Jedna od najavljenih izmjena i dopuna Zakona o poljoprivrednom zemljištu, koje su inače sve prihvaćene i na saborskom Odboru za poljoprivredu, mogla bi izazvati pravni kaos među vlasnicima i nasljednicima, a neće se postići glavni cilj – okrupnjavanje poljoprivrednog zemljišta
Zaintrigiralo me pismo koje je Hrvatska komora ovlaštenih inženjera geodezije (HKOIG) uputila premijeru Andreju Plenkoviću u kojem je zatražila da Vlada odustane od zabrane parcelacije poljoprivrednog zemljišta na čestice manje od jednog hektara. Naime, Vlada je u veljači uputila u Sabor na drugo čitanje Prijedlog izmjena Zakona o poljoprivrednom zemljištu, koji je prošli tjedan prihvatio Odbor za poljoprivredu, odbacivši primjedbu HKOIG-a. Usvoje li se izmjene (čl. 44.), mogao bi nastati kaos u imovinsko-pravnim odnosima među poljoprivrednicima.
Pažljivo sam pročitao pismo članova HKOIG-a i mislim da su u pravu. Odmah sam pretpostavio, i ispalo je tako, da je namjera pisaca zakona bila da se spriječi usitnjavanje parcela, odnosno da se potakne njihovo okrupnjavanje. Iako je okrupnjavanje svakako poželjan smjer, ono se neće postići najavljenom zabranom prodaje parcela.
Prije svega, neka područja u Hrvatskoj zbog niza razloga nisu pogodna ni za intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju ni za okrupnjavanje zemljišta, već u njima s razlogom prevladavaju proizvodnja za vlastite potrebe ili manja poljoprivredna gospodarstva. Primjerice, netko tko ima 8000 kvadrata i dosta mu je pola od toga jer se odlučio baviti proizvodnjom povrća, preostalih 4000 kvadrata ne može prodati. Doduše, može ih iznajmiti, ali time nije postignuto okrupnjavanje, nego opet parcelacija najmom.
Prema najavljenim izmjenama, on bi jedino mogao prodati svih 8000 kvadrata, primjerice susjedu, ali u mnogo slučajeva to se neće dogoditi jer mnogi ipak žele zadržati dio zemljišta kako bi se bavili poljoprivredom.
Suprotni učinak
Mnogo je kombinacija koje ne idu u prilog tvrdnjama Vlade da se zabranom parcelacije nastoji potaknuti okrupnjavanje. Zapravo, bez mogućnosti da se zemlja parcelizira postiže se suprotan učinak, što opet možemo pokazati na spomenutom primjeru. Naime, zabrana prodaje tih 4000 kvadrata viška onemogućuje okrupnjavanje jer možda bi susjed htio kupiti tih 4000 kvadrata zemlje baš zato da ima veću poljoprivrednu površinu.
Osim toga, komplicira to dodatno onim poljoprivrednicima koji žele aplicirati za EU fondove jer, opet iz našeg primjera, netko može unajmiti tih 4000 kvadrata zemljišta, ali mora dostaviti dodatnu papirologiju da ima proizvodnju na zemljištu koje je unajmio.
Međutim, i argumenti članova HKOIG-a su dosta jaki da se odustane od ovakva zakonskog rješenja, a vezani su uz imovinskopravne odnose. Upravo suprotno intenciji pisaca zakona, smatraju da je parcelacija nužan korak u rješavanju imovinskopravnih odnosa, a njezina zabrana onemogućit će ili znatno otežati brojne postupke njihova rješavanja, primjerice, podjelu imovine kod nasljeđivanja.
U slučajevima nužnih podjela zemljišta ili razvrgnuća suvlasništva, vlasnici svoje vlasništvo neće moći upisati u katastar i zemljišne knjige. Primjerice, sin i kćerka od majke naslijede 8000 kvadrata poljoprivrednog zemljišta po pola. Prema predloženim izmjenama neće se moći upisati u ZK kao vlasnici svoga dijela zemlje, a posljedica će biti da će se samo pogoršati nesređeno stanje u ZK-u. A upravo se to, napominje predsjednik HKOIG-a Adrijan Jadro, već dugo ističe kao ključan problem u raspolaganju poljoprivrednim zemljištem.
A što ćemo s komasacijom?
Također, kažu u HKOIG-u, neće biti spriječena ni nelegalna gradnja na manjim poljoprivrednim parcelama izvan građevinskog područja. Zabrana parcelacije znači da će se poljoprivredno zemljište i dalje dijeliti na čestice manje od hektara, kupovati i prodavati, samo ti vlasnički odnosi neće biti ubilježeni i vidljivi u katastru i zemljišnim knjigama. Napominju da je to moguće postići jedino intenzivnijom suradnjom građana, jedinica lokalne samouprave i građevinske inspekcije, a ne zabranom parcelacije.
S druge strane, u HKOIG-u podsjećaju na to da se okrupnjenje zemljišta može postići postojećim Zakonom o komasaciji, samo da ga se već jednom počne provoditi. U svakom slučaju, mislim da u HKOIG-u imaju pravo i prihvati li se čl. 44 Izmjena i dopuna Zakona o poljoprivrednom zemljištu, napravit će se više štete nego koristi. Zapravo, neće biti ni koristi. Samo šteta!
POST SCRIPTUM
U Hrvatskoj postoje područja koja zbog niza razloga imaju mnogo čestica manjih od hektara, kao što su npr. Dalmacija, otoci i cijelo priobalje, ali i mnogi dijelovi unutrašnjosti zemlje. Koliko bi problema ta zabrana izazvala, naglašavaju u Komori, postaje jasno kad se uzme u obzir da čak 92 posto svih vinogradara ima vinograde čija je površina jedan hektar ili manja.