Bolje trula demokracija nego ‘prosvijećeni‘ apsolutizam

Nervoza zbog dolaska vremenskog i ekonomskog zahladnjenja na kraju 2023. ozbiljno jača. Za paniku ima razloga (opet su tu Putinove prijetnje nuklearnim oružjem), ali od panike i ovaj put koristi nema.

U trokutu neizvjesnosti, nervoze i panike jačaju propitivanja: Jesu li Amerikanci (NATO) baš morali provocirati režim u Kremlju i potaknuti ga na agresiju na Ukrajinu? Je li ekipa iz Bruxellesa trebala onako brzo reagirati uvođenjem sankcija Moskvi, nakon čega je stigao odgovor u obliku uskrate i poskupljenja ruskog plina europskim zemljama? I treće, nije li vrijeme da se otkaže poslušnost i kooperativnost Europskoj komisiji i krene putom neposlušnoga mađarskog premijera Viktora Orbána?

S obzirom na to da se i u poslovnim krugovima vode rasprave o spomenutim pitanjima, evo osobnog stajališta i pokušaja argumentiranja. Uza svjesnost da ovo nije područje za koje sam akademski obrazovan. Pa onda, vrlo vjerojatno, ne vidim sve važne slojeve. Kao što neekonomisti često ne uspiju zaroniti u sve slojeve ekonomskih tema. Uz taj rizik, evo nastavka.

Nema besplatnog ručka

Prvo o Amerikancima. Naravno da su ‘čačkali mečku‘. Ali još se jednom pokazuje da glavni svjetski policajac, premda izgledno pred mirovinom, ne mijenja metodu djelovanja. Voli podgrijavati sukobe, ali što dalje od granica SAD-a. Gleda kako da iz svakog sukoba izvuče korist. I to dugoročno planira. Pa se, kao slučajno, potakne npr. hrvatska vlada da na Krku osposobi terminal za ukapljeni plin. A američki vojnoindustrijski kompleks zna kako lobirati da se skladišta gotovih proizvoda počnu prazniti. I najvažnije, svjetski policajac zna da svaki ozbiljniji rat jača američki dolar.

No, što je tu iznenađujuće? Kad je 2009. Hrvatska primana u NATO, u kojemu Ameri imaju ‘kontrolni paket dionica‘, nitko bitan nije se bunio. Kolektivno smo se pravili naivcima. Računajući na to da račun za zaštitu poznati zaštitar baš od nas neće nikad tražiti. S kamatama. Sad nam je to skupo. Ali nema besplatnog ručka. Naravno, uvijek je otvorena opcija izlaska iz NATO-a. Možemo se proglasiti neutralnima ili vratiti u još formalno postojeći Pokret nesvrstanih. Uza sve rizike koje bi to donijelo.

Drugo, o nesposobnoj administraciji u Bruxellesu. Slaba je to i prilično dezorijentirana družina, ali kakva je, takva je, naša je. Druge nemamo. Ali, hajde, neka kritičari stave sebe u poziciju člana vodstva Europske komisije. Što bi proljetos učinili na njegovu mjestu? Pisali oštre diplomatske note i nastavili trgovati s Putinovom ekipom? I tako bi se vođa iz Kremlja odobrovoljio i ne bi više krenuo ni na jednu drugu europsku državu? Dali vjeru za večeru? I dodatno otvorili mogućnost da sutra svaka država u Europi krene u povratak svojih povijesnih teritorija. S tim da svatko izabere granice kad je njegova država bila najveća. Možda bi se to moglo bez potoka krvi da postoji način kako nekoliko puta povećati obujam zemaljske kugle, pa da se i površina Europe poveća kako bi svi namirili svoje apetite.

Dio javnosti priželjkuje slabu Europsku uniju i jačanje nacionalnih država. Nažalost, Europa ni kao cjelina nije veličinom dostojna suparnica Kini i Indiji. Rascjepkane državice brže će postati plijen velikih igrača. Ako postoji način kako da zemlje Staroga kontinenta brzo ne postanu kolonije novih sila, onda je to jedino jača i povezanija Europa.

I opet, ako u nekoj zemlji većina ne misli da je projekt Europske unije koristan, eno im procedure za napuštanje članstva. Imaju je u Londonu. U Ujedinjenom Kraljevstvu nakon Brexita sve cvjeta, a funta nikad jača…

Mađarski poučak

Treće, tu je divljenje Orbánu, tj. ‘prosvijećenim‘ apsolutistima. Zanimljivo, evo iznenada računi stižu Orbánu i ekipi na naplatu. Inflacija buja, forinta drastično gubi vrijednost, državne se financije tresu (zaustavljena je većina državnih investicija). Odjednom su zamrznute milijarde u Bruxellesu dovoljne da se ubrzano donose zakoni koje traži EK, a koji bi trebali društvo kod susjeda učiniti bar malo demokratskijim.

I na kraju, opet osobno iskustvo, kad se čovjek uživo susretne s time kako u stvarnosti izgleda jedna druga autokratska vlast, odjednom ova europska trula demokracija izgleda manje loš izbor. Bilo bi je dovoljno popraviti za deset posto pa da stanovanje u toj kući bude sasvim podnošljivo.

Zima će biti gusta i ako se sukob u Ukrajini ne prelije izvan njezinih granica, malo fizičke i poslovne neugodnosti zbog nedostatka energenata i recesije niska je cijena u odnosu na druge recepte koji se nude.