Ministar Ćorić uspostavlja ‘upravu za internacionalizaciju‘. Predsjednik Milanović imenovao Ekonomski savjet obećavajućeg članstva. Direktor HUP-a Zorić najavljuje prijedloge Vladi za pomoć proizvođačima robe-izvoznicima. A SDP u Hajdašu Dončiću izgleda dobiva svoga ekonomskog ideologa
S vremena na vrijeme kolumnistu dojadi iz tjedna u tjedan izabirati jedan od mnogobrojnih povoda za dokazivanje kako vlast, potpomognuta ovom ili onom interesnom skupinom, ekonomski državu vodi u krivom smjeru. Poželi čovjek vidjeti da ima nade, da postoje makar minimalni signali da bi se nešto moglo početi mijenjati. Čitatelji vole žešće kolumne. Ali i u njima postoji želja da pročitaju kako postoji neki plamičak iz kojega bi se, nakon četvrt stoljeća, moglo razbuktati nešto novo, kvalitetno, primjereno svijetu koji se dramatično mijenja.
Evo, recimo da su se zadnjih dana poklopila četiri možda obećavajuća signala. Možda, kažem! Istražujući dokle se došlo s ustrojavanjem megaministarstva (gospodarstvo & energetika) otkrili smo da je predviđena nova uprava. I to 'uprava za internacionalizaciju' (EU eufemizam za izvoz). Predsjednik Zoran Milanović ipak je nastavio praksu formiranja Ekonomskog savjeta. Novi direktor HUP-a Damir Zorić obznanio je da će Vladi uskoro biti poslan prijedlog mjera za proizvodne tvrtke-izvoznice. A čini se da je SDP u liku Siniše Hajdaša Dončića napokon dobio prepoznatljiva ekonomskog ideologa.
Mačkić, Drezgić i ekipa
Spajanje ministarstava gospodarstava i energetike ide sporo. Ni nakon četiri mjeseca nisu imenovani ravnatelji uprava (detalji u posebnom tekstu ovotjednog Lidera), ali kad jednom budu, postojat će bar institucionalno mjesto s rukovoditeljem za planiranje ekonomske budućnosti zemlje. Možda ne izgleda neka revolucija, ali dosad toga unutar državne administracije nigdje nije bilo. Pohvalno je i to što predsjednik države Zoran Milanović nije ukinuo Ekonomski savjet, tijelo koje je imala njegova prethodnica.
Vidi se generacijska povezanost predsjednikova ekonomskog savjetnika Velibora Mačkića i većeg dijela imenovanih članova Savjeta. Dosta je javnosti nepoznatih lica, ali oni koje javnost zna, poput Saše Drezgića, daju naslutiti da stajališta članova, blago rečeno, neće biti izvan vremena i prostora (čitaj: nema baš predstavnika neoliberalnih ekonomskih vjerovanja). Valja uočiti i nastupe novog direktora HUP-a Damira Zorića. Za razliku od svog prethodnika koji je imao pristup 'više pozornosti raznim problemima', sada se uočava mogućnost da HUP bude fokusiran. U jeku medijske ofenzive poduzetnika iz sektora usluga, pogođenih djelomičnim lockdownom, u HUP-u gledaju na opasnost koja još nije vidljiva.
Dokaz iz Ludbrega
Koliko god zanemarivana i šikanirana, preostala hrvatska industrija u vrijeme koronapandemije pokazuje zadivljujuću žilavost. Izvoz robe pao je tek nekoliko postotaka. Na ovotjednom susretu gradonačelnika i poduzetnika (organizatori su 12. put bili Udruga gradova i Lider) ludbreški gradonačelnik Dubravko Bilić objasnio je da Grad nema problema s punjenjem proračuna. Minus je samo tri posto. Ludbreške proizvodno izvozne tvrtke usprkos pandemiji nisu smanjile izvoz robe, a time ni izdvajanja za gradski proračun.
Površni akteri, kakvih na našoj sceni ima napretek, zaključili bi da tu onda ne treba nikakva pomoć. U HUP-u su, međutim, svjesni da će se europska i globalna tržišta smanjivati. Neće biti mjesta za sve. Vlade mnogih zemalja već aktivno pomažu svojim robnim izvoznicima, kako ne bi bili među onima koji će ispasti iz utakmice. Zato i hrvatskim robnim izvoznicima treba dobro osmišljena pomoć da ne bi bili izgurani. I da ih protuepidemijske mjere u zemljama u kojima plasiraju svoju robu ne bi u drugom poslovnom koronavalu potopile. Jer, pokazuje se, bez robnog izvoza, a uz dramatičan pad usluga u vrijeme svake krize, mirovine i plaće u javnom sektoru bile bi ozbiljno ugrožene. Zato je pomoć izvoznicima robe bar jednako važna kao vlasnicima kafića. Jedan od razloga više oboljelih od COVID-19 u Ludbregu i cijeloj sjeverozapadnoj Hrvatskoj je što tamo još postoje brojni industrijski pogoni.
Oboljelih je mnogo, narudžbe se moraju zadovoljiti, javljaju se dodatni troškovi. Pomoć je nužna iako tamošnji poslodavci i njihovi radnici ne izlaze na ulice. Četvrti spomenuti pozitivan signal je onaj iz SDP-a. U vrijeme Bernardićeva kaosa nije se znalo tko je glavni ekonomski strateg te stranke. Sada se čini da je to Siniša Hajdaš Dončić. Može se očekivati da će i on pri SDP-u okupiti svoju ekipu i da će iz formalno najjače opozicijske stranke napokon početi dolaziti suvisli (dva-tri koraka ispred dnevnopolitičkih prizemnih reaktivnih prepucavanja s HDZ-om) elementi nekoga budućeg SDP-ova, vremenu i izazovima primjerena, ekonomskog programa. Signala ima, ali proteklih 25 godina bilo je mnogo razočaranja. Možda ovaj put bude drukčije. Kad ništa drugo ne pomaže, ostaje vjerovati u čuda.