Vanđelićeva udruga ZRIN najnoviji je pokušaj stvaranja ozbiljna ‘think tanka‘. Bude li preoblikovana u političku stranku, lako se može dogoditi da umjesto jako potrebnog mjesta za ozbiljno promišljanje o javnim politikama Hrvatska dobije još jednu ne previše utjecajnu, a time ni potrebnu stranku
Prilično zanimanje javnosti izazvalo je prošlotjedno predstavljanje Znanstveno-razvojne inicijative – ZRIN-a, udruge na čijem je čelu menadžer i poduzetnik Damir Vanđelić. Biznis-karijera malokoga je zanimala. U prvom planu bio je Vanđelić kao svojedobni kandidat za predsjednika privremene vlade u vrijeme krize u HDZ-u, pa onda Vanđelić koji je odbio biti HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Zagreba te na kraju Vanđelić kao utemeljitelj Fonda za obnovu. Za površnu političku javnost jedino bitno pitanje bilo je hoće li i kada ZRIN od udruge postati politička stranka.
Za budućnost Hrvatske, međutim, mnogo je važnije hoće li društvo napokon dobiti ozbiljan i održiv think tank, institucionalnu kariku koja u hrvatskoj demokraciji i ekonomiji dramatično nedostaje. Čak i ako se Vanđelić i ekipa upuste u osnivanje stranke, najveća bi pogreška bila ponoviti već viđeni promašaj pretvaranja udruge u stranku. Osnuj stranku ako te vuče, ali ostavi think tank da bude neovisno tijelo koje promišlja!
Zavodljiva stranputica
To je poruka i za sve one koji čekaju u redu da bi s pomoću udruga zakoračili na neodoljivu političku pozornicu. Evo, odmetnuti SDP-ovci okupljeni u udrugu Socijaldemokrati baš žele tu formu pretvoriti u novu političku stranku. Toliki su 'zglajzali' na tom scenariju, ali svi uporno žele baš tom stranputicom. Pokušao je to svojedobno i dr. Nikica Gabrić. Udrugu je pretvorio u stranku pa kad na prvim izborima rezultat nije bio očekivan, stranka je ugašena. Šteta što think tank nije ostao.
Mjesta za promišljanje nikako da zažive u Hrvatskoj. Pokušaj bivšega bankara Frane Lukovića (Ideje) usprkos kvaliteti radova nije previše utjecao na politiku. Udruga Lipa nakon početnog se entuzijazma uspavala. Mnoge druge inicijative tiho su se ugasile.
U nekim oporbenim političkim strankama ipak osjećaju potrebu da osim predstava tri mjeseca uoči izbora možda ipak trebaju imati i stvaran sadržaj. Puljkova stranka Centar pokušala je okruglim stolovima, ali sve je vrlo brzo zamrlo. Mostovci ovih dana na kapaljku puštaju dijelove svoje 'Deklaracije', ali bez ozbiljna think tanka opredjeljenje da je 'privatna inicijativa temelj gospodarstva' svest će se na reakcije pred replikom Bašćanske ploče u Saboru ili polusatni folklor u 'Otvorenome' ili na N1 televiziji. Jednako kao i socijaldemokratsko opredjeljenje 'da ljudi u Hrvatskoj dobro žive od svoga rada'.
Njemačka kao uzor
Što raditi? Pa ako se od osamostaljenja Hrvatske mnogo toga radi po uzoru na Njemačku (npr. Zakon o poduzećima), onda bi političke stranke trebale kopirati think tankove (zaklade) koji ondje postoje. Primjerice, desni Konrad-Adenauer-Stiftung ili lijevi Friedrich-Ebert-Stiftung. Prva je zaklada bliska CDU-u, a druga SPD-u. To su profesionalizirane institucije koje strukturirano, u skladu s ideološkim i ekonomskim opredjeljenjem, propituju okolnosti i nude rješenja. Ne mogu političari opće prakse u slobodno vrijeme smišljati kvalitetne odgovore na izazove današnjice. U Njemačkoj su to odavno shvatili, kod nas još nisu.
Tu dolazimo do opasnosti za inicijative kakva je Vanđelićeva. Ili paralelna, manje eksponirana, ali ambiciozna, dr. Miljenka Bure. Svi upadaju u zamku da će okupiti velik broj 'uglednih stručnjaka'. Neki koji su vidjeli kako to izgleda u nekim prijašnjim pokušajima i danas se čude da od deset 'uglednih stručnjaka' njih osam nije bilo u stanju napisati nekoliko stranica. A oni koji su domaću zadaću predali, bolje da se nisu sramotili. Lako je dati intervju, ali napisati 'što bih ja da sam premijer' odjednom postane noćna mora.
U ovdašnjim okolnostima osnivač udruge jest taj koji ima ili nema viziju. Možda uz suradnju jednoga ili dvaju istomišljenika. Svi ostali koje će se angažirati zaduženi su za opjevavanje pojedine dionice. Ako inicijator računa na pedeset 'uglednih stručnjaka s karakterom' čije će prijedloge ukomponirati u neku cjelinu, osuđen je na neuspjeh. Da se ne spominje predzadatak – ocjena stanja i prognoza budućnosti (npr. SWOT analizom).
Bilo bi nepravedno generalizirati sve udruge koje bi htjele bar u prvoj fazi biti think tankovi. Postoje sektorske uspješnice kao što je na poljoprivredu fokusirani Smarter (za pozicioniranje je trebalo pet godina). Ali think tanka koji bi bio sposoban osmisliti cjelovit ekonomski program kao alternativu frazama ispunjenoj Vladinoj Nacionalnoj razvojnoj strategiji do 2030. za sada nema.