Stoljećima je pismena manjina vladala nepismenim masama. Danas, s internetskim klipićima i piktogramima velik dio ljudi dobrovoljno odlazi u nepismenost. Srećom postoji manjina koja ne upada u tu zamku
U posljednje vrijeme, češće nego inače, javljaju se Liderovi čitatelji s pohvalama za izbor i obradu tema. I u razgovorima uživo s poduzetnicima i menadžerima iz poslovne zajednice čujemo da su zadovoljni sadržajem koji im nudimo.
Zadovoljstvo nas koji osmišljavamo i realiziramo tjednik Lider je dvoslojno. Na mikrorazini zadovoljni smo što našoj čitateljskoj publici isporučujemo kvalitetan proizvod koji oni doživljavaju korisnim. Ali tu je i druga, makrorazina. Impresionisti, kakvi mi novinari jesmo, možemo osjetiti da ambiciozniji dio poslovne zajednice ne odustaje od čitanja zahtjevnijega ekonomsko-poslovnog novinarskog štiva. Pa bi se moglo reći: 'Gutenberg, ipak nisi uzalud krečio!'
Nepogrešivi čitatelji
Kad je o mikrorazini riječ, sto puta smo se uvjerili da čitateljska publika ima nepogrešiv osjećaj je li neki broj ispod prosjeka, na našem, želimo vjerovati, visokom prosjeku. Ili je baš jako, jako dobar, pa čitatelj ne zna koji bi tekst prvi čitao. Mi u redakciji svaki tjedan, prema točno utvrđenim kriterijima ocjenjujemo kakav je broj. Je li mu struktura dobra, imaju li članci jasnu, po mogućnosti originalnu tezu, jesu li pitko napisani, ima li dovoljno relevantnih sugovornika...
Čitatelji, pogotovo kad je o pretplatnicima riječ, ne znaju te naše kriterije. Nisu znalci za principe uređivačke politike. Ne znaju objasniti zašto, ali nepogrešivo znaju što je dobro, a što bi moglo biti bolje.
Sav naš trud, međutim, ne bi imao smisla da potražnja za poslovnim novinskim sadržajem visoke dodane vrijednosti pada. Da smo kao odlični vozači kočija u vrijeme naleta prvih automobila. Srećom, sve je više stručnjaka različitih profila koji odbijaju slijepo i potpuno slijediti većinu koja pod utjecajem internetizacije gubi sposobnost koncentracije na čitanje teksta koji ima više od, recimo, osam kraćih rečenica.
Stoljećima su pismeni vladali nad nepismenima. Držati narod nepismenim bilo je u interesu vladajućih. Onda se pojavio Gutenberg i 1450. na tiskarskom stroju s pomičnim slovima pokrenuo revoluciju tiskanja knjiga i kasnije novina. Čitanje je postalo dostupno masama.
Danas smo svjedoci da se, uz malo pojednostavnjivanja, događa, kad je o pismenosti riječ, povratak prije izuma tiskarskog stroja. Internetizacija je prvo skratila članke na webu. Onda su se pojavili videouraci. Čemu se zamarati čtanjem? Pa su se skraćivali na desetak sekundi…
Možda će nekome izgledati pretjerano govoriti o dobrovoljnom ulasku u nepismenost masa, ali to se događa. Prije nego je prije par tisuća godina izumljeno pismo zasnovano na glasovima, ljudi su na zidovima pećina poruke slali piktogramima. Kad se danas komunicira smajlićima i sličnim sličicama, zar to nije povratak piktogramima?
Tajni čitači
Tako dolazimo do makroteze s početka teksta. Ako se ovako nastavi, uskoro će opet osviještena manjina pismenih vladati većinom funkcionalno nepismenih. Usudio bih se reći da ljudski mozak ipak ima ograničenje brzine kojom može usvajati i povezivati nova znanja. Mnogi od onih koji stvaraju alate za što jednostavniju komunikacije putem interneta, oni koji navlače masu konzumtarijata da se ne zamara čitanjem knjiga ili zahtjevnijih publicističkih i novinskih tekstova, daleko od medijske pojavnosti, mnogo čitaju.
Ohrabrujuće je kad u mladim generacijama sretnete ljude koji ne slijede gomilu. Koji se mudro i s mjerom koriste blagodatima interneta. Ali koji, među ostalim, i u digitalnoj varijanti tiskanog izdanja Lidera znaju prepoznati sadržaj s dodanom vrijednošću. Članke na kojima su novinari, u suradnji s urednicima radili tjedan dana. Copy paste free tekstovi, kako bi se rječnikom zelenih reklo.
Znaju nagraditi redakciju koja, kao u ovom broju, nije zadovoljna površnim i već sto puta ispričanim upozorenjima da se treba štititi od hakiranja. Mi propitujemo tabu-temu kada platiti hakerima i kako se to u tvrtkama rješava. Naši novinari spremni su danima čitati tisuću stranica Nacionalnog plana oporavka kako bi poslovnjacima dali na uvid listu 178 investicija. Otvaraju oni i pitanje prilagodbe javnih natječaja uvjetima inflacije. Analiziraju tamniju stranu razvikanih crowdfunding-kampanja. Drugi nakon lokalnih izbora broje mandate, mi smo gledali tko je u milijardama kuna osvojio koji dio budžetskoga kolača.
Sretni smo što postoji i što će postojati pismena ekipa koja zna cijeniti takav pristup ekonomskom i poslovnom novinarstvu.