Davne 1995. uredništvo časopisa Time za osobu godine proglasilo je PC. Bio je štos nešto neživo proglasiti osobom. Kad se 2023. za osobu godine proglasi oblik umjetne inteligencije ChatGPT, više nije sigurno je li riječ o digitalnom proizvodu u oblaku ili nečemu što briše granicu između čovjekove i umjetne inteligencije
Godinama je magazin Time proglašavao i na naslovnicu stavljao čovjeka godine. Onda je 1995. za osobu godine redakcija odabrala PC. Bio je to dobar štos. Svidio se autoru ovih ‘Ekonomalija‘ pa od tada u kolumnama koje su izlazile u Večernjem listu i Poslovnom tjedniku, a posljednjih osamnaest godina u Lideru, proglašavam ‘osobu‘, zapravo pojavu, koja je u ekonomsko-poslovnom smislu obilježila godinu na odlasku. ‘Osobe‘ su, primjerice, bile korupcija, konkurencija, pomahnitala burza, radno mjesto, apatija i slično.
Ove, 2023. godine izbor je bez prevelike konkurencije pao na ChatGPT, dostignuće u razvoju umjetne inteligencije (AI) koje ubrzano ruši prepreke između algoritma u oblaku i umjetne inteligencije koja radi kao ljudski mozak. I bolje od njega. Ako je 1995. proglašavanje PC-ja za osobu godine bilo inovativno redakcijsko pretjerivanje, 2023. više ne možemo biti sigurni je li chatbot umjetne inteligencije, s kojim stotine milijuna ljudi komuniciraju kao s gotovo sveznajućim sugovornikom, neosoba ili samo što nije postala samosvjesna osoba.
Altmanov strah
U konkurenciji za osobu/pojavu godine bili su uvođenje eura u Hrvatsku, rast kamatnih stopa i deglobalizacija. Ali sa silaskom umjetne inteligencije u obliku ChatGPT-ja među običan puk pa s eksponencijalnim rastom primjene tog oblika umjetne inteligencije, od pisanja seminarskih radova do primjene u mnogim biznisima, nijedna druga pojava nije se mogla mjeriti. Kad se tomu dodaju upozorenja onih koji sudjeluju u razvoju umjetne inteligencije, a koji poput Sama Altmana, ovih dana naprasno smijenjenoga CEO-a tvrtke OpenAI, smatraju da bi umjetna inteligencija mogla za čovječanstvo imati pogubnije posljedice od izuma atomske bombe, dileme o (ne)osobi koja je najjače obilježila 2023. uopće nije moglo biti.
Pravilo kojim se vode futurolozi kaže da, ako postoji više scenarija u razvoju, treba uzeti najlošiji. Ili ga bar nikako ne zanemariti. Tako je i s eksponencijalnim razvojem umjetne inteligencije. S jedne strane, ona može spasiti čovječanstvo budućom kontrolom ljudskog doprinosa već itekako zabrinjavajućim klimatskim promjenama. Ali s druge strane, u trenutku ako/kad postane samosvjesna, umjetna inteligencija može zaključiti da joj je ljudska vrsta opasna i nepotrebna. Čovjek, u želji da postane Homo deus, stvaratelj novih vrsta (prema autoru Yuvalu Noi Harariju), vrlo lako može stvoriti vrstu koja će njega samoga podčiniti. Kao što je ljudska vrsta tijekom tisuća godina istrijebila ili podčinila većinu drugih životinjskih vrsta na Zemlji. Zašto lovac ne bi mogao postati lovina?
Ovogodišnji izbor (ne)osobe godine nosi u sebi još jednu poruku. Popis unatrag osamnaest godina (uzmimo samo izbore u Liderovim ‘Ekonomalijama‘) otkriva prijelomnicu koja se dogodila 2018. Većina pojava koje su do tada izabrane kao one koje su najjače odredile ekonomiju i biznis u Hrvatskoj bile su, recimo to tako, domaćeg podrijetla: konkurencija (2005), korupcija (2006.), druga Sanaderova izborna pobjeda (2007.), pomahnitala burza (2008.), ulazak Hrvatske u NATO (2009.), dvije izgubljene godine (2010. i 2011.), Njegovo Veličanstvo radno mjesto (2012.), apatija (2013.), izvoz (2014.), izlazak iz recesije(2015.), nedostatak radne snage (2016.), Agrokorov slom i bujanje državnog proračuna (2017.).
Kubrickovo upozorenje
Uzroci su bili unutar države. Hrvatska je bila u lutanjima ili, kako bi vladajući ljepše rekli – u tranziciji. Problemi su bili ovdašnji. Svijet izvan hrvatskih granica još je bio solidno uređen i predvidljiv. Trebalo mu se samo približiti. I taman kad smo se koliko-toliko sredili i postali dio razvijenoga svijeta, taj se svijet baš tada počeo tresti. Pa su pojave godine koje najviše utječu na Hrvatsku od 2018. postale globalnog podrijetla: migracije (2018.), tiskanje novca u SAD-u i EU-u (2019.), virus (2020.), urušavanje institucija (2021.) i ‘jato crnih labudova‘ – ruska agresija na Ukrajinu, inflacija (2022.)...
Iz sadašnje perspektive, doba kad nam je razvijeni svijet bio željeno utočište izgleda romantično u odnosu na ove godine kad više nema sigurnog mjesta na kugli zemaljskoj.
I da se vratimo ovogodišnjem slavodobitniku – ChatGPT-ju. Ne bi bilo loše pogledati glasoviti ZF film iz 1968. ‘2001.: Odiseja u svemiru‘ (Stanley Kubrick i Arthur C. Clark). Posebno dio kad računalo HAL 9000, sa svim elementima onoga što danas podrazumijevamo pod umjetnom inteligencijom, instalirano u svemirski brod kojim ljudska posada putuje prema Jupiteru, u strahu da ne bude isključeno, ne preže od namjere da se riješi ljudske posade. U filmu jedan od preživjelih astronauta u posljednji trenutak stavi umjetnu inteligenciju pod kontrolu. Ali to je ipak samo film.