Pojava godine: 2022. u znaku jata crnih labudova

Sredina prosinca je vrijeme u godini kad su jedne ‘Ekonomalije‘ posvećene proglašenju pojave godine. Žiri je sastavljen samo od autora ove kolumne, koji na sve načine pokušava izbjeći pojavom godine proglasiti ono što je najočekivanije. Traži se nešto skriveno. Pojava viđena iz neeksploatiranoga kuta. Najjednostavniji izbor za 2022. bila bi agresija Rusije na Ukrajinu. A na drugom mjestu bila bi odavno nezabilježena inflacija, viša od 10 posto na godišnjoj razini.

Da se ipak izbjegne očekivano, u osamnaestom ekonomalijskom izboru (toliko godina već izlazi Lider) pojavom godine proglašava se – jato crnih labudova!

‘Crni labud‘ je naziv čuvene knjige Nassima Nicholasa Taleba, koji crnog labuda, pojednostavnjeno, opisuje kao nepredvidljivi događaj koji ima ozbiljne posljedice, a nakon što se dogodi, obično možemo smisliti objašnjenje koje ga čini predvidljivim i manje nasumičnim. Događaji u 2022. pokazuju da je Taleb sve aktualniji, da je svijet sve nepredvidljiviji, a crni labudovi stižu sa svih strana.

Crni labud Dane

Primjeri crnih labudova? Pa upravo je agresija Rusije na Ukrajinu primjer nepredvidljivog događaja koji ima ozbiljne posljedice. Dok 24. veljače ruske trupe nisu prešle ukrajinsku granicu većina nije vjerovala da bi se to moglo dogoditi. Naravno, kad se rat zahuktao, nije manjkalo analitičara koji su počeli objašnjavati da je agresija, zapravo, bila sasvim predvidljiva.

Drugi crni labud koji je doslovno sletio u Zagreb bio je dron ‘Tupoljev Tu-141‘, koji je nakon više stotina kilometara pao tek stotinjak metara od paviljona studentskog doma na zagrebačkom Jarunu. Došao ‘niotkuda‘, ispaljen ne zna se od koga ni s kojim razlogom, ali imao je ogroman utjecaj na shvaćanje koliko je rat blizu našim kućama i stanovima.

Crni labudovi mogli bi se opisati i kao čuda. Nešto nevjerojatno za što se mislilo da je nemoguće da postoji. U hrvatskoj politici i ekonomiji većih ili manjih crnih labudova ima tijekom cijele godine. Ali kapitalac je saznanje da je umirovljenik Dane Škugor na svom računu imao 500 milijuna kuna! Naravno, riječ je o aferi u Ini u kojoj je ekipa na čelu s Daninim sinom Damirom, direktorom četvrte razine u Ini, kako tvrdi tužiteljstvo, na nezakonitoj preprodaji plina ostvarila dobit od oko milijardu kuna.

Je li itko mogao zamisliti da bi neka ekipa u kompaniji koja navodno ima razrađena pravila korporativnog upravljanja mogla parkirati pola milijarde kuna na račun jednog penzića? I očekivati da čak i u Hrvatskoj ostane neotkrivena? Da crni labud bude još crnji, jedan od osumnjičenih je predsjednik Hrvatske odvjetničke komore.

Crna labudica Eva

Godina koja je počela crnim labudom, završava crnom labudicom. S obzirom na to da je velika većina političke i ekonomske suverenosti predana institucijama Europske unije i da je Europski parlament postao naš parlament, važniji od odavno kompromitiranoga Hrvatskog sabora, otkriće u korupciju duboko zagrezle potpredsjednice EU parlamenta Eve Kaili predstavlja legitimnog crnog labuda. Naći 600 tisuća eura gotovine u stanovima dvaju europarlamentaraca iznenađenje je za znatan dio hrvatske javnosti koji se nadao da je u našem novom glavnom gradu ipak manje korupcije nego kod nas u provinciji.

Sami po sebi, crni labudovi su šokantni. Ostavljaju posljedice po osobno i kolektivno duševno zdravlje. Ali, tih labudova je toliko da se polako, ali sigurno počinjemo na njih privikavati. Uskoro nas nikakvo čudo neće dirati. Na putu smo da postanemo potpuno ravnodušni i da otupimo na sve realne opasnosti koje dolijeću i prolijeću.

Proglašenje crnih labudova za pojavu 2022. godine prilika je podsjetiti se tko je taj naslov ponio od 2005. do danas. Dakle, prvi pobjednik bila je konkurencija (2005.). Bilo je to čak pozitivno uzbudljivo vrijeme. Ali već 2006. godina bila je u znaku rastuće korupcije. Neočekivani drugi (za njega kobni) Sanaderov mandat bio je pobjednik 2007. Godina 2008. bila je u znaku pomahnitale burze. Ulazak u NATO, koji se ne slučajno poklopio s iznenadnom Sanaderovom ostavkom, bio je laureat 2009. Onda je lupila recesija, pa su 2010. i 2011. bile izgubljene godine. Njegovo veličanstvo radno mjesto bila je pojava 2012. (kako danas nestvarno zvuči tadašnja ekstremna nezaposlenost). Godina iza bila je u znaku apatije, a 2014. utjeha je tražena u aplikacijama i izvozu. Izlazak iz recesije (2015.) i nedostatak radne snage (2016.) obilježili su nadu u bolje godine. Posrnuli Agrokor obilježio je 2017., migracije 2018., a ekspanzivna svjetska monetarna politika 2019. Onda je 2020. pobjednik bio Homo sapiens, izgubljen u covid-pandemiji. Pojava 2021. bila je urušavanje institucija.

I tako smo došli do 2022. i jata crnih labudova.