Jedinstvo članica EU u odgovoru Rusiji moralo bi biti iskorišteno za stvaranje čvrste zajednice država. Za jaku Europu koja ima zajedničku vojsku, mirovinski i zdravstveni sustav. Galvanizacija koju je isprovocirao Putin prilika je da EU napokon postane važniji samostalni faktor na globalnoj političkoj i ekonomskoj sceni
Prva rečenica kolumnistima često bude noćna mora. U tjednu kad agresija Rusije na Ukrajinu eksponencijalno eskalira, sa svim prijetećim posljedicama za Europu i svijet, ruski predsjednik Vladimir Putin učinio je, nažalost, uvod jednostavnijim. Kad neki državnik zaprijeti nuklearnim oružjem, kao što je to već drugoga dana upada u Ukrajinu učinio Putin, onda je prijeđena i posljednja granica. Ako se na takvu prijetnju ne reagira, onda se otvara put da nasilnik svako malo, u najrazličitijim situacijama, u saloonu spusti ruku na nuklearni revolver. I onda su ostali u saloonu vječiti taoci.
Na prijetnju nuklearnim oružjem, pa čak i ako je to pregovarački argument, a čini se da nije samo to, blijede mogući protuargumenti o američkoj invaziji na Irak ili mijenjanju granica na Balkanu.
Brzina događaja i količina informacija koje se slijevaju, pojačani neugodom i strahom od onoga što mogu donijeti sljedeći dani, tjedni, mjeseci i godine, s jedne strane čini nemogućim uvjeriti se da vidiš cjelovitu sliku i sve međuodnose i slojeve. Istodobno se čovjeku učini da neke kadrove odjednom vidi jasnije nego inače.
Demokracija je odjednom poželjnija
Prvi je kadar o demokraciji. Odjednom mi, makar bila i pohabana, izbušena i kompromitirana, demokracija zapadnog tipa izgleda poželjnija nego inače. Čak i uza svu korupciju, nesposobnost, podjele, dvoličnosti… to je poželjnije okružje od formalne demokracije koja se svela na diktatora koji i najbliže suradnike drži na udaljenosti od desetak metara. I pred kojim doslovno pred kamerama drhte. Pokazuje se koliko su promašene maštarije da su mogući prosvijećeni apsolutisti. Prosvijećenost brzo nestane, a apsolutizam brzo nabuja.
Drugi kadar odnosi se na ekonomski život na Zapadu. Politička demokracija i tržišna ekonomija na velikom su ispitu. Demokracija će u vremenu koje dolazi pokazati koliko je još sposobna odgovoriti na izazove. Tlapnje o slobodnom tržištu i nevidljivoj ruci su raspršene. Nada je u koordiniranoj tržišnoj ekonomiji u kojoj pametna država i odgovorno privatno poduzetništvo nalaze optimum međuodnosa. Neoliberali će reći da je to nužno samo u kriznim situacijama, ali krize se nadovezuju jedna na drugu. Nema više razdoblja za romantično shvaćenu nevidljivu ruku. Pogotovo kad glavni konkurenti, počevši od Kine, ne igraju utakmicu na taj način.
Ali nema mjesta ni za neumjerenu, pogrešno vođenu državnu ruku. Evo jedne hipoteze. Ciklička kriza kapitalizma trebala se, nakon one 2009. godine, pojaviti najkasnije 2017. Svjetski centri moći zamislili su, međutim, da mogu rijetko viđenim ritmom tiskanja novca prevariti logiku kapitalizma. Pumpala se potrošnja. A to je dizalo potražnju za sirovinama. Što je dizalo cijene sirovina u neviđene visine. Pa je režim u Moskvi došao do ekstraprofita kojim se mogla financirati vojna oprema kojom se sada koristi u osvajanju Ukrajine.
Izići iz zone ugode
U sljedećem je kadru izazov prihvaćanja da se mora izići iz zone ugode. Ako jedno vrijeme i ne bude pedeset vrsta kruha i peciva, ako se standard snizi, ekonomske sankcije uvedene Ruskoj Federaciji ipak su manje bolne od posljedica otvorenoga ratnog sukoba. Zato će biti iznimno važno da teret sankcija, koji će članice Europske unije jako osjetiti, bude što je moguće ravnomjernije raspoređen. Povijest uči da, prije ili poslije, u ratnim sukobima odlučuje jača ekonomija. Bez poštenog zajedništva u EU i šire na Zapadu rasplet može trajati dulje nego što bi trebao.
Aktualno jedinstvo članica Europske unije u odgovoru Rusiji trebalo bi biti iskorišteno za ključan preokret u stvaranju čvrste zajednice država. Za jaku Europu. S mnogo više zajedničkih funkcija nego što ih je Unija dosad imala. Nije tu riječ samo o zajedničkoj vojnoj sili, nego i o zajedničkome mirovinskom i zdravstvenom sustavu. Ako postoji zajedničko tržište radne snage, zašto ne i zdravstva i mirovina? Ova galvanizacija možda je i posljednja prilika da Europska unija dobije sinergijsku jakost i da ipak bude važniji faktor na globalnoj političkoj i ekonomskoj sceni.
Posljednji je kadar 'pogled s Mjeseca'. A on upućuje na zaključak da je ovo plesanje na rubu rata u Europi zapravo epizoda u kojoj glavne uloge imaju SAD i Kina. Europa je predstavnica SAD-a u ringu, a Kina potiče i podupire Rusiju. Do sada su se takve borbe vodile među afričkim ili azijskim susjedima. Sad je red došao na europske štićenike. A finale će, jednoga dana, biti SAD protiv Kine.
---
---