Komentari
StoryEditor

Miodrag Šajatović: Samodostatnost Europske unije daje priliku za uzlet hrvatske industrije

18. Lipanj 2020.
Razvoj industrije
Moguće je da vodeće europske korporacije počnu redefinirati dobavne lance. I da ih njihove matične države u tome podupru. Upravo u tome može biti prilika za više tisuća hrvatskih izvoznika industrijskih proizvoda

Drage čitateljice, dragi čitatelji, molim za razumijevanje! Osamnaest je dana do parlamentarnih izbora i bio bi red usporediti ekonomske programe stranaka koje imaju izgleda za sudjelovanje u sastavljanju nove vlade. Ali evo, ne mogu se natjerati. Čim pročitam vječita evergreen-obećanja o podizanju konkurentnosti, smanjenju broja ministarstava i općina, učinkovitijoj državnoj upravi i odlučnoj reformi pravosuđa... nastupi blokada. Trideset godina iste teme. To i najveći profikroničari ne mogu izdržati.
Evo, umjesto toga, ako može, malo razmišljanja o mogućnosti da iskustvo koronakrize u korporativnom svijetu Europske unije postane iznenadna prilika za reindustrijalizaciju Hrvatske. Svjetski lockdown prouzročen pandemijom koronakorone lansirao je pojam samodostatnosti u fokus ne samo stručne nego i opće javnosti diljem svijeta. I u Hrvatskoj je eksponencijalno porastao broj zagovornika samodostatnosti u proizvodnji hrane i energije. I svega što nam zatreba. Može se govoriti o većoj samodostatnosti, ali to je skup sport. Mnogo je bolje imati kvalitetom i cijenom prihvatljive proizvode koji će se u mirnodopsko vrijeme izvoziti, a ako prigusti, lako se taj izvoz zaustavi i usmjeri na domaću potrošnju.

'Baba s kolačima' je iza ugla

Najveća je prilika koja se otvara u sljedećem razdoblju izražena mogućnost da vodeći europski proizvođači odluče žrtvovati dio troškovnih ušteda kupnjom sirovina ili repromaterijala od jednog dobavljača iz Kine, Indije ili neke treće daleke zemlje. I da će ubuduće htjeti imati više dobavljača od kojih neki trebaju biti, ako je moguće, iz matične zemlje, ali i neke druge zemlje članice jedinstvenog europskog tržišta. Moguće je da vodeće europske korporacije počnu redefinirati dobavne lance. I da ih njihove matične države u tome podupru. Upravo u tome može biti prilika za više tisuća hrvatskih izvoznika industrijskih proizvoda. Malo je hrvatske izvozne robe finalni proizvod. Dosta je čistih sirovina poput trupaca ili dasaka. Ali znatan su dio izvoza nišne proizvodnje koje su čak i u okrutnom natjecanju s kineskim konkurentima i do sada uspijevale otkidati dio kolača. Pokaže li se da će se trgovinska razmjena djelomično deglobalizirati, onda je to prilika koja se ne bi smjela propustiti. Uz kriminalnu pretvorbu i maćehinsku tečajnu politiku treći je razlog premalog udjela industrije u strukturi hrvatskog BDP-a to da ponajprije zbog rata (ali i pogrešaka poput 'nećemo mi u CEFTA-u, mi ćemo za godinu-dvije direktno u EU') nismo bili u prilici početkom devedesetih natjecati se s Češkom, Slovačkom i drugim tranzicijskim zemljama u privlačenju industrijskih investicija. Kako se to kaže, tada je 'prošla baba s kolačima'. Ali čini se da 'baba s kolačima' opet stoji iza ugla. Naravno da prijeti žestoka recesija, ali upravo je to vrijeme kad pametna državna vodstva imaju dva tima. U jednom su vatrogasci (gašenje nelikvidnosti, minimiziranje bankrota...), a u drugom stratezi.

Dopušten oblik državne intervencije

Stratezi okupljaju sposobne timove koji (ne na hobističkoj, afterwork-bazi) analiziraju moguće svjetske i europske scenarije i gledaju koju pametnu specijalizaciju poticati. Namjerno spominjem taj neobični izraz 'pametna specijalizacija' jer je to u vještim rukama oblik državne intervencije u poticanje pojedinih grana i djelatnosti koji Europska unija dopušta. 'Poguranac' bi mogle dobiti tvrtke iz bilo koje djelatnosti koja može dokazati da ima priliku 'učipiti' se u neki dobavni EU lanac čiji se dio otvorio jer finalni proizvođač ne želi ovisiti samo o kineskim isporukama. Makar bile i najjeftinije. Svjetska recesija morala se dogoditi i bez korone. Korona ju je samo drastično pojačala. Ovo je vrijeme velikoga novog miješanja karata. Vodeće države tzv. tržišnih ekonomija čine do jučer nezamislive ekonomske blasfemije. Američki FED otkupljivat će obveznice američkih korporacija. A to je, prevedeno, čista primarna emisija. Koju bi, ako bi je netko u Hrvatskoj spomenuo, bivao obilježen za vijeke vjekova. Naravno, državna intervencija primarnom emisijom i ostalim teškim naoružanjem opasna je u nemuštim i neodgovornim rukama. Ali uz najavu, s jedne strane, da će strane direktne investicije na svjetskoj razni pasti za 40 posto, za otvaranje prilike da se poveća izvoz Hrvatska vapi za ozbiljnom i odlučnom ekipom ekonomskih stratega. Okupljenih u nekoj instituciji. Bit će deprimirajuće ako se propusti još jedna prilika za reindustrijalizaciju Hrvatske. Sva sreća, imamo mi turizam. Što će nam, zapravo, industrija? 

22. studeni 2024 05:44