Miodrag Šajatović: Sudbina svijeta ovisi o državnim obveznicama

Matt Griffin, Trumpov pristaša i republikanski megadonator, osnivač jednog od najvećih hedge-fondova na svijetu, upozorio je prije nekoliko dana da su svjetski trgovci zabrinuti zbog svojih ulaganja u SAD, posebno za ulaganja u državne obveznice, jer Trumpove su carine uništile vjeru da će Amerika ostati pouzdan i racionalan akter na globalnim financijskim tržištima.

To je samo jedan u nizu primjera da su državne obveznice i njihova tržišta gotovo preko noći postali učestala politička i medijska tema. Dok američki predsjednik Donald Trump nije započeo carinsko-trgovinski rat, u fokusu javnosti obično su bila dionička ili valutna tržišta. Još im se pridaje važnost. Ali tržišta državnih obveznica sve se češće spominju.

Privid održivosti

Razlog? Priča o državnim obveznicama priča je o sve nervoznijem rastu državnih zaduživanja diljem svijeta. Sve veći troškovi vojne obrane ili subvencioniranje industrije i izvoza u uvjetima carinskog rata samo su dio povećanih potreba za financiranjem iz državnih blagajni. A one se pune izdavanjem državnih obveznica. U tome sve bjesomučnijem nadmetanju na kraju će pobjednice biti zemlje koje će među investitorima u obveznice najdulje održati privid održivosti svoga državnog duga.

Mi stariji još smo početkom devedesetih – iz knjige prof. Marijana Hanžekovića o vrijednosnim papirima – naučili da su dionice vlasnički, a obveznice dužnički vrijednosni papiri. Kod dionica sve nam je izgledalo jasno. Kod obveznica bilo je komplicirano pratiti što je kupon, što je haircut, a što su bazni bodovi. Pa onda ona komplicirana priča da s rastom kamata cijena obveznice pada, a s padom kamata raste… Sad kad obveznice na velika vrata ulaze u naše živote, lekcije treba ponoviti.

Koliko su važne državne obveznice, njihovo izdavanje i refinanciranje pokazalo se kada je baš panika što će biti s američkim obveznicama natjerala Trumpa da pauzira svoje prohibitivne carine na devedeset dana. Paralelno smo mi iz Europske unije upozoreni da, kojeg li iznenađenja, onih 750 milijardi što ih je Europska komisija u sklopu euroobveznica posudila za oporavak i otpornost u vrijeme COVID-19 treba početi i vraćati. Iz HUP-a su prošloga tjedna upozorili da bi se u sljedećem razdoblju zbog otplate tih dugova sredstva za financiranje iz fondova EU-a, na koja smo se baš lijepo navukli, mogla smanjiti do šezdeset posto.

Državne obveznice postale su zahvaljujući ambicioznom ministru financija Marku Primorcu tema i za mnoge male domaće investitore koje su nikakve kamate na štednju u bankama ohrabrile da se uključe na tržište državnih obveznica. Odjednom, teško je to priznati, nije više nevažan taj investicijski rejting koji su dobile hrvatske državne financije.

Ako se vratimo globalnoj sceni, budućnost financiranja državne potrošnje obveznicama i troškovima po kojima će se to moći obaviti sve će više ovisiti o zaduženosti velikih i malih država. A tu se, sve je više dokaza, otpuštaju sve kočnice.

Svjetski dug dostiže rekordne razine. Velike sile, za koje se čovjek pita odakle im toliko novca za naoružavanje, istraživanje svemira, ulaganje u robotizaciju, financiranje obavještajnih službi te sto drugih stvari, postižu rekorde. Udio je javnoga duga u BDP-u Sjedinjenih Država 121 posto. Kina, koja se počela zaduživati desetljećima poslije, već je na devedeset posto.

Obveznice opasnije od dionica

Zanimljivo, Njemačka, koju i mi Europljani ljutito cipelarimo jer nikako da se probudi i osigura nama ostalima u EU-u mirno financiranje u budućnosti, ima udio javnoga duga u BDP-u od samo 63 posto. SAD s golemim dugom ne uspijeva smanjiti siromaštvo u zemlji. Njemačka je do sada s manjim dugom koliko-toliko održavala ono što se naziva državom blagostanja, s velikim javnim izdacima za zdravstvo ili mirovine. A zbog niske zaduženosti pod novim vodstvom, spremnim ukloniti konzervativne granice zaduživanja, ima mnogo veći manevarski prostor od primjerice SAD-a.

SAD je, naravno, za sada daleko od slučaja Argentine, koja je primjer zemlje čije su javne financije u rasulu, zbog čega zapravo nema mogućnost financiranja državnim obveznicama jer ih zbog prevelikog rizika nitko neće kupiti. Ali nije bezazleno kada se u američkome Kongresu jedanput na godinu do posljednjeg trenutka ne zna hoće li federalne službe dobiti sljedeću plaću ili neće. Pa se na kraju odobri još emisija državnih obveznica.

Zato savjet svima nama: obratimo pozornost na državne obveznice i njihovo tržište. Ti signali diktiraju poteze svjetskih čelnika. Više od signala iz trgovina i s dioničkih i deviznih burzi.