Najmoćniji poduzetnici današnjice zaboravljaju da su, dok prijete demokraciji, prijetnja opasnijim protivnicima – političkim vladarima i s njima povezanim ‘dubokim državama‘. A u srazu s tom ekipom poduzetnici su obično bivali poraženi. Vitezovi templari, megapoduzetnici srednjega vijeka, to su bolno iskusili
Knjiga ‘Gigakapitalisti‘ talijanskog autora Riccarda Staglianòa u hrvatskom prijevodu pojavila se zahvaljujući izdavačkoj kući Sandorf. Na njezinim koricama autor najavljuje da će pokušati skicirati identikit apsolutnih prvaka novoga sloja ultrabogataša. Razlog? Čini mu se da bogatstvo Billa Gatesa, Jeffa Bezosa, Elona Muska, Marka Zuckerberga i njima sličnih nije kompatibilno s demokracijom.
Staglianò polazi od teze ‘da se ta zastrašujuća količina novca neizbježno pretvara u jednako zastrašujuću moć‘. Pri čemu misli i na ‘moć interveniranja u donošenje zakona koji, primjerice, propisuju koliko tko treba poreza platiti (vrijedi napomenuti da ta gospoda imaju najmanje dva zanimanja: svoj posao i izbjegavanje zakona). Motiv koji se provlači kroz biografije svih njih, a koji je novost, jest da je riječ o privatnim osobama kojima je dopušteno ono što je nekad bilo dopušteno samo državama‘.
Petak trinaesti
Nakon zanimljive analize spomenutih poduzetnika autor zaključuje da je rješenje u oštrijem kažnjavanju monopolističkog ponašanja i većim porezima za Muska i ekipu. Jedan je od argumenata da bigtechovci plaćaju devet posto poreza u usporedbi s ostalim poduzetnicima, za koje je prosjek 23 posto.
Staglianò piše o prijetnji samoj demokraciji. Upravo u vrijeme čitanja ‘Gigakapitalista‘ pojavila se vijest da je Elon Musk, bez ograde, na svom X-u najavio (i prizivao?) građanski rat u Velikoj Britaniji. Kad se zaigraju, kad im krene, megapoduzetnici često postanu prijetnja demokraciji. Nije iz tech sektora, ali Donald Trump, poduzetnik koji je bio predsjednik SAD-a i opet je u utrci za tu funkciju, indirektno je najavio kraj demokracije (ako osvoji vlast, glasači više neće morati na izbore).
Na nesreću najmoćnijih poduzetnika današnjice, u svojoj neopreznosti zaboravljaju da su, dok prijete demokraciji, prijetnja opasnijim protivnicima – političkim vladarima i s njima povezanim ‘dubokim državama‘. A u srazu s tom ekipom megapoduzetnici su obično bivali poraženi.
Primjeri? Možda će izgledati čudno, ali jedan od najpoučnijih primjera sudbina je vitezova templara. Jedan od ciljeva toga kršćanskog vojnog reda osnovanoga 1118., nakon Prvoga križarskog rata, bio je pružanje sigurnosti velikom broju hodočasnika iz Europe. S vremenom su templari postali vrlo profitabilna, danas bismo rekli, turoperatorska korporacija. Toliko su se obogatili da su posuđivali kraljevima, među ostalim i francuskom. Uz malo pojednostavnjenja, da ne bi morao vraćati dugove, a u strahu od moći templara, kralj Filip Lijepi uz blagoslov pape Klementa V. ukida templarski red i bogatstvo prenosi na drugi, manje opasan crkveni red. Palo je i dosta krvi, pa od tada postoji izraz ‘petak trinaesti‘ kao sjećanje na dan kad je počeo pogrom templara.
Drugi poučan primjer sudbina je Britanske istočnoindijske kompanije, dioničkog društva koje je 1600. dobilo kraljevsku povelju. Zadatak je bio stjecanje trgovačke prednosti u Indiji. S vremenom je kompanija postala gotovo pa vladarica Indije. Raspuštena je 1858. nakon jedne od indijskih pobuna. Obavila je prljav posao za englesku krunu, a onda je ubiranje ekstraprofita preuzela država. Kolika je bila moć Istočnoindijske kompanije, i danas se može vidjeti u muzejskom postavu u najpoznatijem singapurskom hotelu Rafflesu, nazvanom po Stamfordu Rafflesu, službeniku spomenute kompanije koji je od zabačenoga sultanata s 5000 stanovnika stvorio i danas moćno trgovačko središte.
Ne naginji se kroz prozor!
Vratimo li se u sadašnjost, uz rijetke iznimke, kad poduzetnici u nekoj državi previše dignu glave, kad pomisle da se mogu i smiju miješati u vođenje država, sudbina im nije najsretnija. U Rusiji se neobjašnjivo počnu neoprezno naginjati kroz prozore visokih zgrada pa završe na pločnicima. Ili im se, slučajno, zalomi otrovan čaj. U Kini, ako ih ne pojede mrak, nestanu na nekoliko mjeseci, a onda se vrate preodgojeni i smjerni spram vlasti.
Zapadni demokratski vladari proteklih su 25 godina bili vrlo tolerantni prema internetskom revolucijom stvorenim megakapitalistima/megapoduzetnicima. Sada se došlo do točke kad se treba dogoditi rasplet. Tko će koga: poduzetnici vlast ili vlast poduzetnike? Naravno, postoji i optimalna varijanta koja se svodi na miroljubivu koegzistenciju. U kojoj Musk i ekipa neće htjeti postati i politički vladari zapadnoga svijeta, a politička kasta neće ih previše porezno stiskati. Predstava postaje dodatno zanimljiva.