Njemačka je na vrlo drastičan način objavila kraj dosadašnje politike prema ilegalnim migrantima i počela nazivati stvari pravim imenom. No sada je mnogo teže sanirati posljedice nego što je prije devet godina bilo uvesti nadzor i kriterije u migracijske procese
Nekako u ovo doba prije devet godina Njemačka je političkom voljom kancelarke Angele Merkel postala otvorena kao – država čamac. Poručujući ‘Srdačno dobro došli!‘ valovima migranata iz islamskih zemalja koje joj je masovno slao turski predsjednik Erdoğan i uvjeravajući svoje građane da ‘mi to možemo‘, Njemačka je de facto ukinula svoje granice i bez ikakvih zapreka, provjera i kriterija širom otvorila vrata svakomu tko se proglasio izbjeglicom (iz Sirije). Pozivajući i druge europske države da učine isto i prozivajući za ksenofobiju sve one koji su upozoravali na dugoročno destabilizacijske i sigurnosno opasne posljedice takve migrantske politike.
Ovih se dana Njemačka pretvara u državu tvrđavu. Od utorka 16. rujna njemačka vladajuća lijevo-liberalno-zelena, tzv. semafor-koalicija, koja je prema migrantima retorički bila još otvorenija i srdačnija od kancelarke Merkel, jednostrano je uvela stroge kontrole na svim njemačkim državnim (šengenskim) granicama, na kojima će pri ulasku u skladu sa slobodnom procjenom granična policija ‘skenirati‘ sve strane državljane koji su potencijalni tražitelji azila i na licu mjesta odlučiti imaju li pravo na nj. Nemaju li to pravo, a neće ga imati, smjesta će ih vratiti u susjednu državu iz koje su došli.
Izravni povod za zaokret
Prema SPD-ovoj ministrici unutarnjih poslova Nancy Faeser, te će se mjere primjenjivati sljedećih šest mjeseci, s mogućim produljenjem, sve dok se ne osigura primjereni nadzor vanjskih europskih granica i primjena zajedničkoga europskog sustava azila. Što znači da će ta mjera trajati vrlo dugo. Oporbeni CDU predložio je još oštrije mjere: da do daljnjega Njemačka uopće ne prima nove tražitelje azila. Predstavivši nove mjere, u koje se ubrajaju i brze deportacije onih kojima je odbijen azil, ministrica je rekla da će to ‘biti zaštita od akutnih opasnosti od islamskog terorizma i teških kaznenih djela‘. Takvu rečenicu dosad niste mogli čuti od njemačkoga mainstream političara koji je želio ostati mainstream. Ukratko, Njemačka je na vrlo drastičan način objavila kraj dosadašnje politike prema ilegalnim migrantima i počela nazivati stvari pravim imenom.
Postoji izravan povod za takav politički zaokret baš u ovome trenutku. U nedjelju se održavaju pokrajinski parlamentarni izbori u Brandenburgu, koji okružuje glavni grad Berlin. Prema predizbornim anketama, vodi krajnje desni AfD (28,1 posto), s trendom daljnjeg rasta; izborno iznenađenje u usponu nova je, krajnje lijeva lista Sahre Wagenknecht BSW, koja je revitalizirana inačica neokomunističke stranke Die Linke; Zeleni su pak potpuno potonuli (5,2 posto), a SPD (21,6 posto) i CDU (16,7 posto) gube dah.
Očito se nalazimo pred scenarijem sličnom onima koji su se već dogodili u Saskoj i Tiringiji: da krajnje desne i krajnje lijeve stranke počinju dominirati nad političkim mainstreamom. Taj trend dobiva na ozbiljnosti uzmemo li u obzir da su i AfD i stranke krajnje ljevice (BSW, Die Linke) izrazito proruske orijentacije, pod znatnim utjecajem Vladimira Putina, a da su Saska, Tiringija i Brandenburg pokrajine s njemačke istočne granice prema Poljskoj. Kako su i krajnja desnica i krajnja ljevica izrasle velikim dijelom na kritici promigrantske politike bez granica i bez kriterija, kakvu su od 2015. provodile srednjostrujaške njemačke vlade, odluku Scholzove vlade da zatvori njemačke granice i objavi kraj dosadašnje promigrantske politike možemo promatrati i kao očajnički pokušaj da se barem ublaži tirinški scenarij na nedjeljnim izborima u Brandenburgu.
Zaustavljanje daljnje radikalizacije
Njemačka će, sigurno, ostati država tvrđava sve do saveznih parlamentarnih izbora sljedeće jeseni i tako pokušati zaustaviti daljnju radikalizaciju vlastite političke scene te geopolitički opasan uspon proruskih stranaka krajnje desnog i krajnje lijevog spektra. Ako ste malo tamnije puti i k tome imate brkove, skenirat će vas i na onim granicama koje ste čak i prije uvođenja Schengena prelazili kao da ih nema, poput njemačke granice s Belgijom ili Francuskom.
Za Hrvatsku kao državu s migrantske rute nova njemačka politika nosi uvijek latentnu opasnost da zbog lančanog vraćanja migranata postane privremeni logor za odbijene azilante. Također je sigurno da će njemački zaokret u migrantskoj politici postati europski trend. Ali sada je mnogo teže sanirati političke, socijalne i sigurnosne posljedice nego što je prije devet godina bilo uvesti nadzor i kriterije u migracijske procese.