Prema izmjenama i dopunama Općega poreznog zakona vlasnici i suvlasnici kompanija odgovarat će solidarno ako njihova tvrtka nije podnijela zakonom propisane mjesečne i godišnje porezne prijave. Takva dopuna nepravedno dovodi vlasnike kompanija u nepovoljan položaj iz dvaju razloga
Dvije su mi stvari problematične u izmjenama i dopunama Općega poreznog zakona (OPZ), a odnose se na obveze (su)vlasnika kompanija. Prva je ta da su solidarno odgovorni ako uprava ne podnese porezne prijave, a druga proizlazi iz prve – zašto, primjerice, suvlasnik od jedan posto kompanije mora solidarno odgovarati za nešto na što objektivno nije mogao utjecati?!
Načelno, (su)vlasnici društva s ograničenom odgovornošću, dioničari dioničkoga društva, komanditori u komanditnom društvu i dalje ne odgovaraju za obveze društva (čl. 30. st. 2.). No postoje iznimke i ja ću ih nabrojiti jer je to važno za ono što želim reći. Prije svega, u OPZ-u piše da se (su)vlasnik ne može pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze ako zloupotrebljava odredbu u kojoj piše da ne odgovaraju za obveze društva. I to je u redu, a u nastavku (čl. 30.) piše da se te zloupotrebe odnose na sljedeće situacije: a) (su)vlasnici upotrebljavaju kompaniju da bi postigli cilj koji im je inače zabranjen, b) ako bi oštetili vjerovnike, c) ako protivno zakonu upravljaju imovinom društva kao da je to njihova imovina i d) ako u svoju korist ili u korist druge osobe umanje imovinu društva iako su znali ili morali znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze.
Neprecizne odredbe
U čl. 31. navedena je posebna odgovornost (su)vlasnika kompanija, ali i direktora ili članova uprava te povezanih osoba. Riječ je o situacijama u kojima prividno ili besplatno prenesu imovinu na trgovačko društvo koje su osnovali sami ili s drugim osobama ili na drugi način cijelu imovinu ili dio nje prividno prodaju, opterete bez odgovarajuće protučinidbe ili je besplatno ustupe povezanim osobama, oštete je, unište ili učine neupotrebljivom. Također su odgovorni ako zaključe prividan pravni posao ili priznaju nepostojeću tražbinu, ili pak ako u suprotnosti s urednim i savjesnim gospodarenjem umanje imovinu ili prikriju imovinsko stanje, ne podnesu zakonom propisana godišnja izvješća, a odgovorni su i ako u skladu sa Stečajnim zakonom u propisanom roku ne zatraže pokretanje stečajnog postupka.
Prema mome mišljenju, u redu je da za takve odluke odgovaraju i (su)vlasnici jer očito je riječ o dokazivim mogućim malverzacijama. Ali u tom je slučaju zakonodavac ipak trebao preciznije odrediti odgovornost, zato tu obrazlažem drugi razlog koji sam naveo: zašto, primjerice, suvlasnik od jedan posto kompanije mora solidarno odgovarati za nešto na što objektivno nije mogao utjecati? Naime, što ako većinski vlasnik od 51 posto naredi upravi da prekrši čl. 30. ili 31. OPZ-a? Zar je kriv onaj koji ima 49 posto ili više manjinskih suvlasnika? Ili čak onaj koji ima jedan posto vlasničkog udjela? Imali smo dosta primjera u kojima su se manjinski suvlasnici žalili na odluke skupština kompanija donesene dogovorom većinskih vlasnika i uprava, što nam, ako ništa drugo, sugerira da stalno negdje postoji takav problem. Zato mislim da to nije u redu i zakonodavac bi te situacije morao predvidjeti.
Odredba drukčija od ostalih
A sad bih nešto i o novoj obvezi (su)vlasnika, tj. o prvom problemu koji sam naveo: njihovoj solidarnoj odgovornosti ako uprava ne podnese porezne prijave (čl. 32.a). Malo sam razgovarao sa znalcima koji su mi rekli da zaista ima onih (su)vlasnika koji utječu na upravljačke strukture da pričekaju s poreznom prijavom kako bi nešto ‘izmuljali‘. Međutim, za razliku od protuzakonitog prebacivanja imovine i drugih nelegalnih radnji ovdje nije moguće dokazati takvo što (osim ako, primjerice, vlasnik kompanije e-poštom ili porukom WhatsAppom to ne zapovijedi). Poglavito ako znamo da ima i situacija u kojima direktori ili uprave zbog nekog razloga ne pošalju poreznu prijavu bez znanja (su)vlasnika. Dakle, ta obveza isključivo je povezana s upravljačkim strukturama kompanija, potpuno se razlikuje od dosadašnjih dokazivih mutnih radnji koje je zakonodavac predvidio i zaista nema smisla da se njezinim kršenjem kažnjavaju (su)vlasnici. Zato se slažem s tvrdnjama da je uvođenjem nove odredbe hrvatska vlast još jednom izvela udar na slobodno poduzetništvo.
POST SCRIPTUM
Kakve posljedice mogu nastati uvođenjem čl. 32.a u OPZ, navode u Udruzi Glas poduzetnika: – Investitore i poduzetnike koje nismo otjerali korumpiranim i neefikasnim sudstvom, teškoćama u naplati potraživanja i provedbi zakona sada ćemo definitivno otjerati ovim zakonom kojim njihovu privatnu imovinu stavljamo na bubanj da bi se država naplatila. Treba naglasiti da su članovi društva često i građani koji su ulagali u dionice, kao i mirovinski fondovi, stoga će ovakva mjera obeshrabriti svakoga tko razmišlja o ulaganju u dionice.