Lider je pitao Udrugu hrvatskih sudaca, vezano za pregovore o plaćama sudaca, što nude ako dobiju traženu povišicu. Odgovor nismo dobili, pretpostavljamo i zbog toga što je netko u Udruzi smatrao pitanje najblaže rečeno neprimjerenim, svakako i neuobičajenim. No imali smo razloga za takvo pitanje
Što suci nude ako dobiju traženu povišicu od Ministarstva pravosuđa i uprave, pitali smo Udrugu hrvatskih sudaca (UHS) još u prošli ponedjeljak. Do srijede, kada je bio rok, nismo dobili odgovor, pa smo upit ponovili u četvrtak zamolivši ih da odgovore, no evo, do danas nismo ništa dobili od članova Udruge.
Da budemo sasvim otvoreni, možemo zamisliti sliku trenutka kad su u UHS-u pročitali naš upit – gotovo sigurno je došlo do prevrtanja očiju pitajući se što taj novinar hoće, da ne kažemo – kakvo glupo pitanje postavlja. Sigurno se ista slika (repriza) ponovila nakon ponovno poslanog upita.
Doduše, pitanje jeste neuobičajeno jer kad god je netko stupao u štrajk, pretpostavljalo se da traži bolje uvjete nego do sada iz razloga što je radnicima zadnjih godina porasla pregovaračka moć, ili iz razloga što plaće koje primaju zadnjih godina u uvjetima inflacije vrijede sve manje.
Ni suci nisu iznimka u tom slučaju, uostalom, imaju legitimno pravo iznijeti svoje zahtjeve. Ali i mi novinari možemo sasvim legitimno poslati pitanje koje se ne postavlja često – što nude kako bi dobili traženu povišicu. Zašto baš suce to pitamo, netko će također postaviti legitimno pitanje, a naš je odgovor da smo ocijenili da ima razloga za to.
Već je odavno poznata činjenica da nam je pravosuđe sporo, iako smo nedavnim našim istraživanjem zaključili da je to boljka dobrog dijela zemalja članica EU te da je hrvatsko pravosuđe čak i dobro kakva su neka druga. Negdje smo u zlatnoj sredini (ovisno o vrsti sudskih postupaka), ali to svakako nije opravdanje za sporost pravosuđa.
U Narodnim novinama svako malo se objavi odluka Ustavnog suda u kojem se od određenog suda traži da donese presudu u nekom slučaju u roku od šest mjeseci, a razlog je višegodišnje otezanje u sudskom postupku. Moralo bi to biti puno bolje. Međutim, znate, jedno je kad znamo općepoznatu činjenicu o sporosti pravosuđa i ponavljamo je kao papagaj, pri tom saznavši na konkretnom primjeru koliko zbog toga trpe kompanije i građani. Puno veću težinu od toga imaju priče s druge strane barikade na kojoj su pozicionirani suci i kojima nam s tih barikada pričaju kako se radi u pravosuđu.
Veliki otpor struktura
Prije nekoliko mjeseci htio sam raditi intervju s predsjednikom jednog prvostupanjskog suda u središnjoj Hrvatskoj. Na njega me je uputio moj poznanik rekavši mi da bi on za novine svašta mogao ispričati. Nazvao sam ga, rekao sam mu što želim i zamolio ga da se nađemo negdje na kavi. Bio je vrlo ljubazan, pristojan, pravi gospodin što bi rekli, pristao je i nakon par dana našli smo se u jednom zagrebačkom kafiću. Odmah je odbio intervju objasnivši da bi to bilo za sada kontraproduktivno za njega, odnosno, kako je obrazložio, uništili bi ga (tj. smijenili, možda i otjerali), a ništa ne bi uspio napraviti.
No da je imao što za reći govori činjenica da je razgovor trajao tri sata jer smo s njegovog obrazlaganja i isprike zbog odbijanja intervjua prešli na samu srž problema. Mislim da smo kliknuli, vrlo brzo je stekao povjerenje u mene pa mi je pričao koliko on sam ima velikih problema s nekim sucima koji jedva da nešto rade. U ladici im se godinama, pričao mi je, vuku neki predmeti, a kad ih je pokušao pokrenuti, nailazio je na veliki otpor, ne samo tih sudaca, nego i struktura. Navodno su suci imali dobre veze na višim sudačkim instancama.
Osim toga, kao što sam naveo, pitanje struktura je dosta problematično zato što su navike postale praktično nekakva pravila, a kad se to dogodi, vrlo ih je teško mijenjati. Govorio mi je o konkretnim sucima (ja ne mogu o tome jer sam obećao), njihovim ispadima, ali bez obzira na sve što je rekao, čovjek bi pomislio da je na njegovom sudu tako i da je takva situacija vjerojatno na još ponekom sudu. Ali ne, rekao mi je da ima dosta sličnih situacija u sudovima diljem Hrvatske i da je to zaista postao problem s kojim se teško suočavati. Uostalom, koliko je težak zadatak dovesti u red neku sudačku organizaciju govori i primjer mog sugovornika koji je, pokušavajući raditi svoj posao, bezmalo proglašen tiraninom od strane struktura.
Cijelo vrijeme našeg razgovora pokušao sam iz njegovih očiju, grimasa, pokreta, pročitati njegovu narav, odnosno koliko i sam pretjeruje u svemu. Nisam uspio ništa vidjeti u tom smislu, čovjek mi je djelovao normalno, čak je u jednom trenutku rekao da je zažalio što se uopće javio na to radno mjesto u općinskom sudu. Rastali smo se prijateljski, a ja sam ga zamolio, ako ikad odluči progovoriti, da mi se javi.
Dajte im, ali i neka daju
Dakle, u Hrvatskoj sigurno ima vrijednih, poštenih i sposobnih sudaca, no sustav je trom zahvaljujući onima koji nisu ni vrijedni ni pošteni niti sposobni. Upravo zato naše pitanje što suci nude ako dobiju traženu povišicu ima smisla. Jer nije u pitanju samo aktualna inflacija koja nagriza naše plaće pa bismo razumjeli da suci teže tome da one budu realnije, nego bismo željeli čuti hoće li naše pravosuđe biti efikasnije.
I kad kažemo efikasnije, ne prihvaćamo argument da se broj predmeta stalno smanjivao, kako nam se zadnjih godina iz pravosudnih tijela i Ministarstva pravosuđa znaju pohvaliti, jer to smanjenje možemo zahvaliti prije svega prebacivanju predmeta na neke druge institucije, primjerice na javne bilježnike, dok je dinamika donošenja sudskih odluka ostala praktično ista.
Dakle, ovako. Ja osobno nemam ništa protiv da se sucima da ono što traže, ali da i sami prihvate kritiku da u našem pravosuđem već dugo dosta toga nije dobro organizirano te da nam ponude rješenja kojima će ono postati bolje, brže i efikasnije. Barem u onom dijelu u kojem odlučuje pravosuđe, a s državom pak trebaju dogovarati zakonska rješenja koja će također dovesti do efikasnosti.
I konačno, danas (ponedjeljak) započeo je drugi ciklus tzv. ‘bijelog štrajka‘ hrvatskih sudaca. Za razliku od svibnja prošle godine sada im se priključila i Udruga hrvatskih državnoodvjetničkih dužnosnika (UHDD), što je dodatni razlog da i njih pitamo što nude. Primjerice, ja bih bio zadovoljan, barem u prvo vrijeme, da nam ponude kako se više neće dešavati fijasko poput onoga u predmetima vezanim za Agrokor.
Nadam se da će ovo biti zadnji bijeli štrajk sudaca i odvjetnika i nadam se da će obje strane u tom smislu nešto ponuditi.