Duboka kriza političkog vodstva u državama demokratskog svijeta, uključujući SAD, ostavlja velik prostor institucijama i financijski moćnim interesnim skupinama bez izbornog legitimiteta da presudno utječu na izborne rezultate
Bivši američki predsjednik Donald Trump likuje. Napokon je objavljeno Durhamovo izvješće koje pokazuje da je FBI zloupotrijebio svoje ovlasti istražujući njegove navodne tajne dogovore s Rusijom, i to da bi oblatio svoju protukandidatkinju Hillary Clinton u izbornoj kampanji 2016. godine.
Posebni istražitelj John Durham na tristotinjak je stranica objavio rezultate svojega trogodišnjeg istraživanja FBI-eve operacije ‘Unakrsni uragan‘. Zaključio je da FBI nikada nije trebao pokrenuti tu istragu protiv (predsjedničkoga kandidata) Donalda Trumpa jer za to nije imao nijedan valjani dokaz, nego su mu navodne dokaze pribavili suradnici protukandidatkinje H. Clinton.
Također je zaključio da ta FBI-eva operacija izlazi izvan okvira njegove zakonom određene misije, da su neki dužnosnici bili pristrani te da su nanijeli reputacijsku štetu FBI-u. No FBI je požurio izvijestiti da je svjestan svojih pogrešaka i da je već popravio svoje procedure. Istraga nije proizvela optužnicu ni protiv jednog dužnosnika te agencije. Dakle, duboka država ostala je nedirnuta i zaštićena. Optuženo je tek troje bivših suradnika Hillary Clinton, od kojih je dvoje oslobođeno, a jedan dobio uvjetnu kaznu.
Neće to biti jedina afera
Međutim, taj će slučaj svakako dobiti nastavke u američkoj izbornoj kampanji. Otpušteni agent FBI-a (Peter Strzok), koji je imao ključnu ulogu u pokretanju operacije, odmah je uzvratio da Durhamova istraga nikad nije trebala biti provedena. Demokrati će je nastojati zaboraviti ili proglasiti nepotrebnom i pristranom.
Trump, koji je najavio svoju kandidaturu i na sljedećim predsjedničkim izborima, sigurno će iskoristiti taj slučaj – i kao optužbu duboke države, ali i da pokrije nelagode iz tužbi i procesa koji mu vise nad glavom. Ne vjerujem da je republikanskom mainstreamu baš drago da Trump izvuče osobit politički profit iz te afere jer je percipiran kao potrošeni kandidat i najveća zapreka republikancima za izbornu pobjedu.
Dok smo još daleko od toga da znamo koja će dva kandidata na kraju ući u predsjedničku izbornu utrku, već je sada izgledno da operacija ‘Unakrsni uragan‘ neće na sljedećim izborima biti jedina afera iz domene manipulativnog uključivanja duboke države u izborni proces, afera iz domene političkoga klijentelizma lokalnog i globalnog tipa ili pak utjecaja na izborni proces selektivnim kaznenim progonima.
I aktualni predsjednik Joe Biden, koji je usprkos općem stanju iskazao namjeru kandidirati se i za sljedeći mandat, ima svoju obiteljsku crnu ovcu (ili tek nužnu vezu?) za klijentelističke aranžmane s drugim državama, pa i s onima neprijateljskima, poput Kine. Bit će teško u izbornoj kampanji sumnjive financijske poslove obitelji Biden zadržati ispod tepiha. I u takvim poslovima obitelj Biden nije nimalo usamljena. Notorna borkinja za prava obespravljenih i donedavna predsjedateljica Donjega doma američkoga Kongresa Nancy Pelosi postala je gotovo primjer kako se obogatiti povezivanjem povlaštenih informacija, koje dobiva kao političarka, s burzovnim transakcijama svog supruga.
Politika je postala gotovo legitimna baza za otvorenu trgovinu utjecajem čak i u SAD-u, državi koja je bila amblem zapadne demokracije i tzv. slobodnog svijeta. Prisutnost duboke države, klijentelizma političara i tempiranih kaznenih progona u politici nije novost. Ali duboka kriza političkog vodstva u državama demokratskog svijeta, uključujući SAD, ostavlja velik prostor institucijama i financijski moćnim interesnim skupinama bez izbornog legitimiteta da presudno utječu na izborne rezultate.
Kruže priče o EU dogovorima
S europske strane oceana slična priča. Sljedeće godine i EU će birati, među ostalima, predsjednika ili predsjednicu Europske komisije. Već kruže priče o dogovorima neformalnih skupina da to ponovno bude Ursula von der Leyen. Nad glavom joj, doduše, visi istraga Ureda europskog tužitelja zbog aranžmana s Pfizerovim cjepivom za koronu, jer i ona, navodno, voli uzeti sa strane.
Bude li izabrana, pitanje je tko vodi EK: von der Leyen, onaj tko ima presudan utjecaj na europsku tužiteljicu Lauru Kövesi ili pak Pfizer i drugi globalni ekonomsko-financijski giganti. Ne bude li izabrana, vrijede ista pitanja – samo bez von der Leyen. Danas, kad iliberalni režimi traže svoj put za preuzimanje globalnog vodstva, kriza demokratskog legitimiteta ozbiljna je i u državama u kojima je moderna demokracija rođena. Još je ozbiljnija u Hrvatskoj, gdje je stara duboka država još drži u inkubatoru.