Nekim je poljoprivrednicima istekao ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta, no budući da JLRS-ovi još nisu raspisali natječaje za novi zakup, stari zakupci najčešće nastavljaju posao. Ali problem im stvaraju inspektori, tvrde predstavnici poljoprivrednika, koji ih zbog toga kažnjavaju
Pravni vakuum nastaje, a izgledno je da će se sve više i širiti, zbog toga što pojedinim korisnicima istječe ugovor o zakupu državnoga poljoprivrednog zemljišta, a jedinice lokalne i regionalne samouprave (JLRS) najčešće uvelike kasne u raspisivanju novih natječaja za dodjelu zemljišta. Pitanje je tko će obrađivati zemlju dok JLRS-ovi ne raspišu takve natječaje. Sudeći po informacijama koje dopiru do javnosti – nitko!
Naime, nedavno je predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore (HPK) Mladen Jakopović na konferenciji za novinare rekao kako već sada poljoprivrednike koji se i nakon isteka ugovora nastavljaju koristiti državnim poljoprivrednim zemljištem sve češće kontroliraju poljoprivredni inspektori i zbog toga im izriču kazne.
Čine to zato što je Zakon o poljoprivrednom zemljištu izričito propisao da korištenje državnoga poljoprivrednog zemljišta bez valjane pravne osnove nije dopušteno. S druge strane, kako je podsjetio (a što znamo već godinama), JLRS-ovi ne raspisuju natječaje jer ili nemaju nikoga tko će to stručno napraviti ili je riječ o nemaru. Do sada su takvu situaciju JLRS-ovi najčešće premošćivali tako što bi s proizvođačima koji su se koristili zemljištem potpisivali kratkoročne ugovore ili davali tzv. potvrde. No valjanost tih dokumenata je istekla i posjednici više nemaju pravnu osnovu za korištenje zemlje.
Gubitak vremena
U ovom broju Lidera objavljen je tekst naše stručnjakinje za poljoprivredu i prehrambenu industriju Zvjezdane Blažić u kojem napominje da se očekuje raspisivanje natječaja za zakup državnoga poljoprivrednog zemljišta u velikom broju općina i gradova diljem Hrvatske, i to početkom sljedeće godine. No, sudeći po dosadašnjoj praksi, upitno je hoće li se ti natječaji raspisati na vrijeme. Jer, kako piše Blažić, ‘naša je (konzultantske tvrtke Smarter, nap. a.) procjena da će od raspisivanja pojedinih natječaja trebati proći dosta vremena da se provede cjelokupna komplicirana procedura‘.
To pak znači da će poljoprivredni inspektori od sljedeće godine možda imati još više posla. Pritom ne bismo smjeli odmah osuti paljbu po njima jer su inspektori dužni raditi prema slovu zakona. Tu sada nastaje problem kojeg ne bi bilo da su zakonske odredbe koje se odnose na dodjelu državnog poljoprivrednoga zemljišta drukčije. Primjerice, u vrijeme ministra Tihomira Jakovine ovlast za donošenje odluka o dodjeli zemljišta prenesena je na državu pa je nakon njegova odlaska ponovno vraćena JLRS-ovima, uz, doduše, amenovanje države.
Možda bi trebalo razmotriti i tu opciju, da se ovlast ponovno prebaci na državu, iako to već sad izgleda kao da lutamo. No tako, zapravo, izgleda već trideset godina.
Pssst, postoji još jedna opcija
Vratimo se problemu što sa zemljištem nakon što zakupcu istekne ugovor. To bi se trebalo regulirati, pa čak i hitnim izmjenama Zakona o poljoprivrednom zemljištu, tako što bi se dosadašnjim zakupcima dopustilo da nastave obrađivati zemljište sve dok se nakon završetka raspisanog natječaja ne sklopi ugovor ili s njim ili s drugim, onim tko će biti najbolji ponuđač.
Naime, ako to ostavimo ovako kako je sada, a inspektori budu švrljali Lijepom Našom, mnogi koji nastave obrađivati zemljište (a velikim su dijelom prisiljeni da ne bi trpjela proizvodnja) bit će kažnjeni. Naravno, postoji još jedna opcija koju nitko od odgovornih neće javno poduprijeti – da se inspektori ne upućuju na ta područja na kojima su ugovori o zakupu zemljišta istekli, odnosno da se prešutno dopusti dosadašnjim korisnicima da se njime koriste sve do završetka natječaja i potpisivanja novih ugovora, tko god to bio. Jer, ne samo da je za poljoprivrednika štetno da prekine proizvodnju zbog nastaloga pravnog vakuuma već je i za poljoprivredno zemljište šteta da bude neobrađeno.
Uostalom, nedavno smo u ‘Pravdi‘ pisali o problemu nebrige za konje u Lici za koje vlasnici dobivaju poticaje, zato bi bilo bolje da inspektori obilaze tamošnje neradnike, lijenčine i zgubidane koji se još usuđuju prijetiti drugima, a ne radnike. Naravno, takvo se rješenje nameće samo u ovoj situaciji jer su država i JLRS-ovi krivi zbog toga što se zakon ne provodi (ne raspisuju se natječaji), zašto bi zbog toga bili krivi proizvođači?!
POST SCRIPTUM
Koliko je i za samog poljoprivrednika komplicirano natjecati se za komad državnog zemljišta, pokazuje Zvjezdana Blažić u spomenutom tekstu. Naime, piše Blažić, uz ponudu za zakup proizvođači su dužni priložiti i gospodarski program koji se mora napraviti za sve katastarske čestice ili proizvodno-tehnološke cjeline. Budući da su naše katastarske čestice vrlo male i usitnjene, vrlo lako može se dogoditi da jedan poljoprivrednik mora izraditi desetke gospodarskih programa za istu proizvodnju.