Posljednji Putinov europski prijatelj

Bez prethodnih najava hrabri austrijski muž i odnedavni kancelar Karl Nehammer ukrcao se u vladin zrakoplov i, prskoseći svim europskim sankcijama u zračnom prometu s Rusijom, uspio se probiti do Moskve. Da je to učinio Putinov manji brat Aleksandar Vučić, sasuli bi na njega sve zapadno drvlje i kamenje. Da je to učinio notorni Putinov europski prijatelj i političko-poslovni partner Viktor Orbán, odmah bi mu priprijetili suspenzijom članstva u Europskoj uniji.

Vladimir Putin danas više u Europi nema javnih političkih prijatelja. Čak ga se i prozivana francuska predsjednička kandidatkinja Marine Le Pen morala javno odreći iako su njezine prethodne (kreditne) veze s Putinom iz oporbene pozicije čisti sitniš prema novcu koji su na vezama s Rusijom, doslovno ili figurativno, vrtjeli službujući europski državnici. A austrijski kancelar Nehammer? Je li možda on taj Putinov posljednji europski prijatelj, onaj koji je ostao nakon što su se od Vladimira distancirale i islužene zapadne filmske vedete uz pomoć kojih je 'bildao' svoj imidž vođe posljednjih godina – poput američkog redatelja Olivera Stonea i francuskoga glumca Gérarda Depardieua?

Motivi 'mirovne misije'

Karl Nehammer nikako ne bi želio da uopće pomislite takvo što. Pa nije li nam poslije puta dao do znanja da je odletio u Moskvu samo da vidi kakvi su izgledi za mir i u kakvu je stanju Putin? Je li nam odmah rekao da se nije rukovao s ruskim predsjednikom? Je li nam nakon nekoliko dana razmišljanja otkrio da je razgovor bio 'vrlo otvoren, oštar i izravan' i da je on – Karlo, neprimjetni, gotovo serijski austrijski kancelar iz nove partijske škole austrijskih narodnjaka – rekao Putinu da 'rat treba što prije završiti jer su obje strane gubitnici'? A znate li koliku to težinu ima u globalnome svjetskom sukobu, čak i da bilo koji austrijski kancelar to zbilja kaže ruskomu predsjedniku?! Ali Nehammer ima odgovor i na taj prigovor uzaludnosti puta: kaže, Putin je 'u svome svijetu', 'uvjeren je da pobjeđuje'.

Navodno mu je Putin obećao i da se neće protiviti 'neovisnoj međunarodnoj istrazi ratnih zločina'. Bila bi to, recimo, istraga pod pokroviteljstvom 'neutralne Austrije' koju sponzorira jedna od nominalno austrijskih banaka koje desetljećima plasiraju ruski novac u Europu. A da ne ljuti Putina dok razmišlja o njegovim (Karlovim) mirovnim prijedlozima, austrijski je kancelar blokirao obraćanje ukrajinskog predsjednika Zelenskog austrijskom parlamentu, zauzimat će se za to da se Poljskoj blokira europski novac za zbrinjavanje ukrajinskih izbjeglica zbog navodnih demokratskih deficita, ali i da se što više odgodi uvođenje potpunoga plinskog i naftnog embarga Rusiji. U svakom slučaju, kako je kancelar izvijestio austrijsku javnost odmah nakon povratka iz Moskve – opskrba Austrije ruskim plinom (više od osamdeset posto potreba) ni u jednom trenutku neće biti upitna. No to nije bio i jedini motiv njegove moskovske 'mirovne misije'.

Još iz razdoblja hladnog rata Austrija ima posebnu ulogu u odnosima između Rusije (tadašnjega Sovjetskog Saveza) i Zapada zbog koje je Beč i zaradio titulu najvećega špijunskog centra u svijetu. A kako su odnosi između Istoka i Zapada otopljivali, tako su se djelatnosti širile i na gospodarsku i financijsku sferu. Praveći se da gradi 'mostove između Zapada i Rusije', Austrija je posljednjih desetljeća izgradila ono što mnogi danas nazivaju austrijskim tunelom za transfer ruskog novca u srednju i jugoistočnu Europu s pomoću kojeg su, u sinergiji austrijskih zapadnih brendova i know-howa te ruskog novca, ovladali energetikom, telekomunikacijama, medijima, trgovinom...

Čuvanje partnerstva za budućnost

Austrija je bila mnogo sofisticiranija Putinova saveznica za širenje utjecaja po jugoistočnoj Europi od notorne Vučićeve Srbije ili jednako notorne Orbánove Mađarske s kojima zajedno tvori dio Putinova partnerskog trojstva, što se posljednjih godina vidjelo ne samo u gospodarstvu već i u zajedničkoj proruskoj odnosno prosrpskoj politici prema regiji.

Glavni motivi Nehammerova puta u Moskvu bili su sačuvati to partnerstvo za budućnost. Makar se u njoj naposljetku morali i odreći druga Putina. Zato se uspješnost europskog zaustavljanja širenja ruskoga destabilizacijskog djelovanja u jugoistočnoj Europi neće mjeriti (samo) po tome koliko uspiju odvojiti Vučića od Moskve ili motivirati trgovca Orbána da preskoči sasvim u zapadni tabor. Ovisit će najviše o tome hoće li razobličiti i zaustaviti ruskoga trojanskog konja pred Bečom. Iz kojega je regionalno osvajanje i počelo.