Prošlotjedna tranša uhićenja šefa Janafa Dragana Kovačevića (HNS), gradonačelnika Velike Gorice Dražena Barišića (HDZ) i Nove Gradiške Vinka Grgića (SDP) te poduzetnika Kreše Peteka pravi je odraz hrvatske poslovno-političke simbioze. Ta je četvorka zajedno s još devetero suradnika pala temeljem prokletstva javno-privatnog partnerstva (JPP-a) na hrvatski, kaubojski način.
Riječ je o klasičnoj logici dobivanja poslova od javnog sektora. Dok privatni poduzetnik – kad kupuje auto ili naručuje elektroinstalaterske i druge radove – razmišlja o tome kako da uštedi svaku kunu, odnosno da izabere najbolju ponudu (value for money), predstavnik javnog sektora često razmišlja ponajviše o tome kako da sam skrene nešto love u vlastiti džep. S druge strane, poduzetnici znaju da će teško dobiti posao od privatnog naručitelja ako pretjeraju s cijenom, ali isto tako neki od njih znaju komu u javnom sektoru treba uvaliti koliko novca da bi se dobio posao.
Tome treba dodati tercet stranaka najizloženijih koruptivnom virusu – dvije najjače stranke, koje desetljećima kontroliraju najviše novca, i jedna kojoj je svejedno s kim će, samo da njezini članovi mogu biti blizu protočnog bojlera kroz koji teče javni novac. Sad već taj hrvatski 'JPP' dobiva jasne obrise.
Pa kad se već uhvati model rada s javnim sektorom, jasno je zašto će poduzetnik reći da najviše posluje s javnim i državnim tvrtkama jer 's privatnim poduzetnicima nismo imali dobra iskustva'.
Pritom treba upozoriti da javno dostupni podaci o poslovanju kompanija otkrivaju samo vrh ledenog brijega poslovanja s javnim sektorom. Bilježe se, naime, samo podaci o tome koliko je koja tvrtka dobila iz državnog proračuna, a ne i iznosi od javnih poduzeća i jedinica lokalne samouprave. Tako u aktualnom slučaju, za Elektrocentar Petek znamo da od poslova s državom iz središnjeg proračuna svake godine ostvaruje manje od deset posto prihoda. Ali tu nema ni Velike Gorice, ni Nove Gradiške, ni Janafa, ni HEP-a…
Premda su i ti podaci javni, nitko ih ne prati sustavno, objedinjeno za sve natječaje u sklopu javne nabave. Pretraživati se može samo prema naručiteljima, a ne i prema dobavljačima. Taj nedostatak kontrole javnosti omogućava kaubojski JPP i nelegalnu spregu javnih naručitelja sa 'spretnim' privatnim poduzetnicima u javnoj nabavi i utrci za subvencijama, koju s vremena na vrijeme otkrije samo Uskok.