Bivša njemačka kancelarka morala bi ponuditi smislen odgovor na pitanje zašto je sa svim informacijama kojima je raspolagala toliko predano štitila projekt plinovoda Sjeverni tok 2 – usprkos tolikim argumentiranim upozorenjima da tako Europu dovodi u energetsku ovisnost o Rusiji
Europska energetska paradigma prema neovisnosti, samodostatnosti i održivosti žurno se mijenja bez prisutnosti dvaju simbola, dviju ikona dosadašnje europske energetske politike. Riječ je, dakako, o bivšoj njemačkoj kancelarki Angeli Merkel i globalnoj maskoti zelenih političkih ideologija, švedskoj (sada već starijoj) tinejdžerici Greti Thunberg.
Nakon povlačenja iz politike bivša se kancelarka povukla iz javnosti i, navodno, u suradnji s višedesetljetnom vjernom suradnicom Beate Baumann posvetila pisanju političkih memoara, koji bi svjetlo dana trebali ugledati najesen. Greta Thunberg također se povukla iz javnosti.
Navodno se vraća u školu, i to nakon što je postala globalno prepoznatljiva tako što je njezino 'markiranje' iz škole kao četrnaestogodišnje djevojčice uz pomoć ambicioznih roditelja i zelenih energetskih lobija pretvoreno u aktivistički pokret protiv klimatskih promjena, a za spas planeta Zemlje. Prije nego što se vrati u školu, koju je napustila da bi spašavala svijet, i Greta će najesen objaviti knjigu. Dobro, ne baš sasvim svoju, nego knjigu skupine autora zagovornika radikalnih zelenih politika koji su bili ideološka potpora njezinu aktivizmu.
Kraj mita o superkancelarki
Putinova invazija na Ukrajinu označila je kraj i krah dosadašnje europske energetske paradigme, a s njome i usko povezane sigurnosne, označivši tako i kraj mita o superkancelarki koja je godinama bila ne samo njemačka nego i europska Mutti.
Merkel je zbog svojih izvršnih ovlasti u Njemačkoj i presudna utjecaja u Europskoj uniji danas već prepoznata kao političarka koja je najviše kumovala europskom energetskom podčinjavanju Rusiji i financiranju Putinovih velikoruskih ambicija, dok je istodobno smanjivala njemačku i europsku energetsku samodostatnost zatvorivši njemačke nuklearne elektrane i snažno podupirući proizvodnju subvencionirane i (pre)skupe zelene energije (u kojoj, dakako, dominira njemačka zelena industrija ostvarujući goleme profite).
U tom je konceptu Rusija dominirala energetskom sadašnjošću Europe, Njemačkoj je bila namijenjena budućnost. No ruski napad na Ukrajinu i prijetnje širenjem rata na druge države bivšega sovjetskog bloka te, s druge strane, europske sankcije (što na djelu, što u procesu dogovora) označavaju poraz toga koncepta.
U takvu preokretu, danas kad se crta nova održiva energetska karta Europe, bez ruske nafte i plina, radikalne zelene politike djeluju kao kakva pošalica. Dvojbe hoćemo li od žitarica praviti zeleni, ekološki benzin kako bismo Zemlju poštedjeli naftnih i plinskih bušotina, a atmosferu zaštitili od povećanog emitiranja CO2, ili ćemo tim žitaricama (na)hraniti ljude, previše su karikaturalne da bi izgledale ozbiljno. Tako se spontano rasplinuo i proizvedeni mit o Greti, mladoj švedskoj aktivistici koja je drsko i nerijetko histerično, uz punu medijsku pozornost, prozivala najmoćnije svjetske lidere – od Bidena do Merkel – tražeći da odmah, ali baš odmah, obustave proizvodnju fosilnih goriva i tako spase Zemlju od klimatskih promjena.
Greta sad ima zbilja dobar plan
Međutim, bilo bi itekako važno da se rasvijetle i javno osvijeste korijeni i motivi postupanja tih dviju ikona dosadašnje europske energetske paradigme – i Merkel i Thunberg. Kad netko toliko obilježi europsku politiku kao što je to učinila Merkel u protekla dva desetljeća i kad ta politika doživi takav krah kao što je doživjela njezina energetska politika te proizvede takav kaos u Europi, onda se ona ne može tek tako povući iz javnosti, posvetiti čitanju knjiga i pisanju memoara.
Očekuje se da (barem u tim memoarima) ponudi smisleni odgovor na pitanje zašto je kao njemačka kancelarka, sa svim informacijama kojima je raspolagala, toliko predano štitila projekt plinovoda Sjeverni tok 2, i to usprkos tolikim argumentiranim upozorenjima da tako Europu dovodi u energetsku ovisnost o Rusiji, a istočnoeuropske države, uključujući i Ukrajinu, u egzistencijalnu opasnost? Kad se trenutačni kaos stavi pod nadzor, uloga Merkel u njegovu stvaranju sigurno će se propitkivati. S memoarima ili bez njih.
Od Grete ne treba očekivati odgovore. Pitanje o Greti zapravo je adresirano na nas: kako je moguće da nama kao kvalificiranoj društvenoj, političkoj, akademskoj ili medijskoj zajednici zainteresirani lobiji 'prodaju' performanse nekvalificirane djevojčice koja bježi od škole kao smjernice za energetske politike? Greta danas ima dobar plan: vratiti se u školu. I moli da je više ne spominjete.