Stečajnoj upraviteljici Ministarstvo pravosuđa i uprave oduzelo je licenciju, ali ona je pokrenula upravni postupak na Upravnom sudu smatrajući da je oštećena. O tome nije obavijestila trgovački sud na kojem se vodi stečajni postupak – tako je svoj interes stavila ispred tvrtkina
Čitatelj piše da je u stečajnom postupku njegove tvrtke za stečajnu upraviteljicu određena gospođa u poznim godinama. Stvar se zakomplicirala nakon što je tijekom stečajnog postupka Ministarstvo pravosuđa i uprave donijelo rješenje o oduzimanju licencije za stečajnu upraviteljicu toj gospođi te ju je istodobno izbrisalo s popisa stečajnih upravitelja u Hrvatskoj. No ona se nije dala.
Čitatelju sigurno nije lako samim tim što mu je tvrtka u stečaju i naravno da ne želi daljnje komplikacije. Međutim, gospođa stečajna upraviteljica smatrala je da Ministarstvo nema pravo kad je donijelo rješenje o oduzimanju njezine licencije pa je usprkos njegovoj pravomoćnosti (znači bez prava na žalbu) imala pravo pokrenuti upravni postupak na Upravnom sudu u Zagrebu, što je i učinila.
Ne samo to, nego je i nastavila raditi kao stečajna upraviteljica ne obavijestivši sud da joj je Ministarstvo oduzelo licenciju, vjerojatno zato što je smatrala da je pokrenula postupak na sudu. I sada mene cijenjeni čitatelj pita je li stečajna upraviteljica primitkom rješenja bila dužna obavijestiti sud o gubitku licencije, kao i znači li rješenje na koje stranka nema pravo žalbe da je ona definitivno izgubila licenciju te da zaista ne može obavljati dužnosti stečajne upraviteljice.
Sud je trebao znati
Iako imam svoje mišljenje, tko sam ja da tumačim tu situaciju pored vrsnog stručnjaka za trgovačko pravo, a k tome i licenciranoga stečajnog upravitelja Stjepana Lovića? Zato je za ovu priču Liderov stručnjak idealan sugovornik pa sam ga zamolio da cijenjenom čitatelju, ali i onim poduzetnicima koji bi mogli biti u toj situaciji, objasni što je tu na stvari.
Uglavnom, on je na temelju podataka koje sam mu poslao malo pretražio javno dostupne dokumente i potvrdio da je stečajna upraviteljica brisana s liste stečajnih upravitelja jer nije dostavila dokaz da ima sklopljenu policu osiguranja od profesionalne odgovornosti. Tako nalaže Stečajni zakon (čl. 81., st. 1., točka 5.).
Upada u oči da je Ministarstvo donijelo rješenje u listopadu 2021. i proći će više od godinu dana dok Trgovački sud u Zagrebu ne donese rješenje o njezinu razrješenju s mjesta stečajne upraviteljice tvrtke u vlasništvu čitatelja. Naime, budući da je poslije rješenja Ministarstva u listopadu 2021. stečajna upraviteljica pokrenula upravni spor, Upravni sud u Zagrebu tek je potkraj rujna 2022. potvrdio rješenje o oduzimanju licencije, koje je postalo pravomoćno sredinom studenoga, a nekoliko dana poslije na temelju toga, kako sam naveo, Trgovački sud u Zagrebu donio je rješenje o njezinoj smjeni. Protiv tog rješenja stečajna upraviteljica imala je pravo izjaviti žalbu, ali to je propustila učiniti.
Inače, čitatelj očito nije imao pojma da je Trgovački sud donio takvo rješenje još prije nešto više od dva mjeseca te da je imenovao novoga stečajnog upravitelja. Pretpostavljam da je tako, inače mi se vjerojatno ne bi javio. No njegovo je pitanje je li stečajna upraviteljica, bez obzira na to što je pokrenula upravni spor, trebala obavijestiti Trgovački sud u Zagrebu da joj je oduzeta licencija. Logika nalaže da jest, a to potvrđuje i Lović. Ona, doduše, nije bila dužna podnijeti ostavku (jer smatra da Ministarstvo nema pravo), ali je Trgovački sud trebao znati da joj je licencija oduzeta.
Dobivanje na vremenu
Bi li je u tom slučaju Trgovački sud razriješio s mjesta stečajne upraviteljice u čitateljevoj tvrtki bez obzira na to što je pokrenula upravni spor? To ne znamo, no ona je mogla taj posao obavljati sve dok Trgovački sud ne donese rješenje, unatoč tomu što je izgubila licenciju. Zato su sve odluke koje je ona donijela za vrijeme provođenja stečaja zakonite.
Ipak, mislim da je gospođa jako pogriješila jer je bila svjesna da nije ispunila zakonski uvjet za stečajnu upraviteljicu, a ipak je nastavila raditi taj posao upuštajući se u upravni spor samo da bi dobila na vremenu. Time nije nimalo pomogla tvrtki u stečaju, a bojim se da je još i odmogla jer je pitanje koliko se kvalitetno mogla posvetiti tom poslu dok su joj misli bile usredotočene na to kako da (u skladu sa zakonom) prolongira ono što je Ministarstvo odlučilo. Osim toga, uz dužno poštovanje, i njezine godine upućuju na vjerojatnost da se takva osoba ne može potpuno usredotočiti na posao.
POST SCRIPTUM
Iako smatram da je gospođa stečajna upraviteljica pogriješila, odlučio sam ne spominjati naziv tvrtke u stečaju te njezino ime i prezime, kao ni čitateljevo. Razlog je, kao što sam već spomenuo u glavnom tekstu, poštovanje prema njezinim godinama. Da je drukčije, ne bih se libio napisati o kojim je akterima riječ.