Iz sindikata doduše, nisu, koliko sam vidio, ponudili alternativu, no ako je i ponude, nije teško zamisliti kako bi izgledala
Prošlotjedni štrajk nastavnika u školama u organizaciji Školskog sindikata Preporod, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske (NSZSŠH) i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, ako ništa drugo, poslužio je kao ugodan, iako kratkotrajan, predah od carina, Donalda Trumpa, Gaze, Ukrajine, inflacije… Naravno, koliko je to uopće moguće. Čovjek shvati koliko mu nedostaju te svakodnevne, ‘trivijalne‘ teme.
Nije nimalo teško pogoditi da su se tri od pet zahtjeva nastavnika upućenih Vladi odnosila na poboljšanje materijalnog statusa, pri čemu jedan od dva nematerijalna najviše bode oči – onaj da se sustav znanosti i obrazovanja izuzme od ocjenjivanja definiranoga Zakonom o plaćama i Uredbom o ocjenjivanju. Kao što su već primijetili neki komentatori, nije jasno zašto bi se nastavnike izuzelo od vrednovanja njihova rada, pogotovo ako traže kruha preko pogače, odnosno povišice povrh onih koje je Vlada vrlo velikodušno već razdijelila svim zaposlenicima u javnom sektoru.
Kažu sindikati da nisu protiv ocjenjivanja, ali ne na način na koji je ono sada definirano. Doduše, nisu, koliko sam vidio, ponudili alternativu, no ako je i ponude, nije teško zamisliti kako bi izgledala. Zamislite da radnici u privatnom sektoru sami kreiraju način na koji žele da ih poslodavci ocjenjuju.
Ispodprosječni učenici
Dok tako čekamo sindikatima prihvatljiv način ocjenjivanja rada nastavnika, možemo se poslužiti pokazateljima koji donekle upućuju na kvalitetu njihova rada: PISA-inim testom (ispitivanje kvalitete obrazovanja uspostavljeno u sklopu Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj, najveće takvo istraživanje na svijetu), nacionalnim ispitima i državnom maturom. U nedostatku boljega, ta se ispitivanja čine kao posredno mjerilo rada nastavnika jer (ne)uspjeh učenika nije samo odraz obrazovnog sustava neke države nego i uvelike rada nastavnika. A kako je u nedavnoj objavi na LinkedInu podsjetio osnivač portala Srednja.hr Marko Matijević, ‘hrvatski učenici imaju ispodprosječne rezultate u PISA-inim istraživanjima, na nacionalnim ispitima i državnoj maturi.
Na nacionalnim ispitima učenici četvrtih i osmih razreda uglavnom riješe tek malo više od pola ispita. Na maturi iz matematike prosječno riješe tek četvrtinu ispita, što im je dovoljno za prolaz‘. Jednako tako, u PISA-inim testovima, nastavlja Matijević, godinama gledamo u leđa Sloveniji i Poljskoj. Ukratko, učenici nam ne briljiraju ni po jednome upotrebljivom kriteriju uspješnosti nastavnika, ali zato plaće strelovito rastu. Od studenoga 2019. do siječnja ove godine neto medijalna plaća srednjoškolskog nastavnika skočila je s 934 na 1604 eura (za 72 posto). Svakako impresivan rast koji bi, valjda, trebao pratiti i impresivan rast uspješnosti učenika, no ta korelacija zasad ne postoji.
Kruške i jabuke
Na temelju čega onda prosvjetari temelje svoj zahtjev za nove povišice? Na usporedbi s rastom plaća sudaca, liječnika, državnih tajnika, policajaca, vojnika… Ukratko, uspoređuju kruške i jabuke zato što se s tim poslovima ni po kompleksnosti, ni po satnici, ni po rizičnosti ne mogu uspoređivati. Upiranje prstom u tuđi tanjur nije uvjerljiv argument, pogotovo ako je uparen sa zahtjevom za izuzeće od vrednovanja. S tim na umu, čini se sasvim opravdanim i prirodnim da javnost, odnosno porezni obveznici koji te širokogrudne povišice trebaju platiti, traži nešto zauzvrat umjesto da nastavnici ultimativno traže nepostavljanje suvišnih pitanja. Zamislite da radnik u privatnom sektoru od poslodavca zatraži povišicu i još dometne da ga ovaj ništa ne pita. Jer, prema staroj hrvatskoj navadi, svi vole ocjenjivati druge, ali nitko ne voli da se ocjenjuje njega.