To pitanje visi u zraku od početka pandemije, koliko god svima bilo nelagodno izgovoriti ga na glas - tko i kako odlučuje o prihvatljivom broju mrtvih? Kada kažemo ovo je sada previše, zaustavimo život na planetu na više od godinu dana (dvije, tri?) i čekajmo da se nekako riješi. Zašto, recimo, nekad i na oko 600 tisuća mrtvih od gripe u godini nitko ni ne trepne? Ili na oko 1,3 milijuna mrtvih u prometnim nezgodama? Ili, pazite sada ovo, na preko osam milijuna mrtvih od posljedica konzumacije duhanskih proizvoda? Za razliku od 6,149 ukupno umrlih zbog Covida i s njim u malo više od godinu dana, u Hrvatskoj prosječno godišnje umre oko 14 tisuća ljudi od posljedica pušenja svake godine.
Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, do 2040. godišnje će 16,4 milijuna ljudi umirati od raka. 'U Hrvatskoj je prema posljednjim dostupnim podacima u 2018. godini od invazivnog raka (ne uključujući ne-melanomski rak kože; radi usporedbe s podacima Registra za rak) umrlo ukupno 13.809 osoba, (stopa 337,8/100 000), od čega 8.049 muškaraca (stopa 407,5/100 000 ) i 5.760 žena (stopa 272,6/100 000)', stoji na stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Pa su tu svjetski mrtvi od tuberkuloze, gladi, dizenterije, malarije, nepotrebnih ratova…Sve redom solidne gomilice leševa svake godine koje elegantno zaobiđemo bez previše uzbuđivanja. Što je najtužnije, u mnogim slučajevima radi se o načelno lako rješivim problemima. Umjesto globalne histerije u svim tim situacijama, i tolikim drugim, poduzimamo mjere kojima pokušamo na razuman i utemeljen način smanjiti ili eliminirati rizik i time broj umrlih (u nekima nas i nije briga zato što je to tamo negdje daleko). Previše je izgleda u oku promatrača.
Primjerice, budite iskreni i zamislite da su svih gotovo tri milijuna umrlih od Covida, umrli od gripe. Biste li na tri milijuna mrtvih od gripe reagirali isto kao na tri milijuna mrtvih od Covida? Zašto je, na koncu, svijetu savršeno prihvatljivo oboljeti i umrijeti od svega, osim od Covida? Recimo, poznati pisac John le Carré umro je prošle godine od upale pluća. Da je kojim slučajem ovaj gospodin u poznim godinama umro od Covida 19, namjesto prihvaćanja jedne neumoljive činjenice kao što je smrt čovjeka od 89 godina od upale pluća, naricalo bi se nad još jednim životom koji je zli virus nepravedno i nepotrebno odnio, a veliki književnik postao bi dio neprihvatljive statistike mrtvih od koronavirusa. Mijenja li percepciju podatak da od tih tri milijuna mrtvih dosada, trećina otpada na samo tri mnogoljudne zemlje (SAD, Brazil i Meksiko)? Da na prvih deset otpada 1,8 milijuna, odnosno gotovo dvije trećine svih umrlih na svijetu? Da otprilike pola od tih deset zemalja praktički živi u permanentnom tvrdom lockdownu s ponekom stankom? Da mjerama ne možete održivo spriječiti širenje virusa? Da, na kraju, cjepivo ne znači automatski kraj pandemije?
Zanimljiv se tekst mogao pročitati nedavno na Bloombergu ('Pandemija nije završila, ali smo mi s njom završili'). Autori Joe Nocera i Faye Flam tvrde kako će pandemija završiti kada je mi završimo. Ili slobodno prepričano, ne kada netko proglasi da je kraj, pa ljudi razdragano istrče na ulice kao da je Njemačka kapitulirala, nego kada prihvatimo Covid 19 kao nezaobilaznu činjenicu i nastavimo živjeti svoje živote. Drugim riječima, pandemija će završiti kada promijenimo percepciju o njoj. Naviknemo se, kao što ljudski rod čini kroz cijelo svoje postojanje sa svakom kriznom situacijom, od kojih je većina, gotovo je sada nepojmljivo, daleko opasnija i smrtonosnija od pandemije koronavirusa. Autori inače primjećuju i kako mahom sjevernije američke države koje primjenjuju vrlo stroge mjere imaju osjetno lošije rezultate od poprilično raspuštenih južnijih, gdje su ljudi usprkos visokoj prisutnosti virusa počeli živjeti praktički normalno. Naprosto su odlučili da je bilo dosta, završili su s pandemijom, iako ona s njima nije. Probali smo s raznim mjerama i pristupima, nije baš upalilo, vrijeme je da se nastavi živjeti. Da, na kraju će biti tako jednostavno. I tada ćemo dobiti odgovor na pitanje koliko mrtvih je previše mrtvih. Ovisi o percepciji.