Energija, poglavito plin, postaje glavno oružje u nadmetanju SAD-a i Rusije. Ma koliko Putin to nijekao. Onim pravim oružjem zvecka se po periferiji: zapadni Balkan, Baltik, Ukrajina, Gruzija, a u središtima se (Moskva, Washington, Berlin, Bruxelles) – geopolitički trguje
Ni hladni rat više nije što je nekad bio. Nekad je to uistinu bio rat bez izravna oružanog sukoba između Istoka i Zapada, između dva različita poretka i sustava vrijednosti, liberalno-demokratskog i komunističkog, rat u kojem je protivnike dijelila ‘željezna zavjesa‘, a vijesti između blokova kolale su na kapaljku, najčešće špijunskim kapilarnim sustavom. SAD je predvodio zapadni blok, a istočni je blok predvodila Rusija zamaskirana u SSSR.
Današnji, navodno obnovljeni hladni rat SAD-a i Rusije izgleda potpuno drugačije. Svijet je postao globalno (internetsko) selo bez ikakvih zavjesa, a kamoli željeznih. Iz ruskoga medijskog zaseoka toga globalnog sela javljaju da je Moskva prekinula diplomatske odnose s NATO-om, ukinuvši svoju misiju pri NATO-u u Bruxellesu (a nakon što je zbog optužbe za špijunažu iz nje protjerano osam ruskih diplomata). Istodobno je rusko ministarstvo vanjskih poslova objavilo da ukida gostoprimstvo diplomatskoj misiji NATO-a u Moskvi. I na tome se iz ruskog zaseoka globalnoga medijskog sela gradi spin o novom hladnom ratu. U američkom zaseoku kao da to nisu ni primijetili. Tih dana je američki ministar obrane Lloyd Austin, uoči ministarskog sastanka NATO-a u Bruxellesu, obilazio crnomorske države-partnerice NATO-a, nekoć čvrsto uvezane u Sovjetski Savez – Gruziju i Ukrajinu – obećavši im pomoć protiv ‘ruske agresije‘ i poručivši da nitko nema pravo sprečavati njihovu volju da se pridruže NATO-u.
Putinov igrokaz s novinarkom
Dok je Moskva na velika zvona objavljivala kraj diplomatskih odnosa s NATO-om, a američki ministar obrane slao znakovite poruke iz južnoga ruskog susjedstva, Vladimir Putin imao je svoj performans. U sklopu manifestacije ‘Ruski energetski tjedan‘ u velikoj kongresnoj dvorani u Moskvi, pred uzvanicima koji predstavljaju vrh globalnoga energetskog biznisa, opušteno je razgovarao s voditeljicom panela Hadley Gamble, inače novinarkom američkog CNBC-ja. I ona ga je, dakako, kao što se od američke novinarke i očekuje, pitala (i) upotrebljava li plin kao oružje za širenje ruskog utjecaja na EU i susjedne države.
On je pak odgovorio onako kako se očekuje od današnjega ruskog predsjednika s KGB-ovim treningom: da su to zapadnjačke izmišljotine i obične tlapnje bez osnove i da je ona vrlo lijepa žena, ali ne sluša što joj on govori… Iz ruskoga medijskog zaseoka puštena je zatim priča da je Hadley zapravo tajno američko oružje koje su podmetnuli Putinu da ga dekoncentrira za vrijeme razgovora, utegnuta u tijesnu crnu haljinicu, vrteći nauljenim nogama bez čarapa i oblizujući usne. I to su potkrijepili nekim montiranim snimkama, snimljenima iz posebnoga kuta, na kojima se vidi kako Hadley vrti gležnjem i oblizuje usne nekoliko puta. Za one koji ne razumiju jezik ruskoga političkog marketinga, poruka Moskve bila je sljedeća: naš je Vlado frajer, sad nećemo o tome da ucjenjuje Europu i Ukrajinu isporukama i cijenama plina.
Nadmetanje za utjecaj u Europi
Američki medijski zaselak uopće nije bio impresioniran djelovanjem svoga navodnog ‘tajnog oružja Hadley‘ na Vladimira Putina, na skupu pod čvrstim ruskim nadzorom. Posrijedi je bio očiti Putinov marketinški projekt za odvlačenje pozornosti na nebitno. No cijeli taj igrokaz s američkom novinarkom i ruskim predsjednikom u glavnim ulogama na otvorenoj sceni usred Moskve pokazuje koliko su priče o obnovi hladnog rata, koje se češće čuju upravo iz ruskoga medijskog zaseoka, danas promašene priče, u službi vlastita političkog marketinga. Ako ne vjerujete, pokušajte zamisliti Leonida Brežnjeva u opuštenom razgovoru s američkom novinarkom, pred publikom, usred Moskve, u ruskoj režiji.
No stalno nadmetanje SAD-a i Rusije za utjecaj, osobito u Europi, (geo)politička je svakodnevnica koja, kao što se vidi i iz nekoliko prethodnih zgoda, postaje sve intenzivnija. Također se vidi da energija, poglavito plin, postaje glavno oružje u tom nadmetanju. Ma koliko Putin to nijekao. Onim pravim oružjem zvecka se po periferiji: zapadni Balkan, Baltik, Ukrajina, Gruzija, a u središtima se (Moskva, Washington, Berlin, Bruxelles) – geopolitički trguje. Rusija nastoji plinom (cijenom i opskrbom) zaustaviti daljnji ulazak SAD-a u prostor koji je ‘izgubila‘ u Europi nakon onoga pravog hladnog rata ili i vratiti dio izgubljenoga. Nedovršene države poput Kosova i BiH postaju osobita poprišta tog nadmetanja. A kad je o Hrvatskoj riječ, već se sada vidi koliko je LNG terminal na Krku bio važno strateško oružje u nadolazećem plinskom ratu. Snažnije nego tenkić koji će se natjecati s Vučićevim tenkićem.