Ekonomska je globalizacija ekonomsko-politički projekt SAD-a za širenje tržišta multinacionalki na siromašne države Trećeg svijeta. Među njima je prije četvrt stoljeća bila i Kina, koja je primjer relativnosti pobjede u cikličkim promjenama globalnih poredaka i koncepata
Dakako da sam s poštovanjem pogledala snimke vojne parade u Pekingu, najveće vojne parade u povijesti. Kinezi su demonstracijom vojne snage obilježili sedamdesetu obljetnicu osnutka NR Kine, odnosno pobjede komunističke revolucije. Ali današnja Kina nije samo u Pekingu i u kineskim državnim granicama nego svuda oko nas.
Ne proizvodi više onakva odijela à la Mao u kakvom se na paradi simbolično pojavio kineski vođa i trenutačno najmoćniji državnik na svijetu Xi Jinping. A i to odijelo samo je prema modelu bilo – à la Mao. Kvalitetom materijala i izrade bilo je à la 'Brioni'. A oko njega drugovi iz najužega kineskog partijskog i državnog vodstva, svi u istim, zapadnjačkim odijelima s istovjetnim kravatama. Kad je riječ o 'outfitu', možete ih odmah premjestiti u urede povjerenika Europske komisije. Kad je pak riječ o kapacitetu, zbog rigoroznih kriterija izbora prema političkom su umijeću, izgledno je, visoko iznad.
Rat za buduće upravljanje svijetom
Ta nova Kina investicijski je osvojila Afriku. Osvaja Bliski istok. 'Putem svile' dugoročno trasira svoj dominantni utjecaj na euroazijskom kontinentu. Najozbiljnija je vojna, tehnološka i trgovinska suparnica SAD-u. Ne vodi samo trgovinski rat nego i rat za buduće upravljanje svijetom razvojem umjetne inteligencije i najviših komunikacijakih tehnologija (pozadina američkog sukoba s Huaweijem). I gledam ispred sebe kutijicu s nekom kremicom poznatog američkog kozmetičkog brenda koju sam nedavno dobila na dar. Jedna od onih marketinških podvala o spoju najprirodnijih sastojaka i najsuvremenijih farmaceutskih postignuća koji čini čuda. Na dnu etikete sitnim slovima piše 'Made in China'. I farmaceutsko-kozmetički laboratoriji svoje su tzv. čarobne formule, dosadašnji zaštitni znak visoke zapadne tehnologije u svakodnevnom životu, dakle, premjestili u Kinu.
Kina je uz to zadržala jednopartijski sustav i stari komunistički politički poredak, ponešto modificiran jer realna partijska politička vlast djelomično je pretvorena u formalno privatno vlasništvo i tako nastadoše kineski tajkuni. Tim su modelom zadržane i jednopartijska poslušnost i disciplina, regulirane strahom. Na paradi Jinping pozdravlja vojnike zapadnjačkom uhu arhaičnim partijskim rječnikom: 'Zdravo, drugovi, drugovi koji teško rade!' A oni uzvraćaju: 'Pratiti Partiju! Boriti se za pobjedu! Uzorno se ponašati!'
Prvi je dojam da nitko ne može zaustaviti tu današnju, novu Kinu u nakani da postane dominanatna sila u svijetu. A sasvim je sigurno da je postala nezaobilazna akterica, dijelom partnerica, dijelom suparnica, u svjetskoj ekonomiji, politici i sigurnosti. Da demokratski izazovi, poput prosvjeda u Hong Kongu, Peking ne zabrinjavaju odviše. Da je Kina neprimljiva za temeljne zapadne demokratske vrednote i vrlo zatvorena za zapadne utjecaje, a pritom je vrlo duboko ušla u zapadnu visoku tehnologiju i ekonomiju. Zato nju i njezin razvojni model, čak i kad bi htio, ne može kopirati nitko. A Kina može kopirati – ili je već kopirala – sve.
Dojmljiva demonstracija moći
U ovome trenutku ta zemlja koja je ponosno postrojila svoj vojni arsenal na poviješću bremenitom Tienanmenu i prilaznim mu avenijama, izgleda kao uvjerljiva pobjednica ekonomske globalizacije. A ta ekonomska globalizacija izmišljena je i pretvorena u ekonomsko-politički projekt SAD-a sa sasvim drukčijim motivima: kako bi zapadne multinacionalke proširile tržište na siromašne države Trećeg svijeta, među kojima je prije četvrt stoljeća godina bila i Kina, i kako bi profitirale na njihovoj jeftinoj radnoj snazi.
Upravo je današnja snažna komunističko-kapitalistička Kina, izrasla na modelu ekonomske globalizacije, primjer relativnosti pobjede u cikličkim promjenama globalnih poredaka i koncepata.
Uostalom, u vrijeme lansiranja globalizma SAD je izgledao kao dugoročno jedina svjetska supersila. Pa je u sljedećih desetak godina to prestao biti. U vrijeme rušenja Berlinskog zida Zapad je izgledao kao dugoročni pobjednik nad komunizmom. Pa je u sljedećih dvadeset godina to prestao biti. Rusija je tada bila na koljenima, a samo pet godina prije izgledala je kao nepobjediva i ideološki nedodirljiva sovjetska supersila. A onda se u sljedećih dvadeset vratila u igru, resetirana i oporavljena. Dojmljiva kineska parada i demonstracija moći sasvim su sigurno bile i velik izazov i motiv suparnicima. Mogu se očekivati njihovi odgovori.