Bivši zapovjednik njemačke ratne mornarice Kay-Achim Schönbach morao je otići jer je javno izgovorio istinu o Krimu i predstavio istinsku njemačku politiku prema Rusiji, i to na protivničkom terenu, u pogrešnom trenutku, zaboravivši da je usred hibridnog rata
Zbog izgovorenih riječi zapovjednik njemačke ratne mornarice, viceadmiral Kay-Achim Schönbach bio je prisiljen ovih dana podnijeti žurnu ostavku. Koju je nova ministrica obrane Christine Lambrecht jednako žurno prihvatila. No zašto je zapravo morao otići viceadmiral Schömbach? Što je to tako strašno rekao o rusko-ukrajinskom sukobu na predavanju u vodećem indijskom think tanku za sigurnosno-obrambena pitanja 'Manohar Parrikar'?
Razumijevanje za Putina
Najjače su odjeknule viceadmiralove riječi da Krim 'nikada neće biti vraćen' Ukrajini. Ali to je zapravo vrlo izvjesno. Svi ozbiljni akteri međunarodne politike toga su svjesni. Crnomorski poluotok Krim, koji je Rusija anektirala 2014., Rusiji je toliko strateški važan (luka Sevastopolj i ruska crnomorska flota) da povratak etnički očišćenoga Krima pod ukrajinsku jurisdikciju nije moguć bez ozbiljnoga ratnog sukoba, za koji Ukrajina nije spremna. A Zapad predvođen SAD-om nije zainteresiran za tako dubok sukob, odnosno za veliki rat s Rusijom. Povratak Krima više se javno i ne spominje kao uvjet u pregovorima s Rusijom, ali službeno stajalište zapadnih zemalja i dalje je nepromijenjeno: da se ruska aneksija ne smije prihvatiti. Nitko ozbiljan neće javno reći da Krim neće biti vraćen Ukrajini u trenutku kad se, u funkciji hibridnog rata, napetost između Rusije i Zapada pumpa do maksimuma. Osobito se to ne očekuje od zapovjednika ratne mornarice jedne od vodećih članica NATO-a.
Drugi je Schönbachov grijeh iskazivanje iznimna razumijevanja za ruskog predsjednika Putina, ali i za njegovu taktiku postupna grickanja ukrajinskog teritorija.
– Je li Rusija zbilja zainteresirana za mali, uski komad ukrajinskog teritorija? Ne, to je besmislica – izgovorio je bivši zapovjednik njemačke ratne mornarice na predavanju u indijskom think tanku poručivši zapravo da je besmisleno što Zapad naoružava Ukrajinu (iz čega se Njemačka izuzela) te da je oko sto tisuća ruskih vojnika dopremljeno na granicu prema Ukrajini zbilja zbog puke vježbe. Kao što Moskva kaže. I još je uz to apelirao za više poštovanja prema Putinu. Ili, Schönbachovim riječima: – Ono što on zaista želi jest poštovanje (misli na Putina)... Tako je jednostavno iskazati mu poštovanje koje on zaista traži i vjerojatno zaslužuje… I mi, Njemačka i Indija, mi trebamo Rusiju, trebamo je protiv Kine.
Za poštovanje prema Ukrajini, Poljskoj, baltičkim državama, koje su meta ruske velikodržavne politike, njemački viceadmiral nije iskazao neko razumijevanje. Uzalud je poslije Schönbach tvrdio da je sve što je izgovorio samo njegovo osobno stajalište. Ono što je izgovorio u indijskom think tanku zapravo je opis njemačko-ruskih odnosa posljednjih godina, a na štetu istočnoeuropskih država. No ovaj put to je izgovoreno javno.
Zaboravio na mobitele i YouTube
Dijelovi njegova predavanja pojavili su se na YouTubeu upravo u trenutku ministarskog sastanka Blinken – Lavrov u Ženevi o rusko-ukrajinskoj krizi. A i taj je sastanak samo dio mizanscena hibridnog rata (vojnog, energetskog, medijskog, političkog...) koji se vodi između Rusije i SAD-a kao vodeće države zapadnog saveza, a u čijem je središtu zapravo pitanje proširenja NATO-a na države bivšega Sovjetskog Saveza i povratka ruskog utjecaja na istočnoeuropske članice NATO-a.
I u trenutku kada američki državni tajnik Anthony Blinken uvjerava da je zapadni savez čvrst, zapovjednik njemačke ratne mornarice buši taj savez apelom za poštovanje prema Putinu, s kojim će zajedno zaustaviti Kinu. Kao da pritom zaboravlja da to čini u Indiji, državi koja postaje sve važniji američki saveznik u prevažnoj indo-pacifičkoj regiji te da danas postoje mobiteli i YouTube. Ukratko, viceadmiral je morao otići jer je javno izgovorio istinu o Krimu i predstavio istinsku njemačku politiku prema Rusiji, i to na protivničkom terenu, u pogrešnom trenutku, zaboravivši da je usred hibridnog rata.
A da u odnosu SAD-a i Rusije (kada zanemarimo ove javne manifestacije hibridnog rata) međusobnog poštovanja ne nedostaje, pokazala je upravo Moskva, koja je uoči sastanka Lavrov – Blinken glatko odbila francusko-njemačke prijedloge da zasebno pregovaraju s Moskvom o ukrajinskoj krizi u okviru tzv. normandijskog procesa. I Moskva i Washington znaju da su nakon ove faze sukoba u perspektivi saveznici u ograničavanju utjecaja Kine. Ali za to im ne trebaju mostovi i posrednici. Akteri međunarodnih odnosa dobili su još jednom poruku da za volove nema mjesta u igri koju vodi Jupiter. A ako ih već i ponese pjesma – da ne zaborave na YouTube.