Ovaj put karte su zaista posložene kao da se priprema veliko antikorupcijsko čišćenje hrvatske politike i institucija. Tomu u prilog govore i zasad neslužbena nagađanja o tristotinjak hrvatskih predmeta u Uredu europskog tužitelja
Koliko sam puta (i) u kolumnama za Lider upozoravala na to da su klijentelizam i politička korupcija najteže bolesti hrvatske države i uza svaki novopokrenuti slučaj kaznenog progona korupcijskih djela na visokim razinama poticala nadu da je to tek početak koji vodi prema ozdravljenju? Mnogo puta. I prevarila sam se također mnogo puta. Nakon gromoglasnoga početka svi bi se ti slučajevi koji su obećavali prigušili, zaustavili, raspali bez prave sudske završnice, i to zaslugom istih onih institucija koje su ih i pokrenule ili bi ih trebale uvjerljivo završiti (DORH, sudovi). Ili zaslugom političkih i interesnih mreža koje upravljaju tim institucijama?!
U svakom slučaju, ispalo je da su te najave velikog obračuna s korupcijom u Hrvatskoj ipak bile samo pokazne vježbe za završetak poglavlja u pravosuđu u pristupnim pregovorima EU, za potpisivanje i ratifikaciju pristupnog ugovora, za pokazivanje kako se ipak nešto radi na suzbijanju korupcije… I na kraju se cijela ta hrvatska bitka protiv korupcije svela na bivšeg premijera Sanadera, kojem se sudi, evo, već desetak godina, i na nekoliko vješto 'ubijenih' i već zaboravljenih predmeta. Korupcijska hobotnica nije ni dotaknuta. Ali zato bi svaki put nakon tih pokaznih kampanja za briselski žiri samo jačalo uvjerenje da Hrvatska bez supstancijalne vanjske pomoći ne može ozbiljno očistiti državne institucije od korupcije.
Zašto sada ipak vjerujem
Razlozi su višestruki: nedostatak političke volje i/ili nedostatak političke moći za takvu operaciju, korupcijom zarobljene institucije koje bi trebale od korupcije štititi – DORH i USKOK – kao ključni instrument države za zaštitu od korupcije, sudovi koji bi trebali osigurati uvjerljivost kaznenih procesa, a i Državno sudbeno vijeće, koje bi trebalo osigurati izbor najboljih ljudi za te zadaće. A oni su zarobljeni političkim utjecajima, interesnim skupinama, mafijaškim skupinama… Zato se i već pokrenuti procesi razvodne već u fazi istrage.
Znajući sve to, ja, eto, ipak (još jednom) vjerujem da antikorupcijski postupci protiv bivše ministrice europskih fondova Gabrijele Žalac, aktivnog ravnatelja SAFU-a Tomislava Petrica i donedavne državne odvjetnice Mirele Alerić-Puklin, pokrenuti iz dvaju različitih smjerova (Ured europske tužiteljice i DORH) mogu prerasti u pravu antikorupcijsku kampanju i postići stvaran antikorupcijski učinak. Zašto u to vjerujem? Zato što su se danas stekli svi uvjeti potrebni za takvu operaciju.
Prvo, Hrvatska je i dalje na samom europskom vrhu (ili dnu) po raširenosti političke korupcije koju, očito, bez vanjske pomoći ne može riješiti. Drugo, EU je uspostavom europskog tužiteljstva na čelu s nekadašnjom šeficom rumunjske antikorupcijske kampanje Laurom Kövesi i mjerodavnošću za kaznene istrage zloupotreba novca iz europskih fondova dobila operativni instrument koji je dosad nedostajao. Treće, SAD-u je danas zbog strateških razloga stalo do obnove partnerstva s EU i do stabilne i sigurne Unije, osobito njezine periferije, koja uključuje i Hrvatsku. Bez presudne američke potpore L. Kövesi ne bi mogla u Rumunjskoj dati uhititi šezdesetak ministara i više od 250 gradonačelnika i to preživjeti.
Dodatni facilitatori procesa
Uz te ključne preduvjete trenutačno postoje i dodatni facilitatori procesa. Prvo, istrage europskog tužiteljstva potaknut će rad DORH-a i USKOK-a, kao samoobranu, što se već događa. Drugo, nedavno je Vanjskopolitički odbor Europskog parlamenta zatražio otvaranje arhiva Udbe i KOS-a u svim državama bivše Jugoslavije. Ali ne iz povijesnih razloga, već u sklopu borbe protiv suvremenoga organiziranog kriminala, a na temelju izvještaja Lukasa Mandla, austrijskog zastupnika koji upravo te stare strukture povezuje sa suvremenim organiziranim kriminalom koji prijeti sigurnosti EU. Treće, prema (službeno nepotvrđenim) medijskim napisima, njemačko tužiteljstvo nastavlja istrage zločina bivših jugoslavenskih tajnih službi na njemačkom teritoriju, koje DORH i dalje uporno ignorira.
Ukratko, ovaj put karte su zaista posložene kao da se priprema veliko antikorupcijsko čišćenje hrvatske politike i institucija. Tomu u prilog govore i zasad neslužbena nagađanja o tristotinjak hrvatskih predmeta u Uredu europskog tužitelja. To čišćenje neće imati efekta ne zahvati li najkritičnije institucije, one koje nisu zaštitile sustav od korupcije: DORH, sudstvo i policiju. Takva je operacija za premijera Plenkovića zaista izazov karijere. Ili će rasjeći to začarano klupko i zauzvrat biti zaštićen, hvaljen i nagrađen. Ili će završiti u klupku.