Kao majstor korištenja izvanrednih izbora za učvršćivanje vlasti Vučić se odlučio na još jedne kako bi demonstrirao svoju kontrolu nad Srbijom i dodatno potvrdio legitimnost parlamentarne većine u sljedeće dvije-tri godine
Johnny Depp alias kapetan Sparrow (u ‘Piratima s Kariba‘) u Srbiji je pronašao zagubljeni zlatnik. Uz pomoć Aleksandra Vučića, njegove izborne kampanje i TikToka. Videomontaža s Johnnyjem i Acom u glavnim ulogama dijeli se i komentira.
Vučić je još jednom pokazao da u izbornoj promidžbi ne poznaje granice. A sad se mogu obojica posvetiti arhivskoj šljivovici čak i prije objave izbornih rezultata. Uostalom, izvanredne parlamentarne izbore, koji se održavaju u nedjelju, srpski predsjednik Vučić ionako nije raspisao zato što je morao, zato što bi ga na to prisilili zakonski rokovi, oporbeni ili neki vanjski politički pritisak. Kao majstor korištenja izvanrednih izbora za učvršćivanje vlasti odlučio se na još jedne kako bi demonstrirao svoju kontrolu nad Srbijom i dodatno potvrdio legitimnost parlamentarne većine u sljedeće dvije-tri godine u kojima bi se trebala iznjedriti nova, resetirana geopolitička slika Europe i njezina šireg ‘predvorja‘.
Već u sljedećoj godini izazovi su uistinu veliki: izbori u Rusiji s unaprijed poznatim rezultatom, krajnje neizvjesni izbori u SAD-u, između njih europski izbori u ulozi političkog barometra. Osim toga, tu su dva velika rata: Rusije protiv Ukrajine i Izraela protiv Hamasa, koji će vjerojatno završiti nekim kompromisnim privremenim mirom, ali i uz mogućnost otvaranja novih okolnih žarišta.
Mešetar na geopolitičkoj burzi
Među velikima takav Vučić dobro kotira. Vladimir Putin i dalje ga smatra važnim saveznikom ruskog svijeta. SAD mu je oprostio ilegalni upad na Kosovo i pokušaj otvaranja novoga ratnog žarišta cijeneći to što je Vučić spreman povući se kad dobije po prstima. EU mu je i dalje glavni trgovinski partner i financijer, uz prešutnu suglasnost obiju strana da je europski put Srbije duboko zaleđen u idućim desetljećima. Kina je zadovoljna jer su prije dva mjeseca Xi i Aleksandar svoje ‘čelično prijateljstvo‘ dodatno ojačali Sporazumom o slobodnoj trgovini kojim je Srbija učvrstila status važnoga europskog uporišta kineskoga geopolitičkog projekta ‘Pojas i put‘ (iz kojeg je nedavno izišla Italija, priznavši članstvo kao pogrešku).
Velikima je, zapravo, dobar takav Aleksandar Vučić, koji potpuno kontrolira Srbiju i igra predvidivo. Zato se ni ovi parlamentarni izbori u Srbiji ne doživljavaju kao neka politička neizvjesnost. A poznato je i da se u politici Vučić ponaša kao mešetar na geopolitičkoj burzi, u trgovini, uz velik rizik od ovisnosti, s glavnim ciljem da trgujući srpskim dionicama uveća srpsku geopolitičku dobit. Veći problem s Vučićem imaju mali, države iz njegova susjedstva, one koje su predmet želja i planova ‘srpskog sveta‘. Jer, na kraju, ostvarenje projekta ‘srpskog sveta‘ glavni je cilj, gotovo opsesija, svih Vučićevih geopolitičkih akrobacija i mešetarenja.
U razdobljima velikih geopolitičkih potresa i preslagivanja kakva su pred nama nije neobično da na račun kompromisa velikih sila i mali namire neke svoje geopolitičke ambicije. Uostalom, u takvim su razdobljima nastale obje Jugoslavije (1918. i 1945.) i obje se raspale (1941. i 1991.) kao dio širih geopolitičkih procesa u kojima je Srbija bila najvažniji regionalni akter. Za države iz srpskog okružja – Crnu Goru, Kosovo, Sjevernu Makedoniju, BiH – danas je važno pitanje kakve je ustupke Zapad (SAD) spreman dati Srbiji u sklopu novoga kompromisa s Rusijom. I kako to spriječiti. Rezultati popisa stanovništva u Crnoj Gori, koji upravo traje pod kontrolom prosrpskih stranaka, za regionalni su geopolitički rasplet zato važniji od još jednih izbora u Srbiji. Kosovo, kao nacionalno homogeno i snažno NATO-ovo uporište, manje je upitno. Ali za geopolitičku stabilnost važno bi bilo pronaći način za zapadnu integraciju BiH i smanjenje rusko-srpskog utjecaja.
Hrvatska mu je središnja meta
Hrvatska, dakako, nije isključena iz Vučićeva ‘srpskog sveta‘ samim time što je potpuno integrirana u NATO i EU, nego je i dalje njegova središnja meta. Stoga je nužno vratiti aktivnu geopolitičku komponentu u hrvatsku državnu politiku, koja je u posljednja dva desetljeća zapuštena za račun pukog sljedbeništva zapadnih politika. Čak i kad Berlin i Pariz ili Budimpešta i Beč iz svojih razloga ili svojih zabluda percipiraju zapadnu integraciju Srbije kao jačanje europske sigurnosti, hrvatski sigurnosni sustav i državna politika Vučićev bi ‘srpski svet‘ u svim njegovim pojavnostima i operacijama trebali promatrati kao projekt ugroze i destabilizacije – i Hrvatske i regije i Europe. I kad prijeti kao Aleksandar Vulin. I kad pjeva kao Aleksandra Prijović.