Pri izboru oblika isplate mirovine novopečeni umirovljenik mora dobiti suglasnost bračnog druga. Tu zakonsku obvezu valjalo bi preispitati
Obratila mi se čitateljica koja je odnedavno u mirovini. Pri potpisivanju ugovora o mirovini za pojedinačnu doživotnu starosnu mirovinu, odnosno prijevremenu starosnu iz obveznoga mirovinskog osiguranja s isplatom preostalog iznosa doznake, morala je potpisati i prilog uz taj ugovor. Problem je što se taj prilog odnosi na supotpis njezina supruga koji praktično amenuje njezin izbor isplate mirovine.
Čitateljica je izabrala da joj se isplati jednokratni novčani iznos od ukupnog iznosa mirovine (doznake). Taj ukupni iznos mirovine doznačen je mirovinskom osiguravajućem društvu s računa koji je čitateljica imala u mirovinskom fondu na koji je uplaćivala novac za mirovinu dok je radila. Jednokratna isplata može biti najviše do dvadeset posto ukupne mirovine, a preostali doznačeni iznos umanjen je za tu djelomičnu jednokratnu isplatu. Iako čitateljica hvali svoga supruga, načelno negoduje zbog toga što on mora davati suglasnost za nešto što je zaradila. Naime, u jednom članku ugovora koji je potpisala s mirovinskim osiguravajućim društvom piše: ‘Ako nakon smrti korisnika mirovine preostane dio doznake za isplatiti sukladno pravilima, društvo se obvezuje istu isplatiti nasljednicima korisnika mirovine sukladno pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju.‘ Dakle, ako čitateljica umre prije supruga, on će dobiti preostali dio od ukupne mirovine. I to je jasno. No nekoliko članaka dalje tog ugovora piše sljedeće: ‘U slučaju da korisnik mirovine ima bračnog druga, sastavni dio ovog ugovora čini prilog: suglasnost bračnog druga na odabir pojedinačne mirovine bez zajamčenog razdoblja s isplatom preostalog iznosa doznake.‘
Zakonska obveza
Čitateljica je to potpisala da ne komplicira stvar jer s mužem se ionako o svim pitanjima dogovara, no legitimno se pita zašto je morala potpisati prilog ugovoru, odnosno zašto njezin suprug mora dati odobrenje da se njoj jednokratno isplati dio mirovine. Naime, to je njezina mirovina i trebala bi sama odlučiti hoće li joj se dio novca isplatiti jednokratno ili neće. S druge strane, kao što se u ugovoru spominje, nadživi li je suprug, on će naslijediti preostali iznos mirovine.
No ta odredba u ugovoru, da supružnik mora dati svoj potpis, zapravo je zakonska obveza (čl. 114. st. 4. Zakona o mirovinskim osiguravajućim društvima) koja mora biti uvrštena u ugovor. U njoj piše (između ostalog) da, ako u vrijeme umirovljenja umirovljenik ima bračnog druga koji je stariji od pedeset godina i zaposlen je, može odabrati isplatu pojedinačne mirovine samo uza suglasnost bračnog druga.
No mirovinska društva napominju da ovdje nije riječ o suodlučivanju supružnika o jednokratnoj isplati, kako smo to čitateljica i ja shvatili, odnosno njezin suprug nije dao suglasnost za to, nego samo suglasnost za oblik isplate pojedinačne mirovine. Riječ je ili o pojedinačnoj mirovini ili o pojedinačnoj mirovini sa zajamčenim razdobljem (koja se isplaćuje korisniku mirovine, s time da se u slučaju smrti korisnika mirovine prije isteka zajamčenog razdoblja isplata nastavi imenovanom korisniku do isteka zajamčenog razdoblja). Da ne kompliciramo, u pitanju je suglasnost za neki od oblika isplate, a bračni status ni na koji način ne utječe na mogućnost korisnika da ugovori djelomičnu jednokratnu isplatu.
Nema smisla
U redu, sad je jasnije, znači da je čitateljica mogla bez suglasnosti dobiti jednokratnu isplatu. Ali ostaje mi sporno zašto je zakonodavac inzistirao na tome da supružnik mora dati suglasnost na oblik isplate. Što ako, primjerice, supružnici, iako službeno u braku, imaju probleme i izgledna je rastava, ili ako novopečeni umirovljenik smatra da treba izabrati jedan oblik isplate, a bračni drug/družica inzistira na drugom obliku? Prema mome mišljenju, to nema smisla, to više što je, da podsjetim, u ugovoru navedeno da će preostali dio neisplaćene mirovine nasljedstvom dobiti bračni drug. Bojim se da je takvim zakonskim rješenjem samo dodatno zakomplicirana situacija onih supružnika u čijem braku odavno ne cvjetaju ruže.
POST SCRIPTUM
Što su pisci Zakona htjeli postići davanjem suglasnosti na izbor oblika isplate mirovine, teško je reći. Je li možda jedan od razloga činjenica da su supružnici zajedno stvarali i financirali obiteljski život? Ne znam, ali nekoliko sam puta pročitao čl. 113. Zakona o mirovinskim osiguravajućim društvima (oblici isplate mirovine) i nisam našao da bi supružnik bio oštećen na bilo koji način. Jednostavno, kao nasljednik on bi primao mirovinu bez obzira na oblik isplate.
