Zašto je Sahra Wagenknecht u posljednjih tjedan dana postala europska vijest

Ne brojim koliko sam puta, svakako više puta, u ovim kolumnama u Lideru upozoravala na to kako se nedemokratski istočnjački režimi uspješno infiltriraju u europski (i općenito zapadni) politički sustav razarajući ga i osvajajući. Dok su zapadnoj politici primarne međusobne svjetonazorske bitke. I koliko bi bilo nužno da se političke stranke u zapadnim demokracijama, pa i u Europskom parlamentu i podjeli funkcija u Europskoj komisiji, počnu koalicijski povezivati prema svojim geopolitičkim orijentacijama – jesu li za Zapad ili uz Istok. Ali, priznajem, ipak nisam očekivala da će se izazov pojaviti tako brzo.

Neugodan razvoj na njemačkoj sceni

Izazov se zove Sahra Wagenknecht i BSW – odnosno Koalicija Sahre Wagenknecht. BSW je zapravo presvučena i modernizirana ultralijeva njemačka stranka Die Linke. A Die Linke je ideološka i velikim dijelom personalna sljednica Komunističke partije nekadašnje Istočne Njemačke (DDR-a), koju vodi Sahrin 26 godina stariji suprug i politički mentor Oskar Lafontaine. Obiteljski posao, reklo bi se.

Uz to Sahra ima baš sve predispozicije za vođu moderne proistočne ljevice: otac Iranac, majka utjecajna službenica u DDR-u (nadgledala distribuciju umjetnina), ona dosljedna sljednica DDR-ova ideološko-političkog pomlatka, neomarksistica u znanstvenoj sferi, ultralijeva aktivistica u političkoj sferi, svojedobno pod nadzorom zbog sumnje u rušenje ustavnog poretka u ujedinjenoj Njemačkoj, preko supruga Lafontainea izvrsno uvezana u taj politički milje. A uz to je ugodne vanjštine, prava populistička revolucionarka novoga doba. Govori ono što birači zasićeni bezličnim i nerijetko protuprirodnim mainstreamom žele čuti. Protivi se ilegalnim migracijama. Ali voli Putina, ne podnosi Zelenskog, mrzi NATO, prezire kapitalizam, obećava državu blagostanja čim se ukinu te zapadne stege…

I njezin je BSW, prema predizbornim anketama, nova zvijezda pokrajinskih izbora koji se u nedjelju održavaju u Saskoj i Tiringiji (obje su pokrajine bivši DDR). Ali to nije sve: Sahra je najavila da joj koalicija s ultradesnom Alternativom za Njemačku (AfD) nije strana, u područjima u kojima su suglasne! A to su antimigrantska politika, antinatovska stajališta i proputinovska politika. A AfD, stranka nastala kao otpor ‘centralnoj‘ politici Angele Merkel, koju je politička središnjica katkad s razlogom, ali mnogo puta samo zbog vlastitih interesa, gurala prema ekstremnoj desnici, na kraju je to velikim dijelom i postala. Ono što je domaći politički mainstream isključivao, istočnjačke su geopolitičke koncepcije uključivale u svoje projekte. I sada se nalazimo u situaciji da, pokažu li se predizborne ankete točnima, u dvije važne njemačke pokrajine, Saskoj i Tiringiji, Sahrin BSW može ili preuzeti vlast u koaliciji s AfD-om (koji je u Tiringiji vodeća stranka, a u Saskoj za jedan posto zaostaje za CDU-om) ili blokirati preuzimanje vlasti. U oba slučaja bio bi to (ili bit će to?!) vrlo neugodan razvoj na njemačkoj političkoj sceni: da dvije izrazito proruske i antizapadne stranke, jedna zdesna, druga slijeva, odlučuju o formiranju pokrajinske vlade u Njemačkoj. A ti pokrajinski izbori samo su trening za njemačke parlamentarne izbore ujesen sljedeće godine, ako Scholzova vlada dotad izdrži. I zato je Sahra Wagenknecht postala europska vijest u posljednjih tjedan dana.

Vrijeme za resetiranje curi

Ali ono što je omogućilo uzlet Sahrinu BSW-u s krajnje ljevice i još godinama prije AfD-u s krajnje desnice, nije se dogodilo 1. siječnja ove godine, kad je pokrenut BSW. Niti će se dogoditi u nedjelju na pokrajinskim izborima u Saskoj i Tiringiji. To se događa u posljednja dva desetljeća u Europi forsiranjem politike umjetno stvaranoga centra (rodonačelnica Angela Merkel), isključivanjem svih koji su se protivili tom umjetnom centru kao poništavanju politike sastavljene od balansiranja različitosti. To se dogodilo kada se kao srž politike počela forsirati diktirana manjinska uključivost umjesto kompetencije. To se dogodilo kada je politički mainstream prihvatio nakaradne zelene agende koje mjere koliko ćete svijeta spasiti smanjujući emitiranje CO₂ na svojoj farmi, u svome selu ili svojoj pokrajini, ali ne mjere koliko istog CO₂ emitira Kina dovodeći u ovisnost Zapad njegovom zelenom ludorijom. I da, možda je već dosadno – ali očuvanje zapadnoeuropske civilizacije kakvu poznajemo ovisi o tome hoće li europski političari smoći pameti da se resetira prema geopolitičkoj osnovi. Uzlet Sahre i BSW-a pokazuje da za to nema još mnogo vremena.