Sadašnji model rasta hrvatskog gospodarstva sve je ovisniji o turizmu, ali nam se ne može dogoditi repriza krize između 2009. i 2015., ocijenio je Damir Odak, član Revizijskog odbora u Europskoj središnjoj banci. U svom izlaganju ‘Dva modela rasta hrvatskog gospodarstva u 21. stoljeću‘ Odak se osvrnuo na posljednjih četvrt stoljeća hrvatske ekonomske povijesti. Glavna tema njegovog izlaganja na Financijsko-investicijskom forumu u organizaciji Lidera bio je odgovor na pitanje zašto hrvatsko gospodarstvo – kada raste, raste brže od svjetskog prosjeka te zašto nam je 2020. vrijednost gospodarstva pala dvostruko više od svjetskog prosjeka.
Prema njegovim riječima, nakon katastrofalnih ekonomskih 90-ih godina prošlog stoljeća, hrvatsko je gospodarstvo između 2000. i 20008. ukupno poraslo 40 posto, dok je svjetski BDP ojačao samo pet posto.
– Kad raste hrvatsko gospodarstvo raste brzo, ali kad stane, onda pada – tvrdi Odak.
Model rasta između 2000. i 2008. bio je prije svega temeljen na priljevu izravnih stranih ulaganja. To je bio realni priljev u iznosu od 15 posto BDP-a koji se razmjerno brzo pretvarao u kupovnu moć domaćeg stanovništva. U to je vrijeme promijenjeno i vlasništvo najvećeg broja kompanija, a one kvalitetnije uglavnom su prešle u strano vlasništvo.
Strukturno obilježje tog razdoblja bio je brz rast financijskog i građevinskog sektora koji se manifestirao u velikom rastu kreditiranja (time i privatnog duga) te kupovine nekretnina. S druge strane, industrija je dobivala vrlo malo izravnih stranih ulaganja, a zanimljiv je podatak da je turizam bio iznimno nezanimljiv stranim ulagačima – tek tri posto stranih ulaganja otišlo je u taj sektor. Takav model rasta položio je temelj za recesiju koja je došla 2009., a samo je dijelom bila uzrokovana tadašnjom globalnom ekonomskom krizom koja je vrlo brzo završila.
– Recesija je uzrokovana prestankom priljeva kapitala i kredita. Tada je domaća potražnja pala, a time i profitabilnost ulaganja – kazao je Odak.
No, od 2015. do današnjih dana hrvatsko gospodarstvo raste zahvaljujući turizmu, a iz tog sektora dolazi i glavnina domaće potražnje. Primjerice, devizni priljev od turizma povećao se sa 12 posto u 2014. na lanjskih 18 posto BDP-a.
– Oko 25 do 30 posto BDP-a kreirano je iz turističkog priljeva – kazao je Odak.
Strukturno obilježje sadašnjeg modela je pad udjela bankarstva te rast sektora transporta, telekomunikacije i (opet) građevine.
– Što model dulje funkcionira, to će biti veća ovisnost o turizmu, ali nam se ne može opet dogoditi dugo razdoblje recesije kao 2009. do 2015. godine – smatra Odak.
Dobra je vijest što su i izravna strana ulaganja opet vratila, ali je loša vijest što trećina tih ulaganja odlazi u nekretnine, što je neproduktivan smjer, zaključio je na kraju Odak.