U sklopu Liderovog 8. Susreta guvernera i bankara regije u Rovinju ovog petka predavanja će održati i Robert Holzmann, guverner Austrijske središnje banke i njegov litvanski kolega Vitas Vasiliauskas. U kratkom razgovoru za Lider otkrili su svoja razmišljanja o aktualnim monetarnim temama kao najavu onoga što će govoriti na temu monetarne politike i financijske stabilnosti u doba Covida-19.
Imajući u vidu rastući pritisak Fedovih robusnih mjera, kamo će se kretati politika Europske središnje banke do kraja ove i tijekom sljedeće godine?
Holzmann: Tijekom ove, ali i sljedeće godine sva područja politike ECB-a bit će predmet strateške revizije koja će biti temeljita jer, kako je predsjednica Christine Lagarde najavila, 'prevrnut će se svaki kamen'. Što se tiče kvalitete, politika ECB-a je uvijek bila robusna i efikasna, posebice tijekom pandemije i takva će ostati. Naravno, u nekom ćemo trenutku morati razmotriti povratak u normalno.
Vasiliauskas: ECB je djelovao odlučno tijekom pandemije poduzimanjem niza mjera koje su rezultirale značajnim monetarnim poticajem. Ključni element ECB-ovog odgovora bio je izvanredni program otkupa vrijednosnih papira (PEPP) pokrenut u ožujku. U lipnju Upravno vijeće povećalo je raspon PEPPA-a sa 750 milijardi na 1,35 bilijuna eura i produžilo trajanje neto otkupa u okviru programa najmanje do kraja lipnja sljedeće godine. Zahvaljujući tim potezima, izbjegli smo krizu likvidnosti i kreditiranja u eurozoni i očuvali transmisijski mehanizam monetarne politike. Mjere su pomogle i umanjiti pritisak pandemije na razine cijena. Prema konzervativnim procjenama, kumulativno će povećati inflaciju 0,8 posto između 2020. i 2022. U budućnosti je ključno održati uvjete visoke likvidnosti i dovoljan stupanj monetarne labavosti na dulji vremenski period, odnosno koliko god bude potrebno. Upravno vijeće bit će na oprezu u tom pogledu i pažljivo procijeniti sve informacije uključujući tečajna kretanja. Iako tečaj nije cilj ECB-a, trajnija aprecijacija eura mogla bi imati posljedice na inflaciju u eurozoni. U tom kontekstu, a imajući u vidu rizike s kojima smo suočeni, Vijeće je spremno prilagoditi svoje instrumente ili razviti nove kako bi osiguralo robusnu konvergenciju inflacije prema srednjoročnom cilju na održiv način. To uključuje mogućnost povećanja PEPP-a i prilagodbu njegove strukture.
Hoće li se deflacija u eurozoni nastaviti i što ECB može u tom smislu napraviti, s obzirom na to da mnogi tvrde kako i nema previše prostora za manevriranje?
Holzmann: Ne očekujem trajniju deflaciju u eurozoni. No, ECB na raspolaganju ima dovoljno alata za borbu protiv deflacije, kao i inflacije kada god se za tim ukaže potreba.
Vasiliauskas: Ne bih trenutačne dezinflatorne trendove, odnosno kratke periode negativne mjesečne inflacije, nazvao deflacijom, što bi značilo trajni pad cijena i ekonomske aktivnosti. S tim u vidu, dezinflatorni pritisci nastavit će se kroz naredne mjesece zbog takve prirode pandemije, pada cijena energenata, jačanja tečaja, kao i smanjenja PDV-a u Njemačkoj na šest mjeseci počev od srpnja ove godine. No, period negativne inflacije bit će relativno kratak i godišnja stopa inflacije u 2020. trebala bi ostati pozitivna uz ubrzanje tijekom sljedeće dvije godine. Treba imati u vidu da mogući srednjoročni efekti pandemije mogu imati dvojak efekt, odnosno dezinflatorni pritisak zbog slabe potražnje kombiniran je s poremećajima u dobavnim lancima čime se donekle anulira negativni učinak na stopu inflacije. Istovremeno, potražnja će se polako oporaviti u kontekstu šireg ekonomskog oporavka stoga će stopa inflacije postupno rasti na srednji rok, iako sporo. Rast će s 0,3 posto u ovoj godini na jedan posto u sljedećoj i 1,3 u 2022. Kao što sam spomenuo, Vijeće je spremno prilagoditi svoje politike u svrhu očuvanja srednjoročne stabilnosti cijena, no monetarna politika ne može biti jedino rješenje. Fiskalna politika mora djelovati odlučno u ovakvoj krizi u kojoj su razni sektori i regije pogođeni na različite načine, kako na nacionalnoj, tako i na europskoj razini. Trenutačni uvjeti niskih kamatnih stopa stvaraju izrazito pogodne uvjete za stabilizaciju ekonomija unutar eurozone. S druge strane, prerano povlačenje takvih mjera sasvim bi sigurno omelo ionako krhki oporavak i moglo imati negativne efekte na dinamiku cijena. Strukturne politike isto imaju ključnu ulogu u generiranju rasta i dobro plaćenih radnih mjesta.
Postaje li euro 'utočište' kao što neki sugeriraju i može li to postati trajno?
Holzmann: Euro je druga najvažnija valuta na svijetu nakon dolara, tako da je oduvijek bio i ostat će sigurna valuta.
Vasiliauskas: Aprecijacija eura u odnosu na dolar može se barem donekle objasniti povećanim povjerenjem tržišta u perspektivu ekonomskog oporavka eurozone. Povijesni odgovor Europske unije na pandemiju svakako je doprinio većem optimizmu. Fond nove generacije donosi značajne fiskalne transfere ranjivim europskim ekonomijama, najviše u pogledu bespovratnih sredstava, a manje kroz zajmove. Kako bi taj fond financirala, Komisija je dobila dopuštenje prikupiti 750 milijardi eura na tržištima kapitala u ime EU-a. To će povećati nadnacionalni dug Unije 15 puta i time postati najveće izdavanje obveznica u eurima na nadnacionalnoj razini u povijesti. Fond je ključan element integracije europske ekonomske politike. Kako bi se ojačala međunarodna uloga eura, važno je osigurati efektivno i pravovremeno korištenje novca iz instrumenta za oporavak u kratkom i srednjem roku. Dugoročno, pak, iskorak prema kreiranju permanentnog fiskalnog kapaciteta ima smisla. Zajednički fiskalni alat otvorio bi put prema istinskoj i likvidnoj euroobveznici koja bi bila ekvivalentna američkim trezorskim zapisima.