Mika Aaltonen, futurist u poslovnoj školi Turku u Helsinkiju, stručnjak za umjetnu inteligenciju i kibernetičku sigurnost održao je kratko predavanje na Liderovoj konferenciji 4. industrijska revolucija gdje je govorio o skrivenom DNK-u industrijske revolucije i promjenama koje nas očekuju u digitalnoj budućnosti.
U kratkom izlaganju prošao je put čovječanstva od prve revolucije do današnje gdje su informacijski i fizikalni sustavi spojeni u jedno, te put prema društvu 5.0 koje će rješavati probleme s novim digitalnim tehnologijama kako bi društvo ostalo kompetitivno i u cjelini napredovalo.
Danas ne živimo samo u fizičkoj stvarnosti, već smo polako ušli u stvarnost koja je proširena ali i virtualna, rekao je Mika te je kao primjer uzeo virtualnu pjevačicu Hatsune Miko koja je avatar ali koja nastupa pred pravom publikom,ima pravi fizički bend, prodaje ploče i snima glazbene spotove i oko nje se okreće milijunski biznis.
- Ljudi već danas komuniciraju s avatarima, kao što i sami avatari komuniciraju međusobno – rekao je Mika i dodao da je budućnost već tu, ali da nije jednako distribuirana te da virutalni svijet polako preuzima ovaj fizički.
Također, dotaknuo se i Dark weba za koji je rekao da predstavlja većinu interneta jer ono što običan čovjek vidi predstavlja samo oko 4 posto cijelog sadržaja na internetu. O crnoj strani interneta pričao je u kontekstu zaštite podataka, jer su digitalni podaci ranjivi i ugroženi te je danas u svijetu teže sakriti mogućnost krađe nego li se zaštititi od nje. Dodao je da se inovacije u digitalu događaju u područjima gdje nema kontrole i zakona kao što je to na dark webu.
Digitalna stvarnost koja nas počinje okruživati mijenja svijet i više se moć ne nalazi u rukama nacija, vojske i diplomacije kao prije već se danas moć krije u idejama i vrijednosti, što znači da se i instrumenti moći mjenjaju. Sve ove promjene zahtijevaju promjene vještina, jer trenutno vlada nedostatak digitalnih vještina i u korporacijama, tvrtkama i državama.
- Kada je riječ o vještinama, onim digitalnim, jako smo spori i zbog toga je nužno promijeniti obrazovanje jer će u budućnosti svi morati biti digitalni tj. digitalno osposobljeni – rekao je Mika.
Za kraj je savjetovao da ako se želi ubrzati 4. industrijska revolucija da se ne prate nečiji drugi snovi, jer će se na taj način uvijek kasniti iza najboljih. Glavni izazov za Vlade je razvijati strategije i biti proaktivan.
Liderova SWOT analiza
Ernest Vlačić, profesor i analitičar predstavio je Liderovu SWOT analizu i mogući nacionalni razvojni koncept prema društvu 5.0. Tema izlaganja bila je kako Hrvatska može u kontekstu 5. industrijske revolucije, odnosno društva 5.0. pronaći svoj vlastiti put, koje joj se prilike otvaraju, kakve su prijetnje, mogućnosti i slabosti.
O društvu 5.0, rekao je da se radi o evoluciji društva kroz pet faza. Prva faza je bio proces lova i sakupljanja, zatim poljoprivredno društvo, pa industrijsko dok se danas nalazimo u informatičkom društvu.
- Društvo 5.0 kojem stremimo je humanocentrički i okolišno vrlo osjetljivo – rekao je Vlačić i dodao da i Europa upravo okoliš i 'zeleno' stavljaju u prvi plan.
Živimo na planetu koji ima ograničene resurse i nalazimo se u jeku 4. industrijske revolucije, ali i u jeku megatrendova koji definiraju i nas i smjer razvoja čovječanstva u idućih 10 godina ako ne i dulje, dodao je Vlačić. Razumijevanje da danas imamo i baratamo ograničenim resursima mora nas odvesti prema Gea ekonomiji koja će nas voditi prema društvu 5.0.
- Strateško pozicioniranje nužno je da bi se odgovorilo izazovima - rekao je Vlačić prije predstavljanja same Liderove SWOT analize i dodao da smo u ovom trenutku kao država zadovoljili formu planiranja NPOO-om. SWOT analiza radila se krajem 2020. i početkom 2021. i u njoj je sudjelovao 51 autor.
Kao snagu Hrvatske naveden je geostrateški položaj, članstvo u Eu i NATO-u, zatim intermodalna geolokacija i visokotehnološke tvrtke s obećavajućom startup scenom. Također, među snagama koje su autori naveli su i pojedinačno jaka prerađivačka industrija, nove generacije poduzetnika koje su spremne na rizik i koji su fokusirani na izvoz. Također, među snagama su i obnovljivi izvori energije, relativno stabilna politička situacija i urođena inovativnost i prilagodljivost te relativno visoko kapitaliziran bankarski sustav.
Slabosti koje su u SWOT analizi naveli su preskupa država, neučinkovita administracija na svim razinama i nedostatak kapaciteta u politici za razumijevanje i prilagođavanje brzim ekonomskim i tehnološkim promjenama, manjak vizije i nesklonost strateškom djelovanju. Također, kao slabost su naveli i lošu demografsku sliku, loše i nekonkurentno obrazovanje koje ne odgovara gospodarskim zahtjevima te sindrom zaraženosti nizozemskom bolešću izazvanu uslužnim sektorom, naročito turizmom.
Što se prijetnji tiče, navedena je, između ostalog, i prevelika administracija, rast inozemne potražnje i deglobalizacija, nedovoljna utilizacija europskih izvora zbog niskih apsorpcijskih kapaciteta javnog sektora te daljnja deindustrijalizacija zemlje i jačanje ovisnosti o uvozu.
Prilike koje su izdvojili autori SWOT analize su zeleno, digitalno, čisto i borba protiv klimatskih promjena. Tu je i poduzetnička smjena generacija, privlačenje kadra koji nedostaje te, najvažnije, reindustrijalizacija tj. povratak industrije s Dalekog istoka u EU, jačanje nišnih industrijskih segmenata, promjene u globalnim lancima vrijednosti te razvoj vlastitih industrijskih niša.
- Sljedeći korak je postavljanje ciljeva, zatim formuliranje strategije, rekao je Vlačić i dodao da za to moramo koristit strategiju 'catching up' kao što su to u prošlosti činile neke države poput Slovačke, Južne Koreje, Singapura ili Austrije.
Ključne značajke u transformaciji su primjena napredne tehnologije, vizionarski pristup liderstva, financijska disciplina i proaktivni državni aktivizam. Također, dotaknuo se i strategije nazvane 'leapfrogging' koja predstavlja preskakanje tehnoloških razina prije konkurencije koja se također mora iskoristiti.
Provedena SWOT analiza pokazuje da postoje temelji, potencijali i prilike za industrijsko tehnološki catching up, odnosno skok prema društvu 5.0.
Okrugli stol: Dobre prakse – iskustva i preporuke
O iskustvima digitalizacije i spremnosti hrvatskih poduzeća na istu pričalo se na ovom okruglom stolu na kojem su sudjelovali Mladen Peroš, AD Plastik, Marin Bek, Ascalia, Drago Cmuk, CADCAM Grupa Slavko Vidović, Infodom Grupa. Odmah u startu je zaključeno kako je u Hrvatskoj jako malo spremih tvrtki za provedbu prave digitalizacije te da su očekivanja tvrtki prevelika.
Marin Bek iz Ascalije je odmah u startu komentirao kako je priča o industriji 5.0 u Hrvatskoj jako daleko, te da je prosječno stanje u tvrtkama na razini 2.0, što znači da nam je i 4. ind revolucija još uvijek daleko.
Vidović je dodao da je problem tvrtki u našim krajevima premisa kako sve mogu sami, što predstavlja veliki problem, te da za digitalnu transformaciju treba prije svega volje a onda i vremena.
- Svjesnost, spremnost i eksperimentiranje pa tek onda digitalna transformacija – rekao je Vidović i dodao da bi se digitalna transformacija uspješno provela potrebna je suradnja između akademske zajednice i gospodarstva.
Svi sudionici ove rasprave složili su se da postoji velika 'rupa' između obrazovnog sustava i gospodarstva koju treba popuniti što prije kako bi se moglo digitalizirati i rasti.
- Kod nas ne postoji da se novci koji su dani akademskoj zajednici vrate gospodarstvu i zbog toga ne možemo naprijed – rekao je Vidović.
Drago Cmuk se također složio s tom konstatacijom te je dodao kako su na fakultetima profesori koji nikad nisu vidjeli industriju te kako nema smisla da uče o stvarima koje su bile aktualne prije dvadeset godina.
- Industrija nije uključena u akademske programe i tu se javlja veliki problem – kaže Cmuk.
Mladen Peroš iz AD plastika kaže kako su oni u svojoj tvrtki počeli provoditi digitalizaciju prije 20 godina jer je njihovu industriju nemoguće zamisliti bez digitalizacije i robotizacije. Rekao je kako su vođeni očekivanjima kupaca te da su bili prisiljeni mijenjati se zbog kupaca.
- Mi smo na vrijeme prepoznali potrebu i krenuli u tom smjeru, jer da nismo ne bi radili – dodao je Peroš i dodao osvrćući se na suradnju akademske zajednice i gospodarstva, da industrija i fakulteti ne 'hodaju istom brzinom'.
Cmuk je dodao kako se na fakultetima ne rješavaju pravi problemi i da će se desiti disrupcija obrazovanja.
Peroš je također rekao kako su oni sa svojim investicijama u digitalizaciju i robotizaciju unaprijedili kvalitetu rada zaposlenika i povećali efikasnost, na što je Cmuk dodao kako automatizacija procesa može donijet i do 90 posto ušteda.
A automatizacija najčešće znači i otpor zaposlenika koji razmišljaju u smjeru da će ih se zamijeniti robotima i da će ostati bez posla, no Bek kaže da je problem u tome što ljudi nisu educirani i ne znaju što im nova tehnologija može donijeti, pa se često u početku javlja inicijalni otpor.
Cmuk kaže kako se ne radi o tome da će netko ili nešto zamijeniti radnika, već da se radi o promjenama moći unutar tvrtki te da za sve neuspješne digitalizacije nije kriva tehnologija već sami ljudi koji pružaju otpor.
Na ovu temu Peroš je dao i primjer kako su oni u tvrtki morali iskomunicirati sa zaposlenicima kada su se automatizirali određeni poslovi.
- Morali smo im ponuditi adekvatna rješenja i objasniti da se time diže efikasnost, povećava konkurentnost što nam u konačnici donosi i nove poslove i mogućnost da zaposlimo još radnika – rekao je Peroš i dodao da ljudi ne razumiju da tim strojevima i robotima netko treba upravljati i nadgledati ih, što je dovelo do promjene u strukturi zaposlenika.
Pričajući o tome gdje je lakše provesti digitalizaciju, u malim tvrtkama ili velikim korporacijama, Cmuk kaže kako je to zasigurno lakše kod malih i srednjih tvrtki jer njima bude u interesu da se to napravi dok se kod korporacija treba okrenuti jako puno kotačića da bi se došlo do male promjene. Stoga, do prvih vidljivih rezultata treba proći između 6 i 9 mjeseci.
Bek je dao i malu usporedbu između stanja u SAD-u i u Hrvatskoj, te je rekao kako je u SAD velika spremnost tvrtki da investiraju i inoviraju, što kod nas nije slučaj. Naše tvrtke, kaže Cmuk, nisu spremne investirati da bi dobili rezultate nešto kasnije. Problem je što nedostaje edukacije menadžmenta jer ne razumiju kako digitalizacija može pomoći i unaprijediti njihovu tvrtku.
Zatvorenost prema inovacijama je također veliki problem, i nešto što se recimo napravi na fakultetu bude daleka budućnost događajima u proizvodnji.
Za kraj, Peroš navodi kako je provođenje digitalizacije unaprjeđenje načina života i rada tvrtke te da osigurava čistoću podataka, unaprjeđuje poslovne procese čime se postaje konkurentniji i efikasniji, te da se broj zaposlenika tako povećava osvajanjem novih poslova.