Konferencija ‘Osobne financije i osobni bankrot‘ nastavljena je predavanjem ovlaštenog poreznog savjetnika Ivana Idžojtića pod nazivom ‘Porezne i financijske implikacije Zakona o stečaju potrošača‘.
U samom tekstu zakona se ističe da za cilj ima osloboditi poštenog potrošača od obveza koje preostanu nakon unovčenja njegove imovine i raspodjele prikupljenih sredstava vjerovnicima. Kao tri temeljne skupine financijskih učinaka naveo je financijski učinak umanjenja imovine, učinak umanjenja obveza i učinak oslobođenja od preostalih obveza, uz napomenu da se financijski učinci dijele na pozitivne i negativne, a mogu biti ili privremeni ili trajni.
- Porezni učinci su za potrošača u pravilu nepovoljni, osim u iznimnim slučajevima kada mu se oprašta dio duga, a ostvaruju se kroz poreznu obvezu i umanjenu poreznu imovinu. Ovise o poreznoj osnovici i stopi, vremenu nastanka i vremenu naplate – izjavio je, objasnivši položaj potrošača i vjerovnika tijekom tri faze stečaja: prije samog početka procesa, za njegovog trajanja i poslije zaključenja, detaljno razrađujući svaki dio procesa i specifičnosti vezane uz njih.
Naglasio je da se pod stečajnom masom smatra sva ona imovina koja je stečena do zaključenja stečajnog postupka, u što ulazi i bračna stečevina. Razradio je situacije u koje potrošači i vjerovnici dolaze u različitim scenarijima odnosa imovine i dugova te naglasio da za stečajne povjerenike postoje precizne odredbe - oni moraju imovinu otuđiti po najvišoj mogućoj cijeni, ali usto mora zaštiti dostojanstvo i dom potrošača.
Na kraju je zaključio da financijski položaj vjerovnika nakon stečaja potrošača može biti povoljniji u tri slučaja: ako je dio tražbine naplaćene u stečaju veći od diskontirane vrijednosti tog istog iznosa koji bi bio naplaćen izvan stečaja, ako dio tražbine koji nije naplaćen u stečaju ne bi bio naplaćen ni inače te ako je oporezivo što je naplaćeno, a neoporezivo ono što je nenaplaćeno.
Šime Ivanjko sa pravnog fakulteta u Mariboru u svojoj prezentaciji pozabavio se izazovima i problemima provedbe Zakona o osobnom stečaju iz međunarodne perspektive. Odmah u početku je objasnio koji je bio cilj i vizija slovenskog zakona koji je stremio izjednačavanju interesa dužnika i vjerovnika.
- Dosta odredbi zakona o stečaju za pravne osobe se odnosilo i na stečaj fizičke osobe, tu smo upali u zamku. Hrvatska je u boljem položaju jer je donijela posebni zakon. Nama je bio problem kako definirati cilj stečajnog postupka i donijeli smo ga zapravo tek nedavno. Usmjereni smo na novi financijski početak dužnika i kolektivno i ravnomjerno namirenje vjerovnika. Htjeli smo da dužnici mogu ponovno postati produktivni članovi društva – istaknuo je Ivanjko, dodavši kako su u početku bila naglašena ograničenja dužnika koji praktično nije mogao ništa dok je u stečaju.
To se promijenilo tek kasnije kada im je dana sloboda da nastave poslovati dok je procjena u tijeku. Naglasio je važnost poticanja poduzetništva u društvu i razvijanju svijesti potrošača o ograničenju mogućnosti dobivanja kredita. Na Konferenciji je istaknuo kako su od početka 2014. do danas otvorili oko 8300 postupaka, a riješeno je oko 2600 slučajeva. Razdoblje provjere se nastoji smanjiti, inače je trajalo od dvije do pet godina, a suci ga mogu skratiti na najmanje šest mjeseci.
- Ono što je zanimljivo su diskusije u javnosti, još uvijek se pojavljuje pitanje je li postupak osobnog stečaja bio potreban. Moralne osude su vrlo prisutne, dužnici kritiziraju vjerovnike da su iskorišteni i zavedeni, a ovi njih za izbjegavanje plaćanja i skrivanje imovine. No situacija se mijenja – izjavio je, dodavši kako treba rasporediti rizike između sudionika na tržištu jer onda takav zakon donosi korist društvu kao cjelini.
- Dakle, iako postoje kritike, ocjenjujemo da je zakon u suštini pozitivan, ostvario je svoju svrhu i u hodu ga popravljamo. Iako zvuči kontradiktorno, nastojimo zaštiti i vjerovnike i dužnike – zaključio je Ivanjko.