Piše: Maja Pokrovac, direktorica OIEH
Sad je svima jasno – svijet se doslovce preko noći stubokom promijenio. Virusna pandemija koja je pogodila cijelo čovječanstvo pokazala je koliko je zapravo svjetsko gospodarstvo osjetljivo, a kad zagusti postane i rascjepkano. Trenutni pad cijena i potražnje nafte, uvelike uzrokovan značajnim smanjenjem putovanja i ekonomskih aktivnosti zbog pandemije COVID-19, u kombinaciji s ratom cijena saudijske i ruske nafte, istodobno je smanjio emisije stakleničkih plinova.
Čini se da će globalna gospodarska kriza uzrokovana koronavirusom, kako pokazuju brojna istraživanja, potaknuti smanjenje emisija ugljičnog dioksida ove godine prvi put nakon financijske krize 2008., a jedna od mnogih projekcija pokazuje ukupni godišnji pad u rasponu od 0,3 do 1,2 posto. NASA-ine satelitske snimke smanjenja zagađenja u Kini doista su iznenađujuće – u roku od četiri tjedna štetne su emisije pale za 25 posto! Na potpuno neočekivan način dobili smo priliku vidjeti kako bi, zapravo, mogla izgledati budućnost okrenuta čistoj energiji.
No, da naglasimo odmah, do toga nije došlo zbog pametne energetske strategije, a pad emisija, kad se stvari vrate u normalu, ionako neće biti dugoročno održiv. Ipak, ukazao je na dvije važne stvari: budućnost čiste energije i potrebu klimatskog djelovanja. Globalna pandemija s tisućama smrtnih slučajeva, rastućom nezaposlenosti i padom ekonomskih aktivnosti, što je dovelo i do smanjenja emisija CO2, zadnji je poziv na buđenje svijesti o razmjerima klimatskih izazova koji su pred nama i neodgodivosti njihova rješavanja.
Povratak na staro
Smanjenje emisija ove godine moglo bi kupiti malo više vremena za djelovanje na klimatske promjene, no kako upozorava think tank Atlantic Council, ako niske cijene fosilnih energenata i usporavanje gospodarskog rasta zaustave razvoj i uvođenje čistih energetskih tehnologija te ako kreatori politika ne budu djelovali tako da iskoriste ekonomske poticajne planove za potporu tranziciji s niskim udjelom ugljika, satelitske snimke onečišćenja brzo će se vratiti na prijašnje stanje. Kao što se to već počinje događati u Kini.
Koronavirus je ušao u gotovo sve sektore i lance opskrbe pa tako i u proizvodnju električne energije. Zamislimo apokaliptični scenarij u kojem, primjerice, ruska plinska polja, bosanske termoelektrane ili francuske nuklearne elektrane moraju prestati s proizvodnjom jer nema dovoljno ljudi za njihov siguran rad. Ako države koje su vlasnici takvih objekata ne budu imale dovoljno energije za domaću potrošnju i izvoz, što će od to dvoje prvo biti na udaru? Možemo li se osloniti na to da će i u takvim uvjetima vladati neporemećeni tržišni odnosi i da neće biti otkazivanja ugovora o isporuci energije? Ili da neće biti znatnog dizanja cijena potaknutih većom potražnjom uvoza?
Pandemija je poremetila sve lance opskrbe energijom i to baš u trenutku kada je globalni prelazak na čistu energiju počeo jačati. Čiste energetske tehnologije koje pokreću globalne ciljeve s niskim udjelom ugljika polako su širile svoj domet, razvijajući lance opskrbe koji se protežu od Kine, preko Europe, do SAD-a. Uza sve to, aktualni događaji suočili su nas i s činjenicom da se, globalno gledajući, naši dugoročni nacionalni, sigurnosni i klimatski interesi sukobljavaju s prekomjernom ovisnošću o jednoj regiji za suštinske dijelove tehnologije proizvodnje čiste energije. Zato pojedini stručnjaci i analitičari glasno poručuju da je krajnje vrijeme da donosioci politika i privatni sektor krenu uspostavljati mjere za ponovnu ravnotežu i diverzifikaciju opskrbe pri čemu se dosadašnja zelena agenda nikako ne bi smjela izgubiti iz vida.
Europsko udruženje WindEurope naglasilo je ulogu vjetroelektrana u osiguravanju kontinuirane opskrbe električnom energijom zbog čega je ključno da industrija i dalje nastavi proizvoditi opremu i komponente za ove pogone. SolarPower Europe zalaže se za to da industrija obnovljivih izvora dobije svoje mjesto u industrijskoj strategiji EU-a. Solarna energija, kao najjeftinija tehnologija koja se lako implementira, tu može odigrati važnu ulogu. Svi oblici obnovljivih izvora – solar, vjetar, biomasa, bioplin, geotermal – trenutno se suočavaju s brojnim izazovima u proizvodnji električne energije. Otežan im je transport, održavanje elektrana, nabava opreme, rezervnih dijelova, sirovine te značajno ograničeno kretanje radne snage. U cilju očuvanja radnih mjesta, ali i osiguravanja kontinuirane opskrbe električnom energijom te osvješćivanja strateške važnosti proizvodnje iz vlastitih obnovljivih izvora, na ovaj se sektor ne smije zaboraviti. U trenucima neke sljedeće krize upravo nam on može biti važan oslonac!
Nije na listi prioriteta
Međunarodna energetska agencija (IEA) upozorila je da će koronavirus svakako oslabiti globalna ulaganja u čistu energiju i napore za smanjenje emisija. Stoga je apelirala na vlade da ne izgube iz vida klimatske izazove i čista energetska rješenja dok izrađuju stimulativne pakete mjera za suzbijanje ekonomske štete od pandemije koronavirusa. I europski znanstvenici, industrija i nevladin sektor smatraju kako je presudno uključivanje zelene tranzicije u europski paket potpora u borbi protiv pandemije. Ideja kombiniranja ekonomskih poticaja sa zaštitom klime čak i nije nova. Od financijske krize 2008. vlade su usmjerile značajna sredstva za smanjenje emisije stakleničkih plinova i veće korištenje obnovljive energije. No, velika je vjerojatnost da sektor obnovljivih izvora energije u ovom trenutku neće biti na listi prioriteta te da će se manje sredstava ulagati u dekarbonizaciju. A to će utjecati na dinamiku energetske tranzicije u godinama koje dolaze.
Prema jednom od scenarija, niske cijene nafte i plina dovest će do daljnjeg povećanja emisija stakleničkih plinova. Naftne kompanije koje su se obvezale smanjiti emisiju ugljičnog dioksida i diverzificirati svoje poslovanje ulazeći u projekte zelene tehnologije, mogle bi se povući iz toga. Scenarij suprotan prethodnome predviđa, pak, da bi nestabilne cijene nafte u sljedećim mjesecima mogle dovesti do diverzifikacije portfelja i povećanja ulaganja u projekte obnovljivih izvora, kao i tehnologiju vodika, električna vozila i skladištenje energije, koji bi u tom slučaju možda imala manji, ali zato stabilan povrat. U realizaciji sadašnjih i razvoju budućih projekata obnovljivih izvora te jačanju tog tržišta, svakako bi mogle pomoći i niske kamatne stope.
Ipak, vrlo prizemljeno gledajući, koronavirus trenutno je uzrok najvećeg zastoja energetske tranzicije od nastanka tog koncepta. I postoji bojazan da će nedostatak solidarnosti među europskim zemljama u suočavanju s krizom zbog pandemije koronavirusa utjecati na sposobnost nastavka vođenja zajedničke klimatske politike. Trenutačno je prerano donositi zaključke o posljedicama pandemije. Aktualno je stanje bez presedana i budući scenariji su različiti. No, trenutne cijene nafte jasan su pokazatelj koliko su tehnologije čiste energije značajne i zašto brzo moraju poboljšati svoju konkurentnost. Potreba za čistom domaćom energijom – lokalnom energijom čija proizvodnja ne ovisi o turbulentnim međunarodnim odnosima, postaje strateški važna. Premda, uz koronavirus, energetska tranzicija, pa čak ni klimatske promjene sada nisu prioriteti, ono što je potpuno jasno u ovom trenutku jest da je globalna zdravstvena kriza otkrila slabe karike u međunarodnoj suradnji i upravljanju energetskim sustavom. Što će, pak, donijeti u kontekstu budućih geopolitičkih odnosa, tek ćemo vidjeti.
Stoga napravimo vlastitu inventuru. Koji su domaći energetski kapaciteti? Koliko prirodnih potencijala još nismo ni počeli koristiti? Na što se u svakom slučaju možemo osloniti? Kako očuvati osnovne vitalne gospodarske i društvene procese u trenucima kada shit hits the fan?