Vušković: Trebamo požuriti s ukidanjem mjera, ekonomske posljedice bit će ozbiljnije od onih zdravstvenih 

Piše: Petar Vušković

Ekonomija je stala. Dvije su ključne varijable koje sada treba pratiti. Prva varijabla je neekonomska - pandemija. Njeno kretanje će utjecati na buduću ekonomsku aktivnost. Ako pandemija stane, prije ćemo se vratiti na ekonomsku razinu na kojoj smo bili. 

Druga varijabla je način vođenja poduzeća - menadžment. Oni poduzetnici koji su usmjereni na kratkoročnu maksimizaciju dobiti, više će biti opredijeljeni za otpuštanje zaposlenika. Ono se i događa, ponajviše u uslugama gdje se kupac i prodavatelj direktno susreću (npr. ugostiteljski objekti). Prema njima su najviše usmjerene ekonomske mjere Vlade. Cilj je takve poduzetnike potaknuti na optimizam.

Rast nezaposlenosti kao prvi indikator makroekonomskih neravnoteža

Neizbježno će se u travnju i svibnju i dalje otpuštati zaposlenici. Sada imamo prosječno 1000 otpuštanja zaposlenika po danu od početka krize u ožujku. Prošli smo brojku od 150 tisuća nezaposlenih. Godišnja stopa nezaposlenosti, ako se nastavi ovim tempom, prijeći će 10 posto, i vratiti će se na razinu iz 2017. (12 posto). Gubitak dohotka nezaposlenih ili smanjivanje dohotka uslijed korekcija plaća dovodit će do pada osobne potrošnje, a ona je važan makroekonomski agregat kod BDP-a. Bez rasta osobne potrošnje možemo sanjati ekonomski oporavak. U zadnjih 10 godina udio osobne potrošnje u BDP-u je između 57 i 60 posto.

Trenutna krvna slika gospodarstva stvara legitimitet za smanjivanje državne potrošnje. Sad ili nikad.

Manja osobna potrošnja znači manje prihoda za državnu blagajnu. Fiskalna politika će morati pronaći odgovore za izazove uslijed manjih priljeva proračunskih sredstava. Očekuje nas proračunski deficit do 8 posto BDP-a, i to nakon što smo tri godine imali proračunski suficit. Sada je vrijeme za smanjivanje državne potrošnje koja empirijski dokazano koči rast, pogotovo ako je njen udio veći od 35 posto BDP-a. Baltičke zemlje su dobar primjer kako doći do udjela od maksimalno 40 posto BDP-a. S druge strane, već sada raste javni dug, pogotovo njegov udio u BDP-u (a biti će dodatno izražen uslijed pada BDP-a). Očekuje se udio javnog duga u BDP-u od oko 90 posto. Vrijedi podsjetiti da sada iznosi 287,8 milijardi kuna (74,4  posto).

Rast javnog duga smanjuje kreditni rejting. Svako novo zaduživanje biti će nepovoljnije.

Kao posljedica rasta javnog duga bonitetne kuće će direktno smanjiti kreditni rejting, tj. bonitet države. Ono može značiti vraćanje u neinvesticijski rang, a to znači da će ulaganje u obveznice biti visoko rizično. Drugim riječima, ako se država planira zadužiti, to će biti po višim kamatnim stopama.

Monetarna politika HNB-a za sada je obranila tečaj kune operacijama na otvorenom tržištu. U ožujku je intervenirala nekoliko puta plasiravši više od 1,5 milijarde eura. Smanjena je stopa obvezne rezerve banaka s 12 na 9 posto. Ekspanzivna politika ima cilj smanjiti pritisak tečaja eura na kunu na način da se osigura rast novčane ponude nacionalne valute. Ono bi trebalo dati impuls gospodarstvu jer je likvidnost sveti gral ekonomije. Dokazano je da poduzeća propadaju zbog insolventnosti. Subvencije za radna mjesta mogu samo kratkotrajno očuvati radna mjesta. Stoga bi cilj trebao biti očuvati poslove i stvoriti nove. To je shvatila i Američka središnja banka (FED) koja po prvi put u povijesti preko komercijalnih banaka kreditira domaća poduzeća (600 milijardi dolara).

Sigurno nas čeka pad ekonomske aktivnosti.

Na godišnjoj razini izvjestan je pad realnog bruto domaćeg proizvoda između 5 i 10 posto ovisno o tome koliko će dugo kriza potrajati. Prvu službenu potvrdu ulaska u recesiju ćemo dobiti u drugom kvartalu (tromjesečju). 

Turizam već sada bilježi pad prihoda i broja noćenja. Poznato je da 20 posto prihoda ostvarujemo u predsezoni (II kvartal, tj. travanj - lipanj). Još uvijek postoje izražena optimistična očekivanja da se turizam neće strmoglaviti. Za to će biti ključan III. kvartal kada ostvarujemo 70 posto prihoda. Vjeruje se da će domaća potražnja i odgođena potrošnja osigurati da on ipak ne bude drastičan. Naravno, turizam je važna grana koja direktno čini 11 posto BDP-a odnosno u širem njegovom kontekstu oko 18 posto.

Neizvjesnost je najgora za ekonomiju i što ona bude duža, pad zaposlenosti, osobne potrošnje i na kraju realnog BDP-a bit će izraženiji. Trebamo požuriti s ukidanjem mjera jer je sasvim izvjesno da će ekonomske posljedice za društvo biti ozbiljnije od onih zdravstvenih pogođenih pandemijom.

Zaključak:

1. Sadašnja ekonomska kriza nema veze s niti jednom ranije, niti s onom u 2008. godini niti s onom 30-tih godina prošlog stoljeća. Jednostavno, razlika je vidljiva u etiologiji, efektima i na kraju posljedicama.
2. Sada tek vidimo koliko je ranija 2019. godina bila dobra. Bilježen je ekonomski rast, pad nezaposlenosti, rast zaposlenosti, rast izvoza roba i usluga, rast investicija te dobar rezultat u povlačenju sredstava iz EU fondova.
3. Bez rasta osobne potrošnje možemo sanjati ekonomski oporavak. Najvažniji je makroekonomski agregat. U zadnjih 10 godina udio u BDP-u joj je između 57 i 60 posto.
4. Sada postoji široki pristanak javnosti za reformu gospodarstva. Sada je vrijeme za smanjivanje državne potrošnje koja empirijski dokazano koči rast, pogotovo ako je udio veći od 35 posto BDP-a. Baltičke zemlje su dobar primjer kako doći do udjela osobne potrošnje do najviše 40 posto BDP-a.
5. Sadašnjom ekonomskom dinamikom sigurno ćemo bilježiti ekonomski pad od 5 posto BDP-a na godišnjoj razini, a ukoliko se gospodarstvo ne oporavi u III. kvartalu (ne ukinu aktualne mjere) pad će biti i izraženiji - i do 10 posto na godišnjoj razini.
6. Turizam će doživjeti pad ali ne toliko drastičan. Vjeruje se da će domaća turistička potražnja i odgođena potrošnja biti defibrilator turizma. Ukoliko se mjere protiv pandemije na razini EU ukinu u II kvartalu možda se glavna sezona kada Hrvatska ostvaruje 70 posto prihoda može spasiti. Vrijedi podsjetiti da 11 posto BDP-a direktno turizam generira, a u njegovom širem kontekstu i do 18 posto.
7. Ekonomske mjere za gospodarstvo su dobre (okvirno barem 45 milijardi kuna). Prema iznosu mjera za spas ekonomije u odnosu na opseg BDP-a smo među vodećima u Europi. U ekonomiji nema besplatnog ručka. Dug će netko morati platiti, a on će u apsolutnom iznosu rasti, kao i njegov relativan udio u BDP-u. Niži BDP značiti će veći udio javnog duga u njemu. Očekuje se udio javnog duga od 90 posto. Vrijedi podsjetiti da sada iznosi 287,8 milijardi kuna (74,4 posto).
8. Smisao ekonomskih mjera nije očuvanje radnih mjesta jer njih nije moguće očuvati bez likvidnosti. Radna mjesta se mogu samo kratkotrajno očuvati, mjerama bi bolje bilo čuvati poslove. Likvidnost je sveti gral ekonomije. To je shvatila i Američka središnja banka(FED) koja kreditirala po prvi put u povijesti američka poduzeća preko komercijalnih banaka (600 milijradi dolara).
9. Ekonomske teorije 'helikopterskog novca', koje je Friedman kritizirao, a koje su se pojavile od strane nekih ekonomista, ne bi ostvarile nikakav rezultat. Dijeljenje novca može biti opravdano samo kod stabilizacije cijena na tržištu uslijed određenih neravnoteža na tržištu (višak ponude nad potražnjom). Dijeljenje novca u neizvjesnim vremenima neće generirati rast osobne potrošnje ni potaknuti ekonomski rast. Potrošač troši kako bi zadovoljio svoje potrebe. Kada imate ekonomsku neizvjesnost, potrošnja se odgađa jer se i zadovoljavanje potreba odgađa.
10. Premašili smo brojku nezaposlenih od 150.000. Stopa nezaposlenosti mogla bi porasti za više od 10 posto i za očekivati je da ćemo se vratiti na razinu iz 2017. kada je prosječna godišnja stopa nezaposlenosti iznosila 12 posto. Svaki gubitak dohotka uslijed otpuštanja radnika, stvara pritisak na mirovinski sustav koji će se naći ponovno u fokusu kao ozbiljan problem.

ČITAJTE LIDER U DIGITALNOM IZDANJU