Osim ako građani nemaju pristup potrebnoj tehnologiji, mogu koristiti bitcoin kao oblik plaćanja ako se bitcoin tretira kao zakonsko sredstvo plaćanja u odgovarajućoj nadležnosti.
Središnje banke i nacionalni regulatori općenito odlučuju što je zakonsko sredstvo plaćanja unutar njihove ekonomije. To znači da se bilo koji oblik vrijednosti koji smatraju prikladnim za zakonsko sredstvo plaćanja može koristiti za plaćanje robe u trgovinama. Na primjer, novčanice od 10 dolara i kovanice od 50 centi zakonsko su sredstvo plaćanja u SAD-u.
Zakonsko sredstvo plaćanja bitcoinom znači da kada netko npr. želi platiti šalicu kave, može koristiti bitcoin za to. Bez da središnja banka proglasi bitcoin zakonskim sredstvom plaćanja, rizik prihvaćanja bitcoina za prodanu robu bio bi trgovčev. Ako je središnja banka izričito proglasila bitcoin zakonskim sredstvom plaćanja, tada postaje službeni oblik razmjene vrijednosti unutar gospodarstva.
Porast bitcoina i nekoliko drugih decentraliziranih kriptovaluta također je katalizirao nekoliko središnjih banaka kako bi digitalne valute smatrale robusnijom alternativom fiat valutama. Kao rezultat toga, mnoge zemlje, uključujući Kinu, Ujedinjeno Kraljevstvo, SAD i Indiju, rade na svojim digitalnim valutama središnje banke (CBDC).
S tim zemljama obrazloženje prihvaćanja digitalnih valuta je postizanje bolje sljedivosti i kontrole svake jedinice novca u gospodarstvu. Ta sljedivost pomoći će im u preciznijem izračunavanju poreza i identificiranju perača novca, ali što je još važnije, uočavanju bilo kakvog nakupljanja bogatstva i osmišljavanju politike da ga zadrže u svojim granicama.
Koji čimbenici općenito kataliziraju usvajanje bitcoina u zemlji kao zakonsko sredstvo plaćanja?
Obično postoje makroekonomski čimbenici kojima zemlja želi upravljati usvajanjem valute kao zakonskog sredstva plaćanja. Da bi bitcoin bio zakonsko sredstvo plaćanja, ti bi se čimbenici trebali podudarati s vizionarskim vodstvom.
Unatoč tome, središnje banke ulaze u digitalne valute. Postoje zemlje s temeljnijim problemima koje samo digitalna verzija fiat valute možda neće riješiti. Na primjer, zemlje poput Argentine i Venezuele godinama pate od hiperinflacije. Postoje i zemlje poput Salvadora, Paname, Gvatemale i Hondurasa, gdje velikom postotku BDP-a pridonose doznake. Time se utire put obliku razmjene vrijednosti koji nije ograničen nacionalnim granicama. Primjerice, 24,07 posto BDP-a Salvadora u 2020. došlo je iz doznaka.
Još jedno razmatranje za zemlje je opseg financijske uključenosti u njihova gospodarstva. Iako korisničko iskustvo u kripto prostoru nikako nije jednostavno za upotrebu, mora se reći da lokalni eksperimenti u stvaranju ekosustava na bitcoinu u zemljama poput Salvadora dobivaju na važnosti. Budući da doznake uvelike doprinose gospodarstvu, digitalne valute ne samo da mogu pomoći financijskoj uključenosti, već i ostvariti uštedu troškova na naknadama za doznake.
Također treba napomenuti da su režimi koji uvode bitcoin kao zakonsko sredstvo plaćanja tvrdili da donose financijsku uključenost njegovom stanovništvu. Ipak, financijskoj uključenosti često mora prethoditi prodiranje mobilnih uređaja i interneta. Bez digitalne infrastrukture digitalna valuta neće moći sama riješiti problem financijske uključenosti.
Dakle, koje su zemlje usvojile bitcoin kao zakonsko sredstvo plaćanja i kako su to učinile? Salvador je prva zemlja koja je usvojila bitcoin kao zakonsko sredstvo plaćanja. Osim gore opisanih makroekonomskih čimbenika, zemlja je imala vođu koji je bio spreman eksperimentirati s bitcoinom. Od tada je odan ambasador najveće kriptovalute.
Druga zemlja koja je usvojila bitcoin kao zakonsko sredstvo plaćanja je Srednjoafrička Republika (CAR). CAR je bogat prirodnim resursima poput zlata i dijamanata i ima ekonomiju veličine 2.3 milijarde dolara. Ipak, financijska uključenost je prilično niska i oslanjaju se na doznake. Osim prihvaćanja bitcoina, zemlja je također otkrila da će 20 posto riznice držati sango coin (SANGO), digitalna valuta koja će odražavati zdravlje prirodnog resurse u zemlji.
Što zemlje namjeravaju postići prihvaćanjem bitcoina kao zakonskog sredstva plaćanja?
Zemlje se oslanjaju na učinkovitu monetarnu politiku kao ključnu polugu za upravljanje svojim gospodarstvima. Stoga im je potrebna vjerodostojna valuta i sposobnost manevriranja politikama oko valute u kriznim vremenima.
Salvador i CAR identificirali su da žele jeftinije izvršiti prijenos novca u zemlju. Predsjednik Salvadora Nayib Bukele projicirao je uštedu od 400 milijuna dolara u doznakama dok se zemlja seli na bitcoin infrastrukturu. Koristeći bitcoin lightning mrežu, plaćanja bi mogla biti jeftinija od postojećih metoda.
Na makroekonomskoj osnovi, valute tih zemalja općenito su se borile da zadrže vrijednost u odnosu na američki dolar. Salvador se prebacio na korištenje dolara kao svoje valute, ali je ubrzo shvatio da je većina njegovog izvoza odlazi u SAD i da je slabljenje dolara učinilo više štete nego koristi njihovom narodu. Za razliku od drugih latinoameričkih gospodarstava, Salvador nije imao vrlo visoku inflaciju prije nego što je prihvatio dolar.
Osim toga, nisu imali nikakvu kontrolu nad monetarnom politikom oko dolara, koju kontrolira centralizirani subjekt u drugoj zemlji. Stoga se zemlja ugledala na bitcoin kako bi riješila svoja ključna pitanja oko doznaka, a da pritom nije bila pogođena fluktuacijama dolara.
Koji su izazovi usvajanja bitcoina kao zakonskog sredstva plaćanja?
Postoje likvidnosni i regulatorni rizici oko kripto tržišta koje će zemlja preuzeti kada ga koristi kao zakonsko sredstvo plaćanja. Kako je kripto tržište visoko povezano sa američkim tržištem kapitala, promjene politike Federalnih rezervi utjecat će na kripto cijene.
Narativ koji većina tih zemalja ima za usvajanje bitcoina niža je cijena doznaka većinom nebankarskom stanovništvu. To bi mogao biti plitak razlog jer većina tih zemalja ima vrlo nisku digitalnu i mobilnu penetraciju. Stoga, osim ako ne mogu postaviti bitcoin bankomate u cijeloj zemlji, ne bi bilo praktično da bitcoin bude glavno sredstvo plaćanja u zemlji.
Drugi izazov je nestabilna priroda kripto tržišta. Kako je bitcoin pao za više od 70 posto u odnosu na najvišu razinu u studenom 2021., Salvador je nekoliko puta kupovao bitcoin. Ipak, pad cijena bitcoina bio je nemilosrdan i većina tih pozicija trenutno se drži na gubitku. Da bi državna blagajna iskoristila novac građana u nestabilnoj imovini koja može izgubiti 70-80 posto svoje vrijednosti u šest mjeseci, ne može biti poznata po svojoj zdravoj ekonomskoj politici. Zbog slabih novčanih pozicija, teško je pogođena i sposobnost zemlje da se više zadužuje s međunarodnih tržišta.
S druge strane, bitcoin propisi uglavnom su vođeni nacionalnim regulatorima. Zbog decentralizirane prirode kriptovaluta, zabrana bitcoina u jednoj nacionalnoj jurisdikciji ne utječe izravno na njegov pravni status u drugoj jurisdikciji. Ipak, kada je u pitanju zemlja poput SAD-a, na svaki regulatorni potez tržište reagira. Cjenovna akcija koja rezultira može utjecati na sve zemlje koje koriste bitcoin kao zakonsko sredstvo plaćanja ili kao rezervnu valutu.
Koje zemlje zabranjuju bitcoin i druge kriptovalute?
Zabrana globalne tehnologije i ekonomske paradigme poput bitcoina nije najbolji pristup vlada da zaštite svoje građane od rizika ove klase imovine. Ručno ih držeći, educirajući i postavljajući odgovarajuće kontrole, može se postići zaštita malih kupaca.
Bilo je nekoliko zabrana bitcoina, drugih kriptovaluta i rudarenja kriptovaluta širom svijeta. Kina je zabranila kriptovalute 2021. godine u svjetlu digitalne valute svoje središnje banke, a utjecala je i na rudarenje bitcoina. Kao rezultat toga, stopa hashratea pala je 2021. godine. No, industrija je vraćena na noge porastom rudara u SAD-u.
Indija je 2022. zauzela oštar stav prema kriptovalutama. Ako je povijest relevantna, svaki put kad se spomene zabrana ove klase imovine u jednom dijelu svijeta, druga regija koristi priliku. Stoga, dok ne dođe do koordinirane zabrane kriptovaluta širom svijeta, izuzetno je teško suzbiti rast bitcoina i digitalne imovine općenito.
Zemlje koje žele zabraniti kriptovalute kako bi zaštitile svoje građane koji su mali ulagači vjerojatno neće uspjeti. Suradnički i demokratskiji pristup pomoći će im da ostvare svoj cilj zaštite malih ulagača.