Imamo na zidu raspored djetetovih aktivnosti. Ne školski raspored sati, o tome brigu vodi dijete, na zidu u kuhinji imamo podsjetnik u koje vrijeme svakoga radnog dana moramo biti s djetetom na tom i tom mjestu. Plus subota. Svaki dan poslije škole i subota su isplanirani, svakog tog dana dijete ima trening ili neku aktivnost, osim ponedjeljka, to je dan za odmaranje.
Ovaj sam razgovor prije nekoliko godina vodila s poznatom menadžericom kad smo dogovarale intervju i mislila sam da se nikad neću pretvoriti u takvog roditelja, pa djeca se moraju igrati i biti djeca. I onda sam postala roditelj i svaka pomisao o tome kakva ću biti kao majka prije rođenja djece netragom je izbrisana iz svake sinapse. I tako sam i sama postala roditelj s rasporedom aktivnosti na zidu, zasad, srećom, jednim, jer su dvoje od troje djece u vrtiću i ondje imaju svoje 'sportske' aktivnosti, pa ih barem ja ne moram nikamo voditi. Osim srednjega na plivanje.
Kakav je to život?
Raspored je za školarku, osmogodišnjakinju, koja trenira džudo, ima neki univerzalni sport dvaput na tjedan, ide na robotiku, a subotom na plivanje. Tata ju je upisao i na stolni tenis, ali to doista ne stignemo ni u najboljoj varijanti. Dobra je stvar da smo donekle lijeni roditelji, pa su nam sve te aktivnosti u kvartu, jer u suprotnome nitko od nas ne bi imao nikakav život poslije škole. Ni ona, ni mi. Ovo je naša mjera, a je li njezina, tek ćemo vidjeti. Treba znati prepoznati pravu mjeru – koliko je aktivnosti za djecu previše aktivnosti.
– Glavni je problem današnjeg uključivanja u tzv. slobodne aktivnosti da roditelji s tim počinju sve ranije i tako postavljaju velika očekivanja već pred predškolsku djecu. Koliko god za sebe u sadašnjem vremenu često priželjkujemo dokolicu i stabilnost, ponekad zaboravljamo da je upravo to potrebno djetetu. Treba reći dosta kad roditelji shvate da im je mjesto druženja automobil kojim razvoze dijete na različite strane, kad rijetko vide svoje dijete, kad je dijete malo s onima koji su mu najvažniji, a to su obitelj i prijatelji. Svakom bih roditelju savjetovala da se podsjeti da je igra najvažnija aktivnost djeteta, pa i onog koje ide u školu. Ako upisujete dijete na aktivnosti 'da mu ne bude dosadno', razmislite i shvatit ćete da to nije dobar razlog. Dosada nije neprijatelj djeteta, niti ste loš roditelj ako je vašem djetetu dosadno. Naprotiv! Rano 'uškolavanje' djece pokazalo se ne samo nepotrebno već i štetno. Dakle, ne opterećujte se dodatnim aktivnostima u predškolskoj dobi i u prvom razredu osnovne, a kasnije polako, slijedite interes djeteta – objašnjava dr. sc. Bruna Profaca, klinički psiholog u Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.
Slijedite djetetov interes
Njezin je savjet da gledamo djecu, da pratimo je li dijete zadovoljno, što se vidi ako ne pokazuje često umor, nervozu ili frustraciju, ako se smije, dijeli s roditeljima doživljeno, ako ima vremena za igru svakoga dana i druženje s vršnjacima, ako pokazuje želju za učenjem i savladavanjem nečega novog, ako ne govori često o uspjehu i u bilo kojoj aktivnosti ne pokazuje pretjeranu želju za nadmetanjem.
S druge strane, naglašava dr. Profaca, dijete koje ima previše obveza često će pokazivati umor, bit će napeto ili potišteno, može biti stalno opterećeno nedostatkom vremena za školu i za prijatelje.
Ako dijete poželi izvanškolske aktivnosti, treba, naravno, nastavlja psihologica Profaca, slijediti djetetove interese.
– A to možemo jedino ako sudjelujemo u djetetovom životu, kad zajednički dijelimo niz situacija – šetnje, gledanje filmova, čitanje knjiga, razgovore o djetetovim i našim zapažanjima. Kad dijete osjeti da je viđeno i da nas zanima kako je, reći će nam o svojim interesima i onome što ga zaokuplja. A kad vam kaže što želi, u izboru aktivnosti s djetetom razmotrite mogućnosti, ali ne namećite, zajedno potražite informacije gdje može trenirati sport koji ga zanima, gdje se može uključiti u ples, glumu, glazbu... Broj slobodnih aktivnosti ovisi o dobi djeteta, njegovim interesima i sklonostima, ali i emocionalnoj, fizičkoj i intelektualnoj zrelosti, uspjehu u školi, željama i obiteljskim prilikama. Broj aktivnosti ovisi o individualnim karakteristikama, nekome su i dvije aktivnosti uza školu sigurno previše – tumači dr. Profaca.
Ne brzajte
Ne brzajte s uključivanjem djeteta u aktivnosti, to je jedna od najvažnijih poruka. Dijete predškolske dobi koje ide u vrtić treba mnogo igre i druženja s bliskim osobama, pogotovo s obitelji. Danas se već dvogodišnjacima nude aktivnosti koje nisu spontane i koje su potpuno nepotrebne. Važno je da roditelj ne radi nešto zato što to svi rade. Ako dijete pak ne želi neku aktivnost, a roditelj baš misli da je to dobro, ne treba inzistirati, to mora biti djetetov izbor. I nikad nije prekasno za aktivnosti, sve se stigne.
– Neka uvijek odnosi djeteta s bliskim osobama budu na prvom mjestu. Dodatne aktivnosti razmatrajte tek ako dijete ima dovoljno vremena za igru i interakciju s djecom, za druženje s članovima obitelji i dovoljno vremena da školu ne doživljava kao pritisak. Dodatne aktivnosti možete onda planirati (s djetetom) u preostalo vrijeme – neke su od smjernica koje sugerira dr. Profaca.
Za djecu koja pak sama iskazuju želju za aktivnostima važno je da roditelji pripaze da ne odustaju olako i ne prelaze s jedne aktivnosti na drugu. Olako odustajanje i često mijenjanje aktivnosti može učiti dijete brzinskom, kratkoročnom zadovoljstvu i može poslati poruku da je u redu odustati čim postane teže, što dijete može prenositi i na druga područja svojeg života. Ulaganje truda i napora dovodi do dubljeg, dugotrajnijeg zadovoljstva i osjećaja uspjeha, istaknula je Sanja Bijelić Gudelj, psihologica u Centru Sirius.
Budite potpora
– Važno je da mu budete potpora i da imate razumijevanja da mu treba vremena da se prilagodi, ali ujedno ga ohrabrite da ono to može. Ako unatoč protoku vremena dijete još negoduje pri svakom odlasku na slobodnu aktivnost, vrijeme je da ga te aktivnosti oslobodite. Važno je ne upisivati dijete u aktivnosti za koje nema kognitivne i fizičke mogućnosti praćenja programa i koje bi mu zbog navedenog mogle predstavljati stres – navodi psihologica Gudelj.
I ona se slaže da će dijete nezadovoljstvo i preopterećenost pokazati svojim ponašanjem: stalno će osjećati umor, napetost, bezvoljnost, žalit će se na bol u trbuhu ili glavobolju, počet će zaostajati u ispunjavanju školskih obveza. Previše aktivnosti u dječjem životu nužno utječe i na obiteljski život; gubi se vrijeme za obiteljsku povezanost, mjesta susreta postaju automobili, zajednički obroci su vrlo rijetki.
– Nestrukturirano slobodno vrijeme, opuštanje kod kuće u krugu obitelji, igre s prijateljima na svježem zraku te vrijeme kada se jednostavno ne radi ništa omogućuje djetetu toliko mu potreban odmor – kaže Gudelj.
Nama roditeljima dosada je najveći neprijatelj. Ne samo da smo taj osjećaj zaboravili nego se protiv njega borimo kao da je neka mračna sila. Djeci je dosada potrebna, slažu se psiholozi, zato im trebamo dopustiti da je osjete i prihvate. Možda se iz nje rodi pravi kreativac s vlastitom listom želja za aktivnosti koje će ga više motivirati.