Izvještaj Agencije Europske unije za temeljna ljudska prava (FRA) iz 2020. pokazao je da su od 2012. do 2019. napravljeni mali, gotovo neznatni pomaci po pitanju prava LGBTQ+ populacije
Jedne tople lipanjske noći 1969., policija je upala u njujorški gay bar. To nije bilo ništa neobično za to vrijeme, ali ono što je iznenadilo policiju, a i čitavu javnost jest što su okupljeni po prvi put pružili otpor. LGBTQ+ osobe odlučile su stati na kraj policijskom tlačenju i diskriminaciji što je rezultiralo višednevnim protestom, danas poznatim kao Stonvloška pobuna. Pobuna je zapravo rasplamsala gay revoluciju i označila početak LBGTQ+ aktivizma zbog čega je, u čast tim ranim aktivistima, a i čitavoj LBGTQ+ populaciji, lipanj postao mjesec ponosa - PRIDE. Iako je od pobune do danas došlo do golemog napretka po pitanju prava LGBTQ+ osoba, posao još uvijek nije gotov. Daleko od toga.
Slabi pomaci
Izvještaj Agencije Europske unije za temeljna ljudska prava (FRA) iz 2020. pokazao je da su od 2012. do 2019. napravljeni mali, gotovo neznatni pomaci po pitanju prava LGBTQ+ populacije. Većina ispitanika (58 posto) tada je izjavila da je trpjela neku vrstu nasilja zbog svoje seksualne orijentacije, a samo jedan od sedam je nasilje prijavilo policiji. Također, alarmantan je podatak koliko sudionika istraživanja krije svoju orijentaciju. Samo 12 posto ispitanika između 18 i 24 godine te pet posto između 15 i 17 godina priznaje da su homoseksualci.
Više od polovice mladih (53 posto) iskusilo je diskriminaciju u životu, a nešto manje, njih 45 posto, u školi. Kad je o poslovnom okruženju riječ, situacija je još uvijek prilično dramatična. Kako prenosi magazin The Conversation, 40 posto gayeva, lezbijki i biseksualaca trpi neku vrstu diskriminacije na radnom mjestu. Ta je brojka još veća (55 posto) kad je riječ o transrodnim osobama, dok se 29 posto heteroseksualnih osoba osjeća diskriminirano.
Iako se, kako tvrdi magazin, moderni poslodavci trude eliminirati svaku vrstu diskriminacije, činjenica jest da to ne čine dovoljno dobro, posebno kad su transrodne osobe u pitanju. Njihov se glas inače najmanje čuje, a poslodavci nemaju dovoljno stručnosti ni znanja za provedbu internih politika koje bi omogućile svima, bez obzira na orijentaciju, da se osjećaju prihvaćeno i ugodno na svom radnom mjestu. Također, iako je prošlo više od 30 godina otkako je homoseksualnost deklasificirana kao bolest, i dalje je protuzakonito biti LGBTQ+ u 70 zemalja, a u 12 se to kažnjava smrću.