I među hrvatskom poslovnom elitom i estradom ima strastvenih i vrlo uspješnih vinogradara. No iz hobija se naveliko peku i rakije, džin, ali i kuha zanatsko pivo
Proizvodnja vrhunskih vina već je desetljećima jedan od omiljenih hobija bogatih i slavnih, pa je tako posljednji koji se priključio tom trendu John Malkovich, poznati holivudski glumac hrvatskih korijena. Malkovich vina, među kojima je najpoznatiji cabernet sauvingon, proizvodi sa suprugom na jugoistoku Francuske, u Provansi, dijelu svijeta itekako cijenjenom u svijetu dobre kapljice. Prije njega u vinarstvu su se okušali i Sting, Peter Gabriel, pjevač Simple Mindsa Jim Kerr i Mick Hucknall iz Simply Reda. Toj četvorki zajedničko je što su svoja vina odlučili proizvoditi u Italiji, najčešće na Siciliji.
Senzacije iz menadžerskih vinograda
Taj trend već desetak godina, možda i više, vlada i u Malkovichevoj pradomovini Hrvatskoj, gdje postoji nekoliko primjera poslovnih ljudi uspješnih na drugim područjima koji su svoju strast prema proizvodnji vina pretvorili u vrlo unosan biznis.
– To su u međuvremenu postali vrlo ozbiljni vinari. S obzirom na to da im to nije bila osnovna djelatnost, mogli su si dopustiti luksuz da vrlo ležerno i ambiciozno uđu u tu priču.
Josip Galić, biznismen koji ima prilično širok spektar onoga čime se bavi, vrlo je inteligentno odmah u početku krenuo s najboljih slavonskih položaja, oko Kutjeva, i u međuvremenu je stvorio vinariju koja je apsolutna senzacija na području mnogo širem od Hrvatske.
Njegov enolog ima zanimljiv problem: Galić mu je ugradio sve što treba imati jedna vinarija, zbog čega više nema nikakav alibi da ne napravi dobro vino. Tu je i odvjetnik Miroslav Plišo, koji je također od početka krenuo s vrhunskim ljudima, ima i izvrsne enologe iz Italije kao savjetnike.
Miroslav Škoro surađivao je pak vrhunskim hrvatskim vinarom Krauthakerom. Tu je zatim Mladen Rožanić, uspješan poslovni čovjek koji je napravio Roxanich Wine & Heritage Hotel u Motovunu. Taj vinski hotel također je na razini zbog koje se možemo praviti važni i izvan granica Lijepe Naše – upoznaje nas sa situacijom najpoznatiji hrvatski gastronomad Rene Bakalović.
Lakše poznatima
Miroslav Plišo, koji ima brend Meneghetti, također se može pohvaliti vrhunskim vinskim hotelom u Balama, a vina i maslinova ulja koja proizvodi u Istri imaju mnogo priznanja i nagrada. Bakalović ističe da su svi spomenuti već u startu bili vinoljupci, a u takvim slučajevima često se dogodi da nešto što je počelo kao zanimljiva ideja, kad priča postane malo ozbiljnija, preraste u pravu opsesiju. Tako nije rijetkost da se inače vrlo ozbiljni poslovni ljudi znaju preinvestirati, odnosno ulažu i više nego što bi nalagala poslovna logika. Kad, međutim, naprave vrhunsko vino, nitko od njih ne požali zbog (pre)velikih investicija.
Sve to dokazuje i primjer pjevača, kantautora, TV voditelja, poslovnog čovjeka te odnedavno i kandidata za predsjednika Miroslava Škore, koji je zaradom od glazbe sponzorirao i svoj vinski biznis.
– Tjedan ima sedam dana, pa neka imam i dva-tri nastupa, opet mi ostaju bar tri dana da radim i nešto drugo. Osim toga, svjestan sam prolaznosti uspjeha, zato sam se oduvijek trudio zarađeno ulagati i u neke druge djelatnosti i projekte. Ne bavim se ja vinom zato što mi ne ide u glazbi, štoviše. Bavljenje vinskim biznisom još mi je trošak koji financiram prihodima od glazbe, ali vjerujem da mogu izgraditi poslovni model koji će donositi prihode, pri tome zaposliti ljude i zaštititi uloženi kapital stvarajući dodanu vrijednost – rekao je Škoro u intervjuu koji je prošle godine dao za Lider.
Boje političara među vinoljupcima brani i bivši potpredsjednik Vlade i nekadašnji ministar poljoprivrede Petar Čobanković u čijem je slučaju vino postalo pravi obiteljski posao. Sa sinovima je pokrenuo vinariju u Iloku iz koje je izišao niz vrhunskih vina kao što su graševina, chardonnay ili zeleni silvanac.
Poslovni pothvati poznatih osoba za sobom će neizostavno povući veće zanimanje javnosti, a u skladu s tim i veću vidljivost u odnosu na konkurenciju. Postoji, međutim, i druga strana priče.
– Svakako je lakše kad si poznat jer to donosi i neke pozitivne impulse. Ali, s druge strane, često zna biti i zluradih komentara poput: ‘Što oni znaju o vinima?’ – smatra Bakalović.
Kakva-takva iznimka
Trend specijalitetnih napitaka poput kava ili zanatskih piva i žestokih pića, koji sve više zahvaća i Hrvatsku, zasad ne prolazi toliko dobro među hrvatskom društvenom i političkom elitom, barem ne kao želja da se njezini predstavnici i sami okušaju u tom biznisu. Kakva-takva iznimka samo je Nick Colgan, Britanac s velikim poslovnim iskustvom u Hrvatskoj koji je godinama organizirao festivale diljem naše obale, među ostalim, popularni Garden festival.
Stariji ga se možda sjećaju i kao producenta skupine UB40, no u Zagrebu je, barem u posljednje vrijeme, ipak najpoznatiji po The Garden Breweryju, zanatskoj pivovari na zagrebačkom Žitnjaku koja se s vremenom istaknula i organizacijom mnogih glazbenih i drugih manifestacija. Colgan i njegov partner David Plant u samo tri godine postojanja proizveli su više od osamdeset stilova piva, što im je prije nekoliko mjeseci donijelo i veliko priznanje kad ih je Beer 52, najveći pivski klub na svijetu, proglasio najboljom pivovarom u Europskoj uniji.
Žestoko za žestoke
Tekuće igračke bogatih i slavnih vani su posebno omiljene među glazbenicima, pa je, primjerice, legendarni kantautor Bob Dylan lani predstavio vlastiti viski Heaven’s Door, a pivo institucija heavy metala Motörheada ili Iron Maidena možete kupiti i u Zagrebu. To nas dovodi do još jednog fenomena novijeg datuma – udruživanja slavnih bendova i manjih ili manje poznatih pivovara i vinarija.
Pokojni Lemmy Kilmister i njegov Mötorhead svakako su bili među predvodnicima tog trenda, pa je tako na tržištu već 2010. osvanulo crno vino Motörhead Shiraz napravljeno u vinariji Broken Back na jugu Australije. Zahvaljujući tome što ga je odobrio taj slavni britanski sastav, u prvih dvanaest mjeseci prodano ga je više od 250 tisuća boca.
Taj poslovni projekt idućih je godina s podjednakim uspjehom nastavljen i s Mötorheadovim pivskim brendom koji je iznjedrio dvije vrste piva nastale u švedskoj pivovari Krönleins, a zatim i rum, viski te votku. Njihov primjer uskoro su slijedile i druge rock-skupine koje dokazuju da alkohol i žestoki zvuk itekako idu zajedno, pa na internetu možete pronaći mnoga alkoholna pića napravljena pod supervizijom izvođača u rasponu od neuništivih The Rolling Stonesa, The Policea i Scorpionsa do Rammsteina i Sepulture.
Mick Jagger i ekipa tako su svoj blagoslov dali vinu proizvedenom u Španjolskoj i nazvanom po njihovoj turneji ‘Forty Licks’. Stručnjaci su ga proglasili solidnim, u što se i sami možete uvjeriti ako izdvojite 22 eura.
Teškometalni napitci
U nastanku piva Iron Maidena, takozvanog Troopera, pjevač grupe Bruce Dickinson sudjelovao je od početka, odnosno od trenutka kad mu se s prijedlogom obratila engleska pivovara Robinsons.
– Kao doživotni obožavatelj tradicionalnoga britanskog engleskog ‘alea’, kad su kontaktirali s nama da napravimo vlastito pivo, pomislio sam da sam umro i otišao u raj – komentirao je Dickinson početak njihove suradnje.
Pivo Trooper danas se može naći u pedesetak zemalja, uključujući i Hrvatsku, gdje se može kupiti i za 18 kuna. U sedam godina na tržištu diljem svijeta prodano je više od dvadeset milijuna litara toga teškometalnog napitka.
Prvi koji su naznačili kako bi se ta vrsta povezivanja manjih biznisa i velikih bendova uskoro mogla primiti i kod nas bili su dečki iz Hladnog piva koji su nedavno (i sasvim logično) predstavili vlastito pivo. Iza njega stoji najstarija i najveća hrvatska zanatska pivovara Medvedgrad koja je tako proslavila svoj dvadeset peti rođendan. ‘Hladno pivo’, kako je nazvano piće, na koncertima istoimenog benda tako možete piti već nekoliko mjeseci, točnije od 21. rujna, kad je doživjelo i službenu premijeru.