Dar’, prvijenac australskog redatelja Joela Edgertona, koji i tumači ulogu negativca u istome filmu, u najboljem je slučaju tek korektan žanrovski uradak, čije je artističke domete kritika uvelike precijenila, željna psiholoških trilera stare škole.
Nakon vrlo dobrih uvodnih 30-ak minuta tijekom kojih Edgerton vješto gradi atmosferu i postupno otkriva tamnu stranu naizgled savršenog para, radnja ubrzo postaje predvidljiva i, što je smrtni grijeh za triler; poprilično dosadna. Scena u kojoj troje glavnih protagonista večera trebala je biti vrhunac napetosti, a ispala je samo čudnjikava, baš poput prije spomenutog potpuno benignog negativca. Jason Bateman najbolji je pak kada glumi antipatične likove. Tako mu ovakve uloge u kojima se ispod umivene vanjštine skriva manipulator, pri čemu se ta zloba očitava i kad igra ulogu savršenog muža i zaposlenika, najbolje odgovaraju.
’Dar’ se na kraju doima više poput televizijskog filma, što je šteta, jer tematiziranje grijeha iz mlađih dana koji proganjaju uspješne članove društva može biti itekako inspirativna za trilere.