Lakopernije rubrike medija već dugo nisu imale tako bogat materijal kao što je ‘curenje‘ povjerljivih podataka o korisnicima najpoznatije svjetske internetske usluge za varanje supružnika i partnera, Ashley Madison.
Točnije još od prošle godine kada su tjednima curile privatne fotografije poznatih osoba iz svijeta estrade i filma. Otkad su hakirani podaci prošli mjesec ukradeni pa ovaj mjesec pušteni u ‘opću populaciju‘, novi pikantni pronalasci dnevnim ritmom ukrašavaju što virtualne, što papirnate stranice raznih medija. Povod hakerskom napadu i posljedičnoj objavi iznimno osjetljivih podataka prema svemu sudeći nije novac ili obijest, već poremećeni aktivizam, barem ako je vjerovati nepoznatim počiniteljima.
Još potkraj srpnja Avid Life Media, tvrtka u vlasništvu kanadskog poduzetnika Noela Bidermana koja stoji iza te nišne internetske usluge, zaprimio je prijetnju sa zahtjevom za gašenje stranice dopunjenu primjerom ukradenih podatka otprilike kako otmičari staroga kova pošalju odrezani nožni prst žrtve kao dokaz ozbiljnosti. S obzirom na to da u kompaniji sa sjedištem u Torontu nisu pozitivno odgovorili na ucjenu, podaci su nekih mjesec dana kasnije procurili, zbog čega oko 37 milijuna korisnika usluge diljem svijeta nemirno spava već tjednima. Hakeri zasad poznati samo pod nazivom The Impact Team objavili su izreske informacija ukradenih ne samo s najpoznatijeg servisa u portfelju kompanije osnovanog prije 13 godina, već i dvaju drugih, Cougar Life i Established Men, a u otprilike 25 gigabajta podataka objavljenih u dva navrata, osim osobnih informacija o napaljenim supružnicima i partnerima, nalazili su se i podaci zaposlenika kompanije, bankovni računi i plaće, odnosno više-manje sve što se ukrasti moglo. I sve to taman kad se ALM s prijavljenih 115 milijuna dolara prihoda u prošloj godini pripremao najozbiljnije prikupiti oko 200 milijuna dolara izlaskom na burzu u Londonu.
Fantomsko brisanje
Posebno neugodna za dosjetljive Kanađane bila je naknadna spoznaja da korisnici koji su platili 19 dolara za potpuno brisanje svojih podataka uopće nisu bili obrisani, što je bio temelj poslovnog modela usluge. Svatko je mogao otvoriti profil, ali potpuno brisanje moglo se dobiti uz plaćanje naknade. Navodno je određeni broj profila bio rezultat neslanih šala i ujedno vrlo unosan izvor prihoda za brisanje. Drugim riječima, čak i oni koji više nisu imali aktivan račun na usluzi našli su se u objavljenim podacima jer ih je ALM jednostavno prevario obećavajući brisanje koje nije napravio. Poetska pravda rekli bi moralisti, preljubnici u činu ili namjeri i sami su prevareni. Iako cijela stvar na prvi pogled djeluje simpatično i zabavno, uz puno odobravanje svjetskih čistunaca, posljedice su u nekim slučajevima iznimno teške i skandal je dobio vrlo ozbiljan ton. Smrtno ozbiljan, štoviše. Kanadska policija povezuje dva samoubojstva s curenjem podataka, iako veza nije potvrđena, a navodno je 1200 računa, primjerice, iz Saudijske Arabije, države u kojoj se preljub može kažnjavati smrću. Osim nastranih vigilanata nije dugo trebalo čekati na pojavu raznih beskrupuloznih prevaranata koji su pokušavali brzo zaraditi na strahu korisnika ‘provaljenih‘ stranica.
Uslijedile su, dakako, i sudske tužbe. Jedan od pogođenih korisnika iz Kalifornije pokrenuo je parnicu protiv kompanije zato što nije zaštitila adekvatno njegov identitet zbog, čega mu je nanesena velika emocionalna i psihička bol. U tužbi koja traži status kolektivne tužbe tvrdi se da je kompanija mogla izbjeći curenje podataka poduzimanjem potrebnih koraka za njihovu zaštitu, poput enkripcije. U kolektivnoj parnici pokrenutoj u Kanadi, pak, dvije odvjetničke tvrtke traže odštetu tešku 760 milijuna dolara. Američkih dolara.
Lagao ženi i medijima
Naravno, priča prepuna zanimljivih zaokreta i životnih lekcija ne bi bila potpuna bez ironije povezane s vlasnikom kontroverzne stranice koji je u međuvremenu morao odstupiti. Osnivač i direktor opetovano je tvrdio da nikada nije prevario svoju ženu, zanimljivoj poduzetničkoj ideji usprkos, no hakirani podaci dokazuju suprotno. Ruku na srce, bilo bi iznenađujuće da je drugačije. Prema stotinama objavljenih e-mailova, Biderman je izgleda imao niz afera mimo svog braka, što znači da je čovjek živio svoj posao, ako ništa drugo. Zanimljivo, otac dvoje djece servis je pokrenuo sa svojom ženom Amandom, tvrdeći cijelo vrijeme kako je brak čvrst kao stijena, a ona je izjavljivala da bi je njegovo varanje uništilo.
U medijima detaljno opisana korespondencija ukazuje na afere s tri različite žene tijekom proteklih nekoliko godina, premda nijedan mail to ne spominje izravno. U razgovoru za London Evening Standard Biderman je na pitanje je li varao ženu, odgovorio ‘ne još‘, objasnivši nadalje kako je tek deset godina u braku i da bi svakako varao ako dugo ne bi bio intiman sa svojom ženom.
– Prije bih varao nego tražio razvod. Ako imate djecu koju volite, dom koji ste zajedno izgradili i budućnost koju ste isplanirali, zašto biste se odrekli svega toga samo zbog seksa? – obrnuo je pilu Biderman.
Tko stoji iza čina nezdrave motivacije, nije još poznato, premda navodno postoje indikacije i krug se polako zatvara, posebice otkada je niz sigurnosnih agencija iz Kanade i Amerike uključen u istragu. Stručnjak za sigurnost Brian Krebs, koji je prvi otkrio procurene podatke, locirao je jedan posebno sumnjiv Twitterov račun. Prema njemu račun @deuszu pokazuje tijekom cijelog skandala neuobičajeno dobru upućenost u aferu uključujući i objavu podataka prije nego su bili dostupni u medijima, a postoji još nekoliko indikatora upletenosti upravo tog računa u curenje. Sa svoje strane, i ALM silno želi saznati tko je iza hakiranja podataka i nudi pola milijuna dolara za informacije o hakerima.
Većinom virtualno varanje
Vjerojatno najtužnije otkriće u svemu tome jest da su uvjerljiva većina korisnika bili muškarci, odnosno da je ‘stvarnih‘ žena bilo vrlo malo. Drugim riječima, riječ je bila o virtualnom igralištu za muške fantazije od kojih većina prema svemu sudeći nije ni urodila stvarnim varanjem, nego tek razmjenom maštarija s drugim muškarcima, muškarcima koji su se predstavljali kao žene ili botovima (robotima). Ta spoznaja cijelu priču čini još tragičnijom jer se postavlja pitanje smisla javnog sramoćenja ljudi od kojih većina nije ni napravila ono što im se imputira.
Prema istraživanju tehnološkog bloga Gizmodo, od 5,5 milijuna ženskih računa, samo je nekih 12 tisuća bilo upotrijebljeno nakon otvaranja. Nadalje, analiza pročitanih poruka dobivenih na servisu ukazuje da žene gotovo uopće nisu otvarale dobivene poruke, odnosno stvarno komunicirale s drugim korisnicima, a muškarci su aktivno razmjenjivali poruke s nekim, ali očito ne pravim ženama. ‘Računi muškaraca ukazuju na živahan angažman na stranici, s više od 20 milijuna muškaraca koji su čitali dobivene poruke i više od deset milijuna muškaraca koji su započinjali razgovore. ‘Ženski računi pokazuju toliko malo aktivnosti da su mogle i ne biti uopće prisutne‘, zaključuju na blogu. Štoviše, Gizmodo podsjeća na sudsku tužbu bivše zaposlenice ALM-a prije nekoliko godina u kojoj je tužila poslodavca zbog ozljede na radu jer je morala ‘štancati‘ tisuće lažnih ženskih profila na zahtjev kompanije. Ashley Madison bio je ponajviše obična fantazija. S druge strane, objavljivanje podataka nije nimalo fantastično, već upućuje na duboko poremećenu osobu ili osobe blago rečeno upitnih vrijednosti.
Monstruozni hakeri
Varanje je, osim što je sasvim zakonito, i savršeno privatna stvar koja se ne tiče nikog drugog osim ljudi upletenih ili pogođenih aferom. Gledanje u tuđe krevete općenito je vrlo popularna, nastrana i odvratna zanimacija mnogih ljudi otkad je čovjeka, koja je posredstvom tehnologije dobila sasvim novu dimenziju. Javno sramoćenje i prozivanje, divljanje bezimene rulje nikada nije bilo lakše, skriven u dubokoj sjeni anonimnosti, svaki frustrirani pojedinac postaje sudac, porota i izvršitelj kojem nitko ništa ne može, pa se općenito stječe dojam da je tehnologija tu uglavnom kako bi se idioti svijeta lakše našli. Kad se zbrajanju troška u uništenim, možda i izgubljenim životima i sudbinama doda spoznaja o bezazlenosti većine tih interakcija, potez hakera to je monstruozniji i zaslužuje svaku osudu. Vlastita je (ne)vjernost i vlastita odgovornost, a bilo bi sasvim sigurno vrlo instruktivno zaviriti u računala odgovornih hakera i raznih dušobrižnika. Ondje tek obično leži pravo bogatstvo nemorala i nastranosti.