Nagrada žirija ‘Zvizdanu’ Dalibora Matanića u programu ’Un certain regard’ na Filmskom festivalu u Cannesu i pljesak više od tri tisuće gledatelja nakon tamošnje premijere najveći je uspjeh nekog hrvatskog filma od samostalnosti države.
Onima koji pokušavaju osporiti njegov uspjeh govoreći da nije riječ o nagradi u glavnom programu valja naglasiti da je u Cannesu sporedni program često uzbudljiviji, a Matanić je ove godine nagradu osvojio ispred imena kao što su Brillante Mendoza, Radu Muntean, Aphichatphong Wirasetthakun...
‘Zvizdan’ je dramski triptih o nesretnim ljubavima čiji je uzrok tragedije u hrvatsko-srpskim plemenskim sukobima. Rad s glumcima sjajan je – posebno blista mlada Zadranka Tihana Lazović, a panoramska fotografija kninskog zaleđa gotovo koketira s onostranim poput Wirasetthakunovih filmova.
Prva priča funkcionira kao miniep, pomalo egzotične atmosfere i snažna emocionalnog naboja podsjeća na najbolja ostvarenja srpskog filma 90-ih; druga je okrutna igra erosa i thanatosa, a ona posljednja jest i najslabija, no njezin kvazioptimistični kraj dobrodošao je lijek na ranu emocionalno i fizički razrušene zemlje. ‘Zvizdan’ ima nedostataka, ali nakon ‘Kosca’ uvjerljivo je najbolji domaći film ove godine.