Veću vjerojatnost korištenja potpora imaju poduzeća koja imaju: nižu maržu, nižu profitabilnost, manje kapitala, veći udio financiranja od kreditora i manje gotovine.
Pandemija COVID-19 zaustavila je poslovanje gotovo petine poslovnih subjekata, poglavito unutar djelatnosti na koje mjere socijalnog distanciranja imaju najveći negativni učinak. Stoga je u tim djelatnostima u kratkom roku došlo do pada poslovnih aktivnosti i prihoda za više od 90 posto, stoji u analizi Hrvatske narodne banke.
Posljedice krize COVID-19 osjećat će se i nakon prestanka pandemije zbog latentne opasnosti od reaktiviranja istog ili sličnih virusa, što će rezultirati neophodnim restrukturiranjem poslovnih modela poduzeća koja posluju u djelatnostima koje zahtijevaju blizak kontakt s klijentima. Mnogo je poduzeća u vrlo kratkom roku prilagodilo poslovne modele jačanjem digitalizacije i oslanjanjem na dostavne kanale kako bi omogućili rad kao i prodaju robe i usluga “na daljinu”.
Pritom su neke djelatnosti i dodatno profitirale (pružatelji IT rješenja, kurirske službe i sl.), a neki mali poduzetnici zajedničkim su se nastupom i rješenjima također izborili za svoje mjesto na tržištu u novonastaloj situaciji. Potpore su olakšale preživljavanje i prilagodbu poslovanja u kratkom roku. Međutim, trajnije pružanje neselektivnih potpora moglo bi zadržati na tržištu i poduzeća s neodrživim poslovnim modelima, odnosno usporiti premještanje resursa prema zdravim poduzećima koja bi trebala biti nosioci ekonomskog oporavka.
Tko je tražio potpore HZZ-a za očuvanje radnih mjesta
Kriza izazvana koronavirusom snažno je pogodila gospodarstvo, a posebice djelatnosti osjetljive na mjere socijalnog distanciranja. Ipak, poduzete mjere Vlade putem potpora Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) za očuvanje radnih mjesta u sektorima pogođenima koronavirusom tim su poduzećima znatno olakšale pokrivanje troškova zaposlenika. Podaci HZZ-a pokazuju da je više od 100 tisuća pravnih subjekata primilo potpore za ožujak i travanj (od čega je više od 82 tisuće poduzeća dobilo potporu i za ožujak i travanj) u sklopu Programa za očuvanje radnih mjesta, od čega se očekivano više od 90 posto odnosi na mikro poduzeća (poduzeća do deset zaposlenih), koja općenito brojem dominiraju u sektoru poduzeća.
Ukupno je prema dostupnim podacima za ožujak i travanj isplaćeno više od 3,8 milijardi kuna potpore, kojima je obuhvaćeno više od 590 tisuća zaposlenih. Povezivanje podataka HZZ-a o poslovnim subjektima koji su primili potpore za ožujak i travanj 2020. s podacima Financijske agencije za 2018. godinu pokazuje kako su se dvije petine svih poduzeća iz baze Fine koristile potporom, pri čemu je ovaj udio iznosio 36 posto, 64 posto, 62 posto, 55 posto za mikro, mala, srednja i velika poduzeća.
Nemaju kredit u banci
Što se tiče djelatnosti, sredstva su više korištena u uslužnim djelatnostima za čije je obavljanje potreban veći stupanj socijalnoga kontakta s obzirom na to da su upravo te djelatnosti najviše pogođene antiepidemijskim mjerama, te prerađivačkom sektoru, čiji rad ovisi o isporukama sirovina i komponenti, kao i neizvjesnosti u smislu narudžbi te relativno maloj mogućnosti organiziranja rada na daljinu. Većina poduzeća koja su korisnici potpora nemaju kreditno zaduženje kod banaka jer su banke izložene prema manje od 20 posto poduzeća koja su se koristila ovom mjerom. No, izloženost banaka prema tim poduzećima znatna je. Poduzeća koja su se koristila potporom činila su krajem ožujka gotovo dvije trećine svih korporativnih klijenata banaka te se na njih odnosilo oko 58 posto svih kredita nefinancijskim poduzećima, tj. 18 posto ukupnih kredita banaka. U izloženosti očekivano dominiraju uslužne djelatnosti, prerađivačka industrija te poslovne usluge.
Izloženost banaka poduzećima koja su korisnici potpora razlikuje se među skupinama banaka, što odražava diversificiranost njihova kreditnog portfelja. Tako je na poduzeća koja su se koristila potporom na kraju ožujka 2020. otpadalo 17 posto ukupnih kredita kod sistemski važnih i 24 posto kod ostalih kreditnih institucija, što je u skladu s većim udjelom poduzeća u portfelju manjih banaka. Tim skupinama banaka klijenti koji su se koristili potporom donose 24 posto i 42 posto ukupnoga kamatnog prihoda po danim kreditima, odnosno primjetno više od samih udjela u portfelju, što proizlazi iz viših kamatnih stopa kod sektora poduzeća u odnosu na druge klijente banaka.
Kako bi se ekonometrijski ispitalo koje su varijable povezane s većom vjerojatnošću korištenja potpore, upotrijebljena je probit ekonometrijska metoda pri kojoj je s 1 označeno poduzeće koje se koristi potporom, a s 0 poduzeća koja se ne koriste potporom. Kao nezavisne varijable upotrijebljene su dvije rang varijable: veličina (od 1 do 4 za mikro, mala, srednja i velika poduzeća) te procijenjen potreban socijalni kontakt za obavljanje djelatnosti (od 1 do 7, pri čemu 1 označuje najmanji potreban kontakt). Također, korištene su i varijable specifične za poduzeće koje opisuju: maržu, profitabilnost, strukturu financiranja i likvidnost, a dobivene su iz Finine baze za 2018. godinu.
Vjerojatnost korištenja potpore
Rezultati potvrđuju da je u odnosu na mikro poduzeća i uz nepromijenjene ostale varijable, vjerojatnost korištenja potpore 14 posto i 12 posto viša za mala i srednja poduzeća, dok za velika poduzeća nema signifikantne razlike. Što se tiče djelatnosti rangiranih prema potrebnom socijalnom kontaktu, u odnosu na poljoprivredu, vjerojatnost je korištenja potpore 21 posto, 23 posto i 30 posto veća kada je riječ o trgovini, prerađivačkoj industriji i djelatnosti pružanja smještaja i hrane uz nepromijenjene ostale varijable. Što se tiče varijabli specifičnih za poduzeća, njihov je smjer kretanja očekivan, pa tako veću vjerojatnost prijave imaju poduzeća koja imaju: nižu maržu, nižu profitabilnost, manje kapitala, veći udio financiranja od kreditora i manje gotovine.
Rezultati ekonometrijskog modela odražavaju prirodu krize koja je zahvatila sektor nefinancijskih poduzeća te pravila za traženje potpore. Što se tiče veličine poduzeća, manja poduzeća su ujedno i najfleksibilnija što se tiče radne snage. Uslužne djelatnosti (pružanja smještaja, pripreme i usluživanja hrane te trgovine), zbog neophodnoga fizičkog kontakta s klijentima najviše su pogođene zaustavljanjem poslovanja zbog provođenja epidemioloških mjera. Osim tih djelatnosti, prerađivačka industrija također je znatno izložena utjecaju pandemije zbog ovisnosti o isporukama sirovina i komponenti, kao i neizvjesnosti u smislu narudžbi te relativno male mogućnosti organiziranja rada na daljinu. Osim toga, pripadnost određenoj djelatnosti neizravno opisuje i radnu intenzivnost kao i udio fiksnih troškova.