Iako je 2020. za gospodarstvo bila jedna od najzahtjevnijih godina u novijoj povijesti, investicije u proizvodnju nisu zaustavljene. Štoviše, gradilo se i ulagalo, bilo vlastitim sredstvima, novcem iz EU fondova, kreditima bilo kombinacijom različitih oblika financiranja, te su razni projekti u proteklih godinu dana odobreni ili započeti, a neki su i realizirani. Trenutačno dostupni podaci kažu da su ukupne investicije lani pale za manje od tri posto
Riječki je JGL prošle godine unatoč pandemiji pokrenuo novi investicijski projekt 'Integra 2020', kojim ulaže 373 milijuna kuna u sterilnu farmaceutsku proizvodnju, istraživanje i razvoj, novi pogon i logistički centar.
– Projektom je predviđen rast kapaciteta sterilne proizvodnje od 60 posto kao i integracija procesa istraživanja i razvoja te proizvodnje i kvalitete na jednoj lokaciji, čime znatno podižemo razvojno-tehnološku kompetentnost tvrtke i globalnu konkurentnost – ističe Mislav Vučić, glavni izvršni direktor JGL-a, precizirajući da će 'Integra' JGL-u omogućiti proizvodnju dodatnog 41 milijuna komada sterilnih sprejeva i kapi, od čega će gotovo sve biti namijenjeno izvozu.
Investicija je financirana dijelom iz sredstava kompanije, a dijelom iz kredita Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR-a) u iznosu od 280 milijuna kuna, riječ je o dugoročnom kreditu u sklopu kojega će se sredstva povlačiti prema fazama realizacije projekta. Vučić tumači da projekt obuhvaća tri odvojene cjeline. Prva je vezana uz novi proizvodni pogon za sterilne oblike na Svilnom koji se prostire na 2,5 tisuća četvornih metara, a završetak gradnje i opremanja očekuje se do kraja godine. Potom će se graditi logistički centar na lokaciji Kukuljanovo, kojim će JGL osigurati skladišne kapacitete s posebnim uvjetima temperature i vlage kakve zahtijevaju farmaceutski proizvodi.
– Bit će to najviši objekt u industrijskoj zoni Kukuljanovo, a u tijeku je završna faza armiranobetonskih radova. Završetak cijelog projekta planiran je pokraj drugoga kvartala 2022. godine – objašnjava Vučić.
Iako je 2020. za svjetsko i hrvatsko gospodarstvo zbog pandemije, lockdowna i opće neizvjesnosti bila jedna od najzahtjevnijih godina u novijoj povijesti, investicije u proizvodnju nisu zaustavljene. Štoviše, gradilo se i ulagalo, bilo vlastitim sredstvima, novcem iz EU fondova, kreditima bilo kombinacijom različitih oblika financiranja, te su razni projekti u proteklih godinu dana odobreni ili započeti, a neki su i realizirani.
Prema podacima koje smo dobili iz komercijalnih banaka, zahtjeva za investicijskim kreditima u prošloj godini bilo daleko manje nego u 2019. jer su se poduzetnici uglavnom fokusirali na održanje likvidnosti i poslovanja, ali mnoge su investicije u proizvodnji pokrenute najvjerojatnije zato što se takvi projekti pripremaju i nekoliko godina unaprijed, stoga ih većina planiranih nije zaustavljena, bilo da je riječ o gradnji novih pogona, proširivanju i modernizaciji postojećih bilo digitalizaciji proizvodnje.
Ekonomski analitičar i profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu Ljubo Jurčić ističe da iako još nema službenih podataka o ukupnim investicijama u proteklih godinu dana, one su se i prije koronakrize u Hrvatskoj kretale na razini 20 posto BDP-a, što je vrlo malo. Jurčić navodi da je ta razina dovoljna za zemlje koje su razvijene, ali Hrvatska mora investirati više, kako bi napravila iskorak i podigla svoje kapacitete proizvodnje. Da bi se to postiglo trebalo bi barem pet godina zaredom imati prosjek investicija oko 30 posto BDP-a, smatra Jurčić, što je za oko 40 milijardi kuna više investicija nego što ih je sada, a posebno je potrebno podići razinu investicija u proizvodnji. Ali, to nije jednostavno, napominje taj analitičar, jer je proizvodnja u nas često neisplativa, prije svega zbog tečaja kune, koji našu robu čini nekonkurentnom.
– Osim toga, velika je zabluda da će novac iz EU fondova razviti Hrvatsku, jer je taj novac uglavnom namijenjen razvoju infrastrukture, a ako se ulaže u investicije u proizvodnji najčešće je usmjeren na digitalizaciju i ozelenjivanje postojećih kapaciteta. No nama trebaju investicije koje će podignuti i razviti ekonomiju, a iako je to trend i jedan od imperativa ulaganja, na ovoj razini razvoja domaće industrije ne može aktivno sudjelovati ni u digitalizaciji ni u ozelenjavanju – naglašava Jurčić i dodaje da su nam stoga potrebne, prije svega, investicije koje će potaknuti industrijski razvoj.
Daleko najveće investicije u Hrvatskoj u proteklih godinu dana su Inine, koje bi trebale transformirati poslovanje kompanije, podići joj konkurentnost te zadovoljiti sve strože regulative usmjerene na smanjenje emisije štetnih plinova, poručuju iz te naftne kompanije.
– U sklopu programa 'Ina R&M Novi smjer 2023.' prošle je godine u rad pušteno postrojenje vrjednije od pola milijarde kuna, zahvaljujući kojem će riječka rafinerija proširiti asortiman proizvoda, a u tijeku su i radovi na najvećem investicijskom projektu u Hrvatskoj, gradnji postrojenja za obradu teških ostataka vrijednog četiri milijarde kuna – istaknuo je Hrvoje Glavaš, direktor Strateškog poslovanja i javnih poslova Ine.
Kakve god bile konroverze oko rafinerije u Sisku, na toj lokaciji Ina razvija proizvodnju bitumena, logistički centar, solarnu elektranu i biorafineriju. Iz kompanije poručuju da je gradnja biorafinerije investicija vrijedna 300 milijuna eura, a projekt se uklapa u Zeleni plan i europsku energetsku strategiju jer će Ini omogućiti proizvodnju druge generacije biogoriva iz biomase.
Analizirajući 2020. ekonomski analitičar Damir Novotny navodi da su prema strukturi uglavnom prevladavale investicije u javnom sektoru, a investicija proizvodnog i industrijskog sektora bilo je malo.
– Takve su investicije najčešće bile potpomognute EU fondovima, a procjenjuje se da ih je iz tih izvora od 2014. bilo ukupno oko dvije milijarde kuna, ponajprije usmjerenih na ulaganja u nove pogone i modernizaciju postojećih, no još uvijek ne vidimo da je ukupna industrijska proizvodnja zbog toga povećana – navodi Novotny.
Na pitanje zašto investicija nema više, ne samo domaćih nego i stranih, te zašto stranci uglavnom izbjegavaju Hrvatsku i ulažu u primjerice Sloveniju, koja svake godine privuče između pet i šest milijardi eura stranih ulaganja u industrijski sektor, Novotny odgovara da je razlog tome što su Slovenci dali cijeli niz poticaja ulaganjima međunarodnih industrijskih poduzeća.
A tko je sve investirao u nove proizvodne pogone u posljednjih godinu dana, kojim sredstvima i sa kojim ciljem te što sve treba učiniti kako bi se promijenila investicijska klima i potaknula proizvodnja i industrijski razvoj pročitajte u temi broja u digitalnom i tiskanom izdanju Lidera.