Zasićenje poslom često dovodi do odluke poduzetnika da proda svoju tvrtku. Brojni su primjeri, međutim, koji govore da slast novostečene slobode brzo prođe, a poduzetnici novac zarađen na prodaji jedne tvrtke ulože u osnivanje druge
Jednom poduzetnik – uvijek poduzetnik, pokazuju primjeri hrvatskih poduzetnika koji su prodali svoje tvrtke te odmah osnovali nove ili su to učinili nakon nekog vremena provedenog radeći za drugog poslodavca. Razlozi za prodaju su razni, a najčešći su zasićenje poslom kojim su se bavili i želja za dokazivanjem u nekoj drugoj industriji, sektoru ili niši.
O cijeni se ne govori
Riječ je o uspješnim serijskim poduzetnicima, ali malo onih koji su prodali tvrtke želi uopće javno o tome govoriti, a i oni koji govore taje koliko su na tome zaradili. No ne kriju da im je odluka o prodaji bila jedna od najboljih. Serijski poduzetnik i poslovni anđeo Hrvoje Prpić, koji je 2007. prodao svoje dionice tvrtke HGspot, ističe da mu je ta prodaja omogućila više slobodnog vremena koje troši na putovanja i druge stvari koje ga zanimaju. Prpić trenutačno nema nijednu tvrtku u 100-postotnom vlasništvu, ali ima udjele u ukupno osam tvrtki; dvije u Hrvatskoj i šest u Ujedinjenom Kraljevstvu. Ističe da je najbolje vrijeme za prodaju tvrtke kad je na vrhu, ali ako se to ne može prepoznati onda nekih 10 – 15 godina od osnutka.
– Nimalo ne žalim zbog prodaje, mislim da je to najbolji poslovni potez koji sam napravio u životu. Od tog trenutka nadalje bavio sam se i bavim stvarima koje me zanimaju i nisam zauvijek vezan uz jednu struku. Današnji način života dopušta mi da uvijek budem ukorak s informacijama iz tehnologije, ali ne samo onima vezanima uz moju nekadašnju struku već i uz razne druge oblike tehnologije. Osim toga, imam jako mnogo slobodnog vremena koje mogu iskoristiti za neke nove izazove i putovanja – ističe Prpić.
Vlasnica tvrtki Business Cafe i Zaokret Kristina Ercegović prije nekoliko godina prodala je svoju prvu tvrtku Heraklu. Osim što se bavi poduzetništvom, Ercegović je autorica nekoliko knjiga, a uskoro će objaviti i novu 'Sam svoj gazda ili rob svog posla – kako izgraditi vlastiti biznis bez da putem izgorimo'. Odluka o prodaji tvrtke sazrijevala je nekoliko godina, a Ercegović drži da joj je bila jedna od boljih.
– Promijenila sam se kao osoba, trebala sam zaokret i nove izazove. Imala sam osjećaj da nemam više što kreirati unutar te priče i da sam tu dala i pridonijela dovoljno – kaže Ercegović ističući da je bila zasićena poslom kojim se tad bavila i nije imala više interesa razvijati tu tvrtku.
– Treba prodati tvrtku ako se dobije dobra ponuda i ako to više nije naša strast te ako želimo nešto drugo – napominje Ercegović ističući da je najveći dio novca dobiven prodajom tvrtke uložila u edukaciju, putovanja i nekretninu te u novi biznis i projekte.
Posao bez grča u želucu
Nakon što je petnaest godina uspješno vodio svoju farmaceutsku tvrtku Medifarm, Stjepan Talan prodao ju je Nijemcima. Novi vlasnik Medifarma postavio ga je na mjesto menadžera, ali Talan je nakon kratkog vremena dao otkaz i osnovao Solvis, tvrtku koja se bavi proizvodnjom fotonaponskih modula. Danas je Talan većinski vlasnik i predsjednik Uprave Solvisa, a ušao je u sektor energetike jer se želio baviti perspektivnom industrijom iako je znao da ga čekaju mnoga iznenađenja. No ipak nije odustao ni od farmacije te je osnovao i novu farmaceutsku tvrtku Farmex.
– Nisam morao prodati tvrtku, ali osim što se ukazala izvrsna financijska prilika, i zasitio sam se; industrija i model poslovanja nisu mi bili dovoljno izazovni te se pojavila želja za dokazivanjem u nekoj drugoj industriji. Razlog za prodaju je prelazak iz trgovine u proizvodnju, koju uvijek smatram kvalitetom više i mnogo većim izazovom. Osim toga, u cijeloj farmaceutskoj industriji oko 2000. godine dogodila se konsolidacija tržišta i procjena je bila ili prodati relativno malu profitabilnu tvrtku ili započeti snažan rast i razvoj. Uza sve to, konkretna ponuda za prodaju Medifarma bila je izvrsna – kaže Talan kojemu je prodaja tvrtke donijela nekoliko pozitivnih promjena. Prva je zadovoljavajuća kapitalizacija dotadašnjeg truda i rada, druga mogućnost rada na top menadžerskoj funkciji, 'country managera' za Hrvatsku, idućih pet godina nakon prodaje tvrtke te dodatno iskustvo i zaključak da je poduzetništvo ipak njegovo opredjeljenje.
– Ne žalim što sam prodao tvrtku. Sad vodim i Solvis, kao proizvodnu tvrtku u energetici, i manju novu farmaceutsku tvrtku Farmex, ali u drukčijem poslovnom modelu – zastupanje i distribucija nekoliko stranih brendova vitamina i minerala. No važno je da Solvisu posvećujem mnogo više vremena i energije, barem 80-90 posto – ističe Talan.
Na upit za koliko je novca prodao svoju tvrtku Ivanićplast, koja proizvodi zahodska sjedala, Vitomir Klasić odgovara da je to tajna koju zna samo njegova supruga. Tvrtku je prodao američkoj Bemis grupi, koja ima tvornice u nekim europskim zemljama, a koja namjerava u idućih četiri, pet godina uložiti deset milijuna dolara u gradnju nove tvornice u Ivanić-Gradu koja će zapošljavati 200 radnika. Klasić je prokurist u tvrtki, taj ugovor će mu isteći iduće godine, ali ima i ugovor za iduće tri godine kao savjetnik Bemis grupe za cijeli svijet.
– Tvrtku sam prodao iz dva razloga. Prvi je što moja djeca imaju uspješne karijere i nisu namjeravala preuzeti upravljanje tvrtkom kad se povučem iz posla, a drugi je što sam slučajno na sajmu u Parizu došao u kontakt s predstavnicima Bemisa, američke obiteljske tvrtke stare 120 godina koja na godinu proizvodi 20 milijuna zahodskih sjedala. Bilo mi je stalo da netko preuzme posao u koji sam uložio 20 godina rada, Ivanićplast izvozi u 30 zemalja, i da ga ne uništi. Kao prokurist radim sve što sam i dosad radio, ali bez grča u želucu – kaže Klasić.
Sabol proda sve što utemelji
Među poduzetnicima koji su prodali svoje tvrtke pa nastavili biti poduzetnici su Nenad Bakić, Damir Sabol, Zvonimir Sedlić... Uspješna obiteljska tvrtka Invest Sedlić, koja je prošle godine ostvarila prihod veći od 193 milijuna kuna, prodana je prije nekoliko mjeseci manjoj tvrtki Agrokom naturi. Zbog čega je Sedlić prodao tvrtku koja se našla na popisu 1000 kompanija koje inspiriraju Londonske burze, ostaje tajna. Zasad je Sedlić prokurist tvrtke čije je sjedište premješteno iz Bjelovara u Zagreb.[mks_pullquote align="right" width="300" size="16" bg_color="#dd2121" txt_color="#ffffff"]
Hrvoje Prpić
postao je poslovni anđeo i uložio u osam tvrtki (dvije u Hrvatskoj, šest u UK)
Kristina Ercegović
osnovala je dvije nove tvrtke i piše knjige za poduzetnike
Stjepan Talan
osnovao dvije nove tvrtke, jednu u staroj, drugu u novoj branši
Vitomir Klasić
radi kao prokurist u svojoj bivšoj tvrtki
Zvonimir Sedlić
prokurist je u svojoj bivšoj tvrtki
Matija Kopić
direktor je u svojoj u bivšoj tvrtki te je osnovao novu tvrtku
Damir Sabol
osnovao je dvije nove IT tvrtke
Damir Mujić
postao je poslovni anđeo
Nenad Bakić
i dalje investira u dionice, na čelu je Varteksa te je pokrenuo projekt 'Croatian Makers'
Dario Marenić
finalizira prodaju tvrtke i kreće u novi poduzetnički posao[/mks_pullquote]
Damir Sabol, koji se bavi novim tehnologijama, osnivač je i vlasnik nekoliko tvrtki, a trenutačno je najpoznatiji njegov startup Photomath, aplikacija za učenje matematičkih zadataka koju je preuzelo više od 100 milijuna diljem svijeta i koja je Sabolu donijela vrijedne američke investicije. Photomath je četvrta Sabolova IT tvrtka, od kojih je prve dvije prodao. Svoju prvu tvrtku Iskon, koji je u njegovu vlasništvu bio deset godina, prodao je HT-u za 100 milijuna kuna te je vjerojatno jedan od onih koji su u Hrvatskoj prodajom tvrtke najviše zaradili. Sabol je poslije osnovao novu tvrtku Računi.hr, prvu u Hrvatskoj koja je prije devet godina omogućila e-račun internetskim bankarstvom. Tu je tvrtku u ožujku ove godine prodao InfoDomu, jednoj od pedeset najvećih hrvatskih softverskih tvrtki. Koliko je prodajom tvrtke Računi.hr zaradio Sabol ostaje poslovna tajna. Ostale su mu dvije tvrtke: Photomath, čije je sjedište u Silicijskoj dolini u SAD-u, i zagrebački Microblink, tvrtka koja je razvila najbrži mobilni skener na svijetu.
Prije jedanaest godina Nenad Bakić prodao je svoju tvrtku Tao on-line, u sklopu koje je i portal MojPosao, britanskoj kompaniji DMGT. Tom je prodajom navodno zaradio 44 milijuna kuna, ali to nikad nije javno potvrdio. Osim što je nastavio investirati u dionice, postao je pojedinačno najveći vlasnik Varteksa, kojem je i na čelu, a svoj je novac uložio i u projekt za razvoj inovativnosti i poduzetništva mladih 'Croatian Makers'. Putem njega donira za projekte razvoja automatike i robotike u školama.
Novi vlasnik stiže u Eldu
U završnoj fazi je i proces prodaje tvrtke Elda iz Nove Gradiške koja proizvodi tekućinu za e-cigarete. No Dario Marenić, suvlasnik tvrtke i predsjednik Uprave, ne želi govoriti o pojedinostima dok novac od prodaje ne stigne na račun. Za prodaju su se Marenić i njegova supruga odlučili, iako su imali velike poduzetničke planove, zbog problema s lokalnom samoupravom.
– Prije dvije i pol godine platili smo zemljište za gradnju tvornice u Poslovnoj zoni Nova Gradiška, ali dosad nismo postali njegovi vlasnici te smo pokrenuli sudski postupak. Zbog toga odustajemo od posla u Novoj Gradišci i prodajemo tvrtku. Posao ćemo nastaviti u Zadru, gdje u poslovnoj zoni imamo zemljište za gradnju poslovnog prostora i namjeravamo se baviti posve drugom djelatnošću, ali zasad je tajna što ćemo raditi – kaže Marenić.
Spomenute tvrtke samo su neke od prodanih, a upućeni kažu da je mnogo lakše prodati veliku tvrtku nego malu. No tu tvrdnju pobijaju iskustva vlasnika startupova. Jedan od primjera je Farmeron Matije Kopića, koji je prodao američkoj tvrtki, ali ostao je direktor, no osnovao je i novi startup Gideon Brothers te se bavi proizvodnjom robota.