Krajem ožujka Hrvatska narodna banka (HNB) naložila je kreditnim institucijama da neto dobit iz 2019. zadrže u Hrvatskoj kako bi se spriječio odljev novca iz zemlje i ojačala likvidnost bankovnog sustava. Da bi povećao količinu novca u opticaju i ohrabrio banke na uvođenje moratorija naplate kredita i značajniju kreditnu podršku gospodarstvu HNB je smanjio obavezne pričuve banaka, a intervencijom na deviznom tržištu zaustavljeno je slabljenje kune ispod razine 7,62 za euro. O razlozima i pozadini financijskih operacija centralne banke kojima je jedan od prioritetnih ciljeva osiguranje likvidnosti i očuvanje tečaja, te dosezima i značaju monetarne politike razgovarali smo s guvernerom Borisom Vujčićem.
Posljednja, peta po redu intervencija HNB-a u ožujku, iznosila je 618 milijuna eura, a ukupno je u sustav prošli mjesec ubačeno 2,25 milijardi eura. Znači li to da na tržištu fali deviza? Hoće li biti potrebe za još intervencija?
- Razmjeri poremećaja koje smo zadnjih tjedana pratili na globalnim financijskim tržištima praktički su nezapamćeni. Odljevi kapitala iz tržišta u nastajanju premašili su samo u užujku 53 milijarde dolara, što je gore nego nakon izbijanja globalne financijske krize. Nepovoljnim su kretanjima bile zahvaćene i brojne razvijene zemlje. Recimo Danska, jedna od nekolicine država s AAA investicijskim rejtingom, u ožujku je bila prisiljena intervenirati na deviznom tržištu u iznosu većem od osam milijardi eura. Hrvatska je pomalo specifična jer potražnja za devizama nije bila rezultat odljeva kapitala, kao u brojnim drugim tržištima u nastajanju, nego kombinacije domaćih uzroka. To je ujedno pokazatelj da smo poremećaj dočekali sa solidnim makroekonomskim fundamentima. Važan uzrok deprecijacijskih pritisaka promjena je ranijih očekivanja sudionika na domaćim financijskim tržištima. Financijske su institucije do ožujka očekivale nastavak tendencije jačanja tečaja kune s dolaskom turističke sezone pa su stvarale dugu poziciju u kunama, odnosno akumulirali više kuna nego eura, kao i neka nefinancijska poduzeća. Ta je potražnja u ožujku, s uvođenjem restrikcija zbog pandemije,nestala, pa su ulagači krenuli prodavati zauzete špekulativne pozicije. Nadalje, obveznički fondovi su zabilježili snažne odljeve pa su trebali i kune i devize kako bi isplatili ulagače. Konačno, i banke su se same u okružju rastuće neizvjesnosti dodatno opskrbile stranom valutom. Većina deviza kojima je HNB intervenirao i dalje je u domaćem financijskom sustavu, u obliku deviznih depozita fondova i tvrtki koje su banke redeponirale u inozemstvu, ili deviznih sredstava samih banaka. Vjerujem da je u krajnjoj liniji špekulativna potražnja financijskih institucija za devizama uvelike namirena jer su tržišni sudionici uskladili valutnu struturu bilanci i da u tom smislu neće biti potrebe za znatnijim intervencijama.
Povlače li banke majke novac iz hrvatskih banaka? Ima li razlike u ponašanja banaka koje su u talijanskom vlasništvu od onih koje su u mađarskom, austrijskom, turskom ili ruskom?
- Moramo razlikovati kapital banaka od njihove likvidnosti. HNB je, i prije drugih europskih regulatora, poduzeo mjere s ciljem ograničavanja mogućnosti smanjenja kapitala, zabranom isplate dobiti, otkupom vlastitih dionica ili na neki treći način. Neizvjesnost o potencijalnim gubicima banaka vrlo je visoka i dobro je da je taj kapital trenutno u bankama. On je jamstvo da će banke i u slučaju iznimno nepovoljnog scenarija ostati dobro kapitalizirane i sposobne kreditno poduprijeti gospodarstvo. Banke su na taj način i postupile. Kod likvidnosti je situacija složenija jer se ona dnevno prilagođava kao rezultat brojnih poslovnih odluka. Banke već godinama raspolažu velikim viškovima kunske i devizne likvidnosti. U prvoj polovici ožujka devizna likvidnost banaka dodatno je porasla zbog spomenutih priljeva deviznih depozita fondova i poduzeća, kao i deviza koje su banke kupile od HNB-a. Do kraja ožujka vidljivo je određeno razduživanje prema inozemstvu, odnosno manji dio tih viškova deviznih sredstava banke su iskoristile za otplatu inozemnog duga. Takvo ponašanje tumačim kao signal banaka da raspolažu više nego dostatnim sredstvima za podupiranje kreditiranja, kao i da se u slučaju potrebe za dodatnim sredstvima u bilo kojem trenutku mogu obratiti maticama.
Snizili ste obvezne pričuve banaka, oslobodivši dodatnih 10,5 milijardi kuna kako bi se održala likvidnost. Što ako banke unatoč olakšanjima HNB-a ne podrže u dovoljnoj mjeri gospodarstvo?
- Poduzeli smo mjere da kapital i likvidnost budu dostatni za podupiranje kreditne aktivnosti, a to ćemo i ubuduće činiti. Obvezna pričuva spuštena je za tri postotna boda, s 12 na devet posto, što ostavlja još dosta prostora do stope od jedan posto koju na dio izvora financiranja banaka primjenjuje eurosustav. Imamo mogućnost otkupljivati državne vrijednosne papire, što smo prvi puta i učinili u ožujku, a u slučaju potrebe nastavit ćemo provoditi i strukturne operacije dugoročnog financiranja banaka uz vrlo povoljne uvjete. Također, supervizorskim smo mjerama omogućili povoljan tretman odgoda i reprograma kredita. Jedino što banke može odvratiti od kreditiranja je strah od budućnosti, a tu monetarna politika i supervizija ne mogu puno učiniti. Zbog toga su europske zemlje pokretale i jamstvene sheme koje bankama omogućuju podjelu kreditnog rizika, a vidimo njihovo jačanje i u Hrvatskoj.
Sada je već sasvim izvjesno da će turistička sezona podbaciti, pitanje je samo u kojoj mjeri. U državnoj blagajni falit će deviznih priljeva i od izvoza. Kako ćete se nositi sa tim izazovima? Hoćete li i dalje pod svaku cijenu braniti tečaj kune?
- Već niz godina ostvarujemo višak na tekućem i kapitalnom računu koji se koristi za razduživanje i jačanje međunarodnih pričuva. Po najnovijim podacima o fiskaliziranim računima vidimo da se domaća potražnja snažno smanjila. Isto će se dogoditi s uvozom pa ne bi trebalo nedostajati deviza za njegovo financiranje. A ni međunarodna tržišta u uvjetima globalnog monetarnog popuštanja bez presedana ne bi trebala biti zatvorena za financiranje države i privatnog sektora. Ako eventualno i bude nedostajalo nešto deviza za financiranje uvoza, upravo u tu svrhu držimo pričuve čija je visina primjerena u svim zamislivim scenarijima. Stoga trenutno nema nikakvih suštinskih razloga za pritiske u smjeru deprecijacije tečaja. Kako sam objasnio, potražnja za devizama u posljednjih je mjesec dana uglavnom dolazila iz financijskog sektora, odnosno zbog izlaska iz ranijih i zauzimanja novih špekulativnih pozicija. Apeliram na domaće sudonike financijskih tržišta da se ponašaju razborito, jer u ovoj smo krizi svi zajedno. Pokušaji ostvarivanja kratkoročnih dobitaka daljnjim tečajnim špekulacijama će naštetiti svima, uključujući i one koji se eventualno nadaju nešto na tome zaraditi. Ako HNB bude prisiljen birati između stabilnosti tečaja i održavanja iznimno povoljnih uvjeta financiranja u zemlji, uvijek će se iznova opredijeliti za stabilnost tečaja. Ona nema alternativu. Ali bilo bi loše za sve kada bi HNB bio doveden u situaciju da mora birati.
Nedavno ste izjavili da bi bilo jednostavnije prebroditi krizu da je euro već uveden. Zašto? Znači li to da postoji opasnost da HNB neće imati dovoljno zaliha održavati tečaj i likvidnost banaka potraje li ovakva situacija dulje vrijeme?
- Ne, međunarodne pričuve HNB-a više su nego dovoljne za očuvanje stabilnosti tečaja, tako da to nije u pitanju. No, u našim okolnostima, cilj održavanja stabilnosti tečaja, koji je apsolutni prioritet, u nekom trenutku može zahtijevati promjenu karaktera monetarne politike na način da ona prestane biti ekspanzivna. To bi tada značilo pogoršanje, odnosno poskupljenje uvjeta financiranja za sve domaće sektore. Za sada to nije slučaj, monetarna politika je i nadalje ekspanzivna, čak i ekspanzivnija nego što je to ranije bio slučaj. No, ponavljam, mi svoje prioritete znamo i o njima ćemo voditi računa. Kada se to sve skupa uzme u obzir, razvidno je koliko bi nam bilo jednostavnije prebroditi krizu da je euro već uveden jer tada ne bismo uopće trebali brinuti o stabilnosti tečaja, niti bi situacija na financijskom tržištu bila prenapregnuta, već bismo bili dio monetarnog programa ECB-a vrijednog 750 milijardi eura. Osim toga, države članice eurozone, moći će vrlo vjerojatno računati i na financiranje iz Europskog stabilizacijskog mehanizma, koji raspolaže s 500 milijardi eura, od kojih je 410 milijardi neiskorišteno. Prijedlog je da se svakoj zemlji iz tih sredstava na raspolaganje stavi dva posto BDP-a. Dakle, da je Hrvatska članica eurozone, na raspolaganju bi imala dodatnih oko milijardu eura. Svakome tko je razuman, dovoljno argumenata.