Trend segmentacije publike sve je jači, zato i veći digitalni igrači pomažu kreatorima da svoju publiku podijele na superfanove uz pomoć kojih monetiziraju svoj sadržaj i prijatelje s kojima mogu dijeliti ekskluzivan, pa i privatni sadržaj. Internet se tako transformira iz javne, svima dostupne arene u prostor s gomilom malih zaključanih zajednica
Početkom rujna u promet je puštena nova opcija društvene mreže Twitter – Super Follows. Riječ je o opciji koja korisnicima omogućuje da pratiteljima naplate svoj sadržaj, i to u sklopu mjesečne pretplate od 2,99 do 9,99 dolara, a Twitter od njihova ukupnog prihoda uzima tri posto. Tim se potezom jedna od najvećih društvenih platformi na svijetu uključila u industriju kreiranja sadržaja (engl. creators economy) koja korisnike – blogere, influencere, male i velike stručnjake, i to od savjetnika za obrazovanje do čitača tarota – pretvara u mikropoduzetnike koji svoje vještine, znanja i strasti mogu pretvoriti u izvor zarade.
O popularnosti te sintagme dovoljno govori podatak da su u posljednjih godinu dana samo u Americi investicijski fondovi uložili dvije milijarde dolara u pedeset startupova čije je poslovanje usredotočeno na creators economy. Twitter je pak samo nastavio kročiti putom koji su utrli veći igrači poput OnlyFansa, Patreona ili Substacka, koji već prijavljuju goleme prihode od posredovanja između kreatora i fanova koji su spremni platiti novac za objavljeni sadržaj. Zanimljivo je što taj trend, osim što stvara potpuno novo tržište (creators economy je industrija koja u svijetu najbrže raste), mijenja i cijeli virtualni svijet te zadovoljava potrebu korisnika za privatnošću i kvalitetom.
Segmentacija publike
Za početak, osim što taj poslovni model mijenja dinamiku između korisnika i medija (proizvođač upravlja vlastitim sadržajem i odgovoran je za njega) te ohrabruje kreatore da unovče svoje talente, uspio je podijeliti publiku na onu koja plaća i onu koja ne plaća. Kako je nedavno zapisao Vanity Fair, takva segmentacija publike već je poznata poznatim i slavnima koji imaju fanove i superfanove koji će se pridružiti njihovim mailing-listama ili kupovati VIP ulaznice za njihove koncerte. Danas superfanove mogu imati i obični smrtnici na Patreonu ili OnlyFansu te, zapravo, zarađivati od svoje privatne fan-zone.
Na tom načelu temelji se i poslovanje Substacka, koji vješto balansira između plaćenog i neplaćenog sadržaja. Kreator, odnosno autor na toj platformi, može stvoriti besplatan i subscribe-only sadržaj za fanove koji su se pretplatili na njegov kanal ili, bolje reći, njihov osobni medij.
Dakle, uspjeh na toj platformi ovisi o vještini kreiranja sadržaja za te dvije vrste publike: besplatni postovi trebali bi biti optimirani za maksimalan doseg (kako bi privukli nove pretplatnike) – trebali bi biti sočni, zanimljivi, navući korisnika na pretplatu, a oni plaćeni dovoljno kvalitetni da postojeće pretplatnike motiviraju da nastave s pretplatom i eventualno nagovore nekoga drugog da se priključi uz argument da će inače propustiti jako dobre stvari.
Na sličnom će načelu funkcionirati Super Follows: kreatore s opcijom pretplate označit će specijalnim bedževima, a o njima samima ovisit će zatim koliko će fanova navući na pretplatnički model. Kreatori u eri creators economyja tako postaju poslovni i marketinški menadžeri u jednome, odgovorni su za kvalitetu sadržaja i vlastite prihode.
Privatno vs. javno
Osim što creators economy segmentira publiku i pruža priliku kreatorima da zarade od svoga virtualnog postojanja, potaknuo je i zanimljiv fenomen. Kako piše Vanity Fair, kreatorsku ekonomiju pokreće ne samo potreba za zaradom već i za odvajanjem privatnog i javnog na društvenim mrežama. Svi koji su ikad pokušali izgraditi ili grade javnu ličnost, osobni brend na društvenim mrežama, moraju se nositi s izazovima poput toksičnih internetskih trolova, kibernetičkog zlostavljanja (engl. cyberbullying) ili pak kulturom otkazivanja. Kako bi mogli bez straha od osude, kritike i trolanja nastaviti komunicirati sa svojim superfanovima ili najbližim prijateljima, upotrebljavaju dostupne značajke pojedinih društvenih mreža da bi ograničili doseg određenog sadržaja – stvaraju povlaštenu skupinu unutar one javne.
Značajka Close Friends, koju je prije tri godine lansirao Instagram u sklopu svojih storieja, jedan je od alata za uspješnu segmentaciju fanova na, pojednostavnjeno, superpratitelje i ostalu javnost. Pretplatničke platforme (ili opcije) poput Super Followsa ili Patreona ili pak značajke kao što je Close Friends na neki način izjednačavaju privatnost i ekskluzivnost, a potrebu kreatora, ali i korisnika, za digitalnim prostorom u kojem se mogu osjećati sigurno i povlašteno, koriste pojedini kreatori koji odlaze još korak dalje i stvaraju vlastiti mikrokozmos ili se uključuju u nišne platforme (prema prihodima i broju pretplatnika mnogo manje od spomenutih).
Izdvajanje iz mase
Dobar je primjer i newsletter Opulent Tips koji je lansirala modna kritičarka magazina GQ Rachel Tashjian. Kako piše Vanity Fair, Tashjian ima profil na Mailchimpu i Substacku, ali newslettere šalje Gmailom i malom krugu od petsto pretplatnika. Opulent Tips služi joj kao ispušni ventil na kojem bez vezivanja za svog poslodavca GQ može pisati o trendovima u modnoj industriji. Invite-only newsletter kreira i Terry Nguyen, inače autorica na Voxu, koja odabranim pretplatnicima šalje tekstove o azijsko-američkoj kulturi, pokriva teme koje su svakodnevne, ali ne i viđene u glavnostrujaškim medijima.
Miniplatforme (invite-only newsletteri) i veći digitalni igrači (Super Follows, Instagram, Substack, Patreon), dakle, pomažu kreatorima da svoju publiku podijele na superfanove uz pomoć kojih monetiziraju svoj sadržaj i prijatelje s kojima mogu dijeliti ekskluzivan, pa i privatni sadržaj. Budući da ta podjela postaje norma, internet se transformira iz javne, svima dostupne arene u prostor s gomilom malih zaključanih zajednica.
Taj trend potvrđuje da među korisnicima – fanovima i kreatorima – sve više raste potreba za povlačenjem granice između privatnog i javnog, i to izdvajanjem iz mase. Ta je nova želja toliko velika da su spremni na rizike: kreatori zaključati sadržaj i naplaćivati ga, a fanovi davati svoj novac i nadati se kvaliteti. Kako zaključuje Vanity Fair, prednost trenda stvaranja manjih, ekskluzivnih zajednica jest što korisnici (bez obzira na to jesu li kreatori ili fanovi) mogu izbjeći nedostatke virtualnog svijeta, prije svega njegovu toksičnost, ali i nemogućnost da u nepreglednoj količini sadržaja pronađu ono što ih doista zanima.