Tehnološke promjene u financijskom sustavu su neophodne. Bitcoin je od cypherpunk pokreta postao klasa imovine vrijedna više od bilijun dolara. PayPal ima 392 milijuna korisnika dok sve popularniji Revolut broji preko 12 milijuna korisnika, što je znak da zapadne zemlje sustižu azijske divove digitalnih plaćanja, poput Alipaya i Wechat paya.
Ipak, stvaranje digitalnih valuta centralnih banaka (CBDC), mnogi smatraju najvećom inovacijom koje tradicionalne financijske institucije mogu poduzeti. Digitalne valute nisu ništa drugo nego ekvivalent fiat valutama u elektroničkom obliku koje djeluju preko blockchain tehnologije. S obzirom na transparentnost i efikasnost sustava, postoje mnoge prednosti, ali i nedostaci.
Zabrinutost oko privatnosti, učinak na poslovne banke, prebacivanje vlasti s pojedinca na državu, geopolitičke promjene, novi načini raspodjele kapitala, financijska stabilnost, ključne su stavke koje svaka država koja planira uvesti digitalnu valutu mora razmotriti.
Centralizacija državne moći izaziva najveću zabrinutost, a s obzirom da Kina, koja je nedavno krenula s testiranjem digitalnog yuana, cijeni kontrolu više od svega, ideja je vrlo jednostavna. Umjesto da posjedujete anoniman gotov novac u obliku novčanica i kovanica, vlast u svakom trenutku zna koju količinu novca imate putem aplikacije. Strah od gubitka kontrole predstavlja najveći motiv uvođenja digitalne valute. Ako plaćanja, depoziti i krediti migriraju iz banaka u privatna digitalna područja, središnje banke sve teže će upravljati ekonomski ciklusima i ubrizgavati sredstva tijekom krize.
Poslovne banke mogle bi djelomično nestati. Umjesto tekućih i žiro računa, posjedovali bi jedinstveni wallet putem kojeg bi primali plaću i obavljali sva plaćanja. Pritom bi se, naravno, smanjili svi operativni troškovi globalne financijske industrije, koji iznose više od 350 dolara godišnje za svaku osobu. Također financijske usluge bile bi dostupne za 1,7 milijardi ljudi koji nemaju pristup bankama.
Za sad je više od 50 zemalja u svijetu počelo istraživati prednosti i mane digitalnih valuta. Bahami su već izdali svoju digitalnu valutu, EU radi na tome da uvede virtualni euro do 2025., Velika Britanija oformila je radnu skupinu, dok je SAD zauzeo vrlo konzervativan stav o digitalnim valutama. Najdalje je odmaknula Kina.
Što se događa u Kini?
Kineska centralna banaka u posljednjih godinu dana podijelila je digitalne yuane vrijedne nekoliko milijuna dolara putem aplikacije koja je povezana sa šest glavnih državnih banaka. Ant Group, podružnica Alibabe, postaje jedno od prvih velikih privatnih poduzeća koja surađuju s kineskom središnjom bankom na probi digitalnog yuana.
Mybank, internetska banka u kojoj Ant group ima 30 posto udjela, dopušta pojedinim korisnicima da povežu svoje račune sa specijaliziranom aplikacijom. Nova je značajka dostupna putem Alipaya, jedne od dvije primarnih aplikacija za mobilno plaćanje u Kini gdje je korištenje pametnih telefona za dnevne transakcije uobičajeno. Ovo je bio dio većeg testa koji je od travnja ciljao 500 tisuća potrošača u 11 kineskih regija.
Posljednja runda testova bila je 10 puta veća od prethodne koja se odvila u jesen prošle godine. Kina je također testirala prekograničnu upotrebu digitalnog yuana između Hong Konga i susjednog grada Shenzena te razvila platformu koja će digitalnu valutu uklopiti u međunarodni održivi sustav u koji su uključeni Tajland, UAE i Bank of International Settlements (BIS).
Svaki korak unaprijed povećava sve izgledniju mogućnost da Kina postane prva zemlja koja je u potpunosti uvela digitalnu valutu. Iako sam datum ili rok nije još određen, nacionalno predstavljanje, koje će se najvjerojatnije odviti u postepenim fazama, moguće je u sljedećih 12 mjeseci. Ali kako piše Bloomberg, prema nizu intervjua iz Shenzena, korisnici su pokazali slabije zanimanje za digitalni yuan, prvenstveno navodeći zabrinutost zbog privatnosti i nadzora.
Nasuprot tome, zapadne središnje banke puno se sporije i opreznije kreću prema razvoju digitalnih valuta. Premda je tema vrlo aktualna, većinom Kina zauzima naslovnice, dok se SAD i EU brinu oko privatnosti i učinaka na poslovne banke. Digitalni yuan postavlja brojna duboka pitanja o globalnoj financijskoj stabilnosti.
Prednosti digitalnih valuta
Najveća motivacija jest obećanje boljeg financijskog sustava. Novac treba pružati pouzdanu pohranu vrijednosti, stabilnu jedinicu obračuna i učinkovito sredstvo plaćanja. Današnji fiat novac dobiva mješovite ocjene. U idealnom slučaju digitalne valute postigle bi visoku ocjenu jer su zajamčene državnim jamstvom i koriste efikasnu tehnologiju za brza i sigurna plaćanja.
Digitalne valute također bi mogle proširiti vladine alate dopuštajući im direktne novčane transfere građanima i smanje kamatne stope ispod nule. Za obične korisnike, privlačnost besplatnog, sigurnog, trenutnog i univerzalnog načina plaćanja je očita.
Potencijalne opasnosti
Kritičari digitalnih valuta naveli su tri opasnosti na koje valja obratiti pozornost. Prva je oko međunarodnih plaćanja. Većina transakcija između različitih valuta trenutno koristi američki dolar kao posrednika, putem SWIFT međunarodnog bankarskog protokola, čime postoji znatna potražnja za dolarima.
Transakcije pomoću digitalnog yuana ne trebaju se pouzdati na SWIFT ili dolar. Kina je najveći trgovinski partner čak 120 zemalja, a mnoge dovode u pitanje podmirenje u dolarima jer dodaje nepotreban financijski rizik nepovoljnih kretanja tečaja. Kina je više puta izjavila kako ne pokušava zamijeniti dolar digitalnim yuanom te da je cilj omogućiti tržištu da odabere kako podmiriti međunarodne transakcije.
Druga opasnost je da ako središnje banke ne zadovolje potražnju za digitalnim novcem, tržišne sile hoće. Papirnati novac izumljen je u Kini tijekom dinastije Song u 11. stoljeću, no postaje suvišan i zastarjeli način plaćanja. Beskontaktne kreditne kartice postale su sveprisutne tijekom pandemije. Digitalni novac još je bolji jer troškovi korištenja postaju još manji.
Treće, zemlje koje ne prihvate digitalne valute mogle bi se suočiti s problemom da njihove središnje banke izgube kontrolu nad monetarnom politikom zbog decentraliziranih opcija poput bitcoina. Drugim riječima, ako se kriptovalute počinju sve više koristiti kao sredstvo plaćanja, središnje banke će teže upravljati ekonomijom putem određivanja kamatnih stopa ili promjenom novčane ponude. Naravno, moguće je zabraniti kriptovalute, ali na primjerima Turske i Nigerije vidljivo je kako je zabranom samo došlo do povećanja trgovanja kriptovaluta na crnom tržištu. Peer-to-peer transakcije nemoguće je zabraniti.
Digitalni yuan razvija se u trenutku pojačanih napetosti između Kine, SAD-a i Europe. Vlade i financijske tvrtke moraju se pripremiti za dugoročnu promjenu načina na koji novac funkcionira, preispitati zakon o privatnosti, reformirati način vođenja središnjih banaka te pripremiti poslovne banke za drugačiju ulogu. Blockchain tehnologija redefinira načine na koje izvršavamo plaćanja, a rizici od zadržavanja statusa quo preveliki su da bi je se zanemarivalo. Državne digitalne valute sljedeći su veliki eksperiment u financijskom sustavu.