Ovih je dana Sud Europske unije donio odluku u korist Francka kojom je potvrdio da je Franck ispravno primijenio pravila o oslobođenju PDV-a na transakcije s mjenicama te da nije dužan Ministarstvu financija platiti 17 milijuna kuna koliko je tražila Porezna uprava za PDV na usluge financiranja koje je Franck davao Konzumu.
Da bi se presuda razumjela treba se osvrnuti nekoliko godina unazad, točnije u period od 2013. do kraja prvog kvartala 2017. godine, kada je Franck, kao i brojni drugi dobavljači Agrokora, bio doveden u poziciju da financira Konzum jer je Agrokor grupa bila previše zadužena prema bankama i nije se više mogla kreditno zaduživati, tako da se Konzum financirao putem svojih dobavljača, koji su dovedeni u poziciju da takav zahtjev svog velikog kupca ne mogu odbiti žele li zadržati poslovni odnos i suradnju.
Naime, Konzum je tražio od dobavljača da izdaju mjenice i jamče za njegove obveze kako bi financijske institucije mogle, u slučaju neplaćanja Konzuma, iskoristiti jamstvo njegovih dobavljača i od njih se naplatiti. U praksi to je izgledalo tako da je Konzum dobavljačima izdavao mjenice, a dobavljači su unovčenjem tih mjenica, uz dodatna vlastita jamstva prema bankama, pribavljeni novac isti dan uplaćivali Konzumu, koji se na taj način financirao. U takvim financijskim aranžmanima dobavljači Konzuma su sudjelovali tijekom perioda duljeg od četiri godine. U 2018. godini Ministarstvo financija obavilo je u Francku porezni nadzor i rješenjem zatražilo da tvrtka plati PDV na naknade koje je zaračunavala Konzumu za obavljene usluge financiranja.
Inače, naknada Francka je bila jedan posto i sud je tražio plaćanje PDV-a na taj iznos, tako da je ukupno, tobožnjeg PDV-a trebalo platiti oko 15 milijuna kuna, odnosno, s obračunatim kamatama tobožnji dug iznosio je 17 milijuna kuna. Time je porezna uprava negirala stav poreznih savjetnika da se radi o usluzi posredovanja u usluzi financiranja koje su prema Zakonu o PDV-u, oslobođene obveze zaračunavanja PDV-a.
No, Franck je na Upravnom sudu pokrenuo spor, a Upravni sud se obratio za mišljenje Sudu Europske unije koji je odlukom od 17. prosinca presudio u korist Francka, odnosno, da porezna obveza nije postojala, jer su usluge financiranja, tj. posredovanja u financijskim aranžmanima, Zakonom o PDV-u, kao i direktivama Europske unije, oslobođene plaćanja PDV-a. Pravni stručnjaci pojašnjavaju da ako dobavljači nisu obračunali PDV na uslugu finaniranja, kao što to nije učinio Franck, Konzum nije bio u mogućnosti odbiti pretporez i time je imao uvećanu poreznu osnovicu, što bi značilo da je, po toj osnovi, Konzum državi već platio PDV. Iz toga proizlazi da bi ovakva rješenja Porezne uprave za posljedicu mogla imali dvostruku naplatu PDV-a, prvi put od primatelja usluge, a drugi put od isporučitelja, što je apsolutno pogrešno, tumače pravni stručnjaci.
Postoji još jedna komponenta na koju ukazuje profesor na Pravnom fakultetu u Splitu i pravni stručnjak, Hrvoje Kačer.
- Europski sud je imao na umu da su tvrtke bile u neravnopravnom odnosu s Konzumom i da su, na neki način, morale pristati na uvjete koji su pred njih postavljeni. Stoga sud nije htio pogodovati državi koja je to sve omogućila i presudio je u korist Francka – istaknuo je Kačer.
Iako presuda Europskog suda u korist Francka nije u javnosti izazvala previše pozornosti, važna je jer je potvrdila da je Franck ispravno primjenjivao pravila o oslobođenju PDV-a te da se nije radilo o prikrivenom financiranju Konzuma od strane njegovog dobavljača. Osim toga, presuda bi mogla ponukati i ostale dobavljače Konzuma, u slučaju da su dobili ista ili slična rješenja porezne uprave, da zatraže povrat uplaćenog poreza, jer za zaračunavanje poreza nije ni bilo pravnih osnova, tako da bi država uskoro mogla ostati bez milijunskih poreznih prihoda.