U nedavnom razgovoru za Lider, saborska zastupnica Domovinskog pokreta Vesna Vučemilović vrlo je slikovito prikazala problem s javnim ulaganjima u Hrvatskoj. Ustvrdila je kako nema ništa protiv, primjerice, obnavljanja dvoraca, ali da ne vidi u tome baš neku širu ekonomsku korist. Taj je problem, javnih investicija u najvećoj mjeri pogonjenih europskim novcem, dobio sasvim novu dimenziju s pripremama Nacionalnog plana oporavka i otpornost (NPOO) koji Hrvatska mora predati Europskoj komisiji na uvid najkasnije do 30. travnja ove godine kako bi otključala toliko spominjanih 6,3 milijarde eura bespovratnih sredstava i 3,37 milijardi povoljnih zajmova iz Mehanizma za oporavak i otpornost (RRF).
U tom će dokumentu biti jasno definirano kako Hrvatska misli potrošiti europske novce, s time da prema smjernicama Komisije razmišljanje mora ići u dva osnovna smjera, ulaganja i reforme (naravno, sve članice se lakše snalaze s ulaganjima, nego s reformama, može se čuti u Komisiji). Među 18 članica koje su još prošle godine predale nacrt tog dokumenta bila je i Hrvatska, no konačna verzija bit će vjerojatno drugačija s obzirom na to da se pregovori između Komisije i Vlade odvijaju tjednim ritmom.
Što se pak u tom nacrtu nalazi ne znaju niti javnost niti ključni dionici poput Hrvatske udruge poslodavaca, premda je Komisija eksplicitno naznačila da plan mora biti proizvod šireg nacionalnog konsenzusa. Po onome što se iz HUP-a dosada moglo čuti, plan koji će biti vjerojatno predan za nekih dva mjeseca na ocjenu Komisiji uglavnom je konsenzus vlade same sa sobom, što nikoga ne treba previše čuditi.
Klasični motiv vlade koja prva razgovara sama sa sobom, uvijek uvjerena u snagu svog ministarsko-tajničkog trusta mozgova, pa tek nakon inzistiranja nevoljko uključi i druge relevantne strane u razgovor ponovio se i u ovom slučaju. Drugim riječima, HUP se bori saznati što se u tom planu krucijalnom za oporavak i modernizaciju gospodarstva sprema, a slijedom onoga što su dosada mogli vidjeti, svedeno na kratku PowerPoint prezentaciju, duboko su razočarani. U najkraćim crtama, država bi daleko najveći dio kolača usmjerila sebi i infrastrukturnim projektima, dok bi neznatni dio bio namijenjen privatnom sektoru. Da stvar bude gora, plan po svemu sudeći predviđa usmjeravanje bespovratnih sredstava u razne državne investicije, dok bi poduzetnicima mahom išli povoljni krediti. Dakle, privatni sektor koji jedva preživljava godinu dana vrludanja Stožera i Vlade tako bi se trebao u život vratiti s još malo svježih kredita, a država bi sebi uzela glavninu bespovratnih sredstava.
Cijelu priču o 'raspodjeli' bespovratnih EU sredstava možete pročitati u tiskanom ili digitalnom izdanju Lidera.